autograf.hr

Volio bih se vratiti ”nezgodnoj situaciji” od prije par tjedana u parlamentu. Nervoza i agresija koju je premijer Plenković iskazao prema zastupniku Mosta Nikoli Grmoji bile su iznenađujuće s obzirom na to da je premijer prije toga već prošao kroz znatno napetije situacije i uspješno ih riješio.

Sumanut i sramotan napad na vaterpoliste Crvene zvezde na splitskoj Rivi, koji su nakon toga logično odustali od utakmice protiv Mornara predstavlja isključivo divljačko nasilje i ništa više od toga.

U vrijeme kada sam išao u osnovnu školu, a bilo je to prije četrdeset i kusur godina, u mračna vremena komunizma, kada su književnost i umjetnost bili u funkciji vladajuće ideologije, ovi su živi pisci bili u obavezujućem programu školske lektire: Branko Ćopić, Ahmed Hromadžić, Ivan Kušan, Miroslav Antić, Anđelko Vuletić, Zvonimir Balog, Anđelka Martić…

Aktualna saborska i javna rasprava o reviziji Vatikanskih ugovora koju su pokrenuli Glas i HSU konačno je ozbiljno otvorila tu temu široj javnosti, za što je već odavno prošlo krajnje vrijeme. No bolje ikad, nego nikad.

Predsjednica Republike postrance pokušava spašavati što se spasiti još može i zato je otrčala držati uvodno slovo na molitvenom doručku kod ekstremističkog sisačkog biskupa Košića. Tamo je tronuto izjavila kako se ona protivi diranju u Vatikanske ugovore budući da je za nju vjera ”bitna komponenta i moralni kompas”.

Nakon šoka koji je uslijedio kada je jučer, malo iza podneva, IKA objavila pismo članova Hrvatske biskupske konferencije patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Irineju (svi do jednoga su se potpisali, dakle i ”ekumenski nastrojeni biskup Požege Antun Škvorčević”), lako se nazrela laž, a onda i opaka namjera onoga koji je privatno pismo datirano 18. studenog 2018. […]

Postoji ta stara izreka navodno iz viktorijanskog doba britanskog carstva koja glasi: Zatvori oči i misli na Englesku – Close your eyes and think of England.

Inicijativa za izgradnju nove progresivne političke platforme MOŽEMO! predstavljena je javnosti u nedjelju 3. veljače u 10h na Trgu sv. Marka u Zagrebu. Inicijativni odbor Platforme čini dvadeset i šest osoba – aktivnih građana i članova lokalnih inicijativa i nezavisnih lista, od Dubrovnika do Pule, od Rijeke do Karlovca.

Dragi Zdravko, da je bilo neke pravde, i da je nebo htjelo da ovo bude normalna zemlja – da u njoj ne žive roditelji koji biraju one što u njihovoj djeci vide samo topovsko meso, pa djeca kad porastu pobjegnu u svijet – Ti bi jednom bio njen predsjednik.

U redovitom ceremonijalnom intervjuu za Večernji list – a jedino takve ministri u ovoj zemlji i daju – Nina Obuljen Koržinek rekla je, govoreći o medijskom zakonodavstvu, jednu važnu stvar, koja je zatim završila, istina kvrgavo interpretirana, i na naslovnoj stranici: “sloboda mišljenja i govora je sloboda osobe s imenom i prezimenom”.

Unatoč činjenici da je vijest o tome kako je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbio raspravljati o tužbi koju je Joe Šimunić podnio protiv Hrvatske dobila značajan prostor u medijima, analize čitavog slučaja su izostale. Što je šteta, jer je slučaj iznimno poučan i zaslužuje širu problematizaciju koju ću ovim tekstom načeti.

Mogu li Radovan Karadžić i Ratko Mladić – kreator i glavni izvršitelj etničkog čišćenja Bosne i Hercegovine i Hrvatske – uskoro postati slobodni građani, kako ovih dana upozorava njemački sudac Christoph Flugge nakon što je napustio Međunarodni mehanizam za kaznene sudove (MMKS), izrazivši zabrinutost “zbog kršenja sudske nezavisnosti uz pomoć Ujedinjenih naroda”?

Pokušali su kod Pante od Bernardića odmetnuti esdepeovci reinkarnirati Kukuriku snubeći selfijima Zorana Milanovića da se kandidira za predsjednika Republike ne bi li još jednom osvojio vlast za njih.

Na prvu, dva recentna događaja mogla bi stvoriti dojam kao da se mijenja politika Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

Imala sam potrebu reagirati i kao predsjednica i kao žena i kao majka, pokušala je objasniti predsjednica Kolinda Grabar–Kitarović zašto je najavila da će pomilovati osuđenog Juanita Luksetića i prije nego li je on tu milost, koja znači i priznanje krivice, od nje i zatražio.

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) najoštrije osuđuje teški verbalni napad stranke Živi zid na novinarku Jutarnjeg lista Željku Godeč, objavljen na Facebook stranici te stranke. Objava Živog zida i komentari ispod nje predstavljaju poziv na linč novinarke zbog njezinog novinarskog rada. U objavi na Facebooku Živi zid nasrće na novinarku teškim uvredama i osobnim diskvalifikacijama zbog […]

Da mi vjera dopušta da gledam programe HTV-a, provjerio bih, ovako ne znam, pa biste mi vi mogli reći je li u subotu 19. siječnja 2019. u TV kalendaru objavljeno da se tog dana navršilo pedeset godina od smrti praškog studenta Jana Palacha. Ili subotom, možda, više nema TV kalendara?

Ne, ne može se objaviti snimak djece koja ne ustaju na hrvatsku himnu. Netko će tu djecu ubiti. To je ono što bi DORH morao vidjeti. A nije teško, obično je prokazivanje i huškanje, prozivka i lista za odstrel.

Slučaj Tolušić na krajnje se čudan način zavrtio u medijima, što ostavlja nekoliko dvojbi. Zašto je uopće Nacional odlučio objaviti fotografije lažnog Tolušića kako u beogradskom apartmanu uživa drogu u društvu jedne ženske osobe ako je doista riječ o montaži?

Moja malenkost, skromno je samog sebe oslovljavao Igor Mandić i kad čujete nekog da danas (zlo)upotrebljava tu sintagmu znajte da njezino autorstvo pripada počasnom doktoru riječkog sveučilišta.