S kraja književnih vrsta gdje jezik obrće vlastitu nutrinu, gdje um vjeruje, još malo, samo u zaumnu vedrinu, zalutala je među nas, neočekivano, ova toliko raspuštena, toliko rigorozna silvestrovska poema.
Užasavajuća je činjenica da tu, oko nas, u bivšim republikama, žive ljudi koji su devedesetih vršili užasne ratne zločine kao što sada vidimo neke druge ljude koji iz obijesti (kako konstatira Renata Rašović) pucaju na životinje. Drugi/e će samo tako prebiti stranca na ulici.