autograf.hr

Crkva trajno živi u napetosti između Pisma i predaje, često dajući prednost ovom potonjem namećući tumačenje Pisma uvjetovano razvojem crkvene i ljudske antropologije kao jedino ispravno čak i stoljećima nakon što su se okolnosti tih uvjetovanosti promijenile. Posebice je to slučaj kada je riječi o odnosima moći među vjernicima, točnije: među svećenstvom i laicima.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog godišnjeg odmora autorice). Ukoliko nam religija ne treba kao identifikacijska zastava kojom mašemo prikrivajući vlastitu nesigurnost u usidrenju u život, ukoliko razumijemo da su definicije vjere i kodificiranje ponašanja u skladu s njom samo jedan od jezika kojim nastojimo sebi tumačiti misterij života, ukoliko smo otvoreni mogućnostima svjetova kojima […]

Isus u času smrti povika iza glasa: ”Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Vapaj nalazimo u dva sinoptička Evanđelja: u Marka (Mk 15, 34) i u Mateja (Mt 27, 46). Luka, čiji je Isus ostvarenje grčkog ideala ljudske veličine u ljepoti i dobroti, kao posljednje Isusove riječi navodi: ”Oče, u ruke tvoje predajem […]

Tko imalo poznaje život Crkve u društvu, zna koliko je zala znala činiti kroza svoju povijest. Ta činjenica, s jedne strane, mnogima dobro dođe kada hoće napadati Crkvu kao takvu, dok, s druge strane, pripadnici njezine hijerarhije to još uvijek nevoljko priznaju jer im je ugled Crkve važniji od istine.

Odluka pape Franje, što ju je najavio 10. lipnja ove, 2016. g., da spomen-dan Marije Magdalene, 22. srpnja, postane blagdanom nije samo neznatna korekcija u liturgijskom poretku, nego mnogo više od toga. Unutar hijerarhije liturgijskih slavlja svetih ljudi i događaja (spomendan-blagdan-svetkovina) dodijeliti Mariji blagdan znači, zapravo, promovirati ju iz pokajane grešnice među – Isusove apostole,

Naučili smo parabole iz evanđelja tumačiti paradigmatski: njihove poruke shematiziramo, poopćavamo, a likove polariziramo kao pravedne i nepravedne, dobre i zle. A onda se najčešće i poistovjećujemo s pravednima i dobrima. Ako ih i ne povezujemo s nama osobno, onda s kršćanima općenito, suprotstavljajući im Židove iz paraboličke naracije, što je kroz povijest bilo, među […]

U intervjuu francuskim katoličkim novinama La Croix 16. svibnja ove, 2016. godine, papa Franjo je na upit: što misli o povećanoj zabrinutosti dijela kršćana zbog širenja islama u Europi, odgovorio je kako svatko ima pravo prakticirati vjeru koju je odabrao. ”Sekularna država, za razliku od države s jednom religijom koja se svima nameće, može svakome […]

Daniel Berrigan – svećenik isusovac, pjesnik, učitelj, aktivist, voditelj duhovnih vježbi, autor više od pedeset knjiga, što poezije, što biblijske egzegeze i testova o duhovnosti i o otporu ratovanju, umro 30. travnja ove, 2016. godine u devedeset četvrtoj godini – jednom je rekao i ovo: ”Vjera je rijetko tamo gdje ti je glava. Ni tamo […]

Dug je put od rasprava, svađa do zagrljaja. Od dokumenata, deklaracija, proklamacija do svakodnevnoga života. Od zauzetosti oko vlastitoga identiteta i njegova utemeljenja u naciji, religiji, vlastitoj ispravnosti do življene vjere. Vjere za koju je cijelo čovječanstvo mističko Tijelo Kristovo, a svijet mjesto brige za sve udove toga tijela.

Radost ljubavi (Amoris laetitia) naslov je novoga apostolskoga pisma/pobudnice pape Franje, zapravo oko 250 stranica duge refleksije o onomu što je bio sadržaj rasprava na Biskupskoj sinodi o pastoralu obitelji održavane od 2014. do 2015.

Kršćani najčešće Isusove parabole tumače izvan okvira samoga žanra parabole – kao alegoriju, svodeći njihovu poruku na moralnu pouku. K tome, čitamo li parabole isključivo kroz našu vlastitu kulturu i naslage tumačenja što nam je ona namrla, zaplest ćemo se u stereotipe. Promašujemo Isusovu nakanu da provocira, izaziva na razmišljanje i na djelovanje.

Papa Franjo danas, 13. ožujka 2016., slavi treću godišnjicu pontifikata večerom s najsiromašnijima u crkvi San Lorenzo nadomak Vatikana. Tri godine pontifikata brata našega i papa Franje tri su godine otvaranja prozora i vrata ustajale Crkve prema svijetu koji više no ikad potrebuje nježnosti Božje.

Zacijelo smo za liturgijskih čitanja mnogo puta čuli parabolu o radnicima najamnicima u vinogradu kojima je domaćin, najmodavac dao istu plaću bez obzira jesu li radili od jutra ili tek jedan sat (Mt 20,1-16). Uvijek iznova svećenici tumače ovu na manje-više isti način – iz kršćanske soteriološke i eshatološke perspektive. A najčešće i kroz stereotipe […]

Brat Franjo ne sjedi dugo na Petrovoj stolici (zapravo ni ne sjedi nego hoda. odveć uposlen ljudima a ne pozicijama i stavovima), a stigao je već toliko toga napraviti: toliko ljudi zagrliti, tolika vrata otvoriti, premostiti tolike ponore lakoćom jednoga osmjeha iz dubina Bogom ispunjena srca.

Nakon početnoga poleta u koji je, po Drugom vatikanskom koncilu, Crkva ušla i u području ekumenizma, pokazalo se da dijalog s drugim kršćanskim Crkvama, s drugim svjetskim religijama i svijetom uopće, nije tako jednostavan.

O milosrđu je papa Franjo progovorio već za prvoga javnog govora s balkona bazilike sv. Petra: ”Isusova poruka je milosrđe… to je njegova najsnažnija poruka“. Milosrđe je glavna tema i žarište cjelokupnoga njegova pontifikata, kao, uostalom, i osobnosti koja prožima njegov govor i njegove geste spontanošću, iskrenošću, izravnošću i jednostavnošću.

Za prvoga javnoga Angelusa 17. ožujka 2013. papa Franjo je kardinala Kaspera nazvao ‘‘dobrim teologom“ jer mu se svidjela Kasperova tek izašla knjiga o milosrđu (Misericordia. Concetto fondamentale del Vangelo, Queriniana, Rim 2013). Milosrđe je ključ Papinih pastoralnih gesta, riječi i nastojanja. ‘‘Imati iskustvo milosrđa“ – kaže kardinal Kasper – ‘‘mijenja svijet“. A mijenja i […]

Za prvoga javnoga Angelusa 17. ožujka 2013. papa Franjo je kardinala Kaspera nazvao ‘‘dobrim teologom“ jer mu se svidjela Kasperova tek izašla knjiga o milosrđu (Misericordia. Concetto fondamentale del Vangelo, Queriniana, Rim 2013). Milosrđe je ključ Papinih pastoralnih gesta, riječi i nastojanja. ‘‘Imati iskustvo milosrđa“ – kaže kardinal Kasper – ‘‘mijenja svijet“. A mijenja i […]

Božić je i naš rođendan ukoliko smo otvoreni da se uvijek iznova rađamo u duhu i otvaramo vrata milosrđu. Nikodem je pitao Isusa: kako to možemo biti nanovo rođeni?, a Isus mu odgovara: ”Tko se ne rodi odozgor, iz daha, ne može vidjeti Kraljevstva Božjeg. Dah [hebr. ruah] diše gdje hoće, čuješ mu šum, a […]

Božić je i naš rođendan ukoliko smo otvoreni da se uvijek iznova rađamo u duhu i otvaramo vrata milosrđu. Nikodem je pitao Isusa: kako to možemo biti nanovo rođeni?, a Isus mu odgovara: ”Tko se ne rodi odozgor, iz daha, ne može vidjeti Kraljevstva Božjeg. Dah [hebr. ruah] diše gdje hoće, čuješ mu šum, a […]