novinarstvo s potpisom
Prvi put sam ga gledao na televiziji, negdje početkom šezdesetih. Bio je mlad i neobično mršav. Pjevao je neku pjesmu o kiši i jeseni. I danas se sjećam tih riječi: ”Noć, noć, lampioni, ulicom pustom pust vjetar jeca. Jeca i plače nad katedralom, dažd pust u nama…”
Toga dana probudila me moja žena Lenka oko 8 ujutro. Stajala je potpuno obučena iznad kreveta u kojem sam te noći spavao u Nininoj sobi jer otkako smo ostali sami u našem riječkome stanu, često biram neku od soba mojih kćeri da na taj način lakše prebolijevam njihov odlazak, a i da na miru pročitam […]
Prvi put sam u Zagreb došao godine 1966. Stigao sam na prijemni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti.
Drago Pilsel, čovjek kojega poznajem samo preko slike u novinama, ali za kojega sam siguran da želim s njime sjediti u kavani, piti crno vino i družiti se, nagovorio me da prihvatim njegovu ideju i da se pridružim slobodnim misliocima okupljenima oko zagrebačkoga portala Autograf.



















































