autograf.hr

Postoje knjige koje nas jednostavno zovu da im se vratimo ljeti. Specifična je vrst tog zova, utkana u zrak zagušen od ljetnih vrućina, koji u sebi nosi nijanse melankolije, žala za prohujalim ljetima, koja se više neće vratiti. Svako od tih ljeta obilježeno je nekim knjigama, čitanjem neke, upravo određene knjige. Tako je to za […]

Dragi Tonko, bio si naša divna nestvarnost i čudesan prijatelj. Elitni duh, a boemska duša. Skroman, jednostavan, razigran kao dijete koje se čudi. Vazda s osmijehom koji osvaja. Tvoj veliki sugovornik Borges sa žudnjom piše: Želim da me više pamte kao prijatelja nego kao pjesnika. Znao si biti i prijatelj i pjesnik.

Uoči nogometne utakmice Austrija : Hrvatska, na hrvatskom radiju, pušten je u eter svojevrsni radio jingle koji mi je istog trena kada sam ga čuo ostao trajno zabilježen. Zadivljujuće paradoksalan i proturječan, predstavio je našu zemlju kao ”Zemlju Modrića”, a zemlju protivničke nogometne ekipe Austriju kao ”Zemlju Mozarta”.

Prvi put sam ga gledao na televiziji, negdje početkom šezdesetih. Bio je mlad i neobično mršav. Pjevao je neku pjesmu o kiši i jeseni. I danas se sjećam tih riječi: ”Noć, noć, lampioni, ulicom pustom pust vjetar jeca. Jeca i plače nad katedralom, dažd pust u nama…”

Tri dana kasne, lijepe jeseni koja miriše na, kako bi rekao Cesarić, svježu naranču na grani, provela sam u Austriji. Pod granama divljeg kestena, čije lišće mijenjajući boju lelujavo pada pod noge šetačima, na promenadi uz Salzah, koja me neodoljivo podsjetila, po kestenima, klupama, ogradi i uličnim umjetnicima, na naš Štros.

Spočitavajući Austrijancima što Hrvatima dijele lekcije o suočavanju s prošloću, jedan desno i suverenistički postrojen komentator suvereno je odbrusio Klagenfurtu i Beču ovim riječima: “Za razliku od Njemačke, Austrija nikada nije prošla denacifikaciju i dehitlerizaciju. Sva ova perverzija sažeta je u aforizmu: ‘Austrijanci su najgenijalniji narod. Cijeli svijet su uvjerili da je Hitler bio Nijemac, […]

Ovdje će riječi danas ušutjeti o svemu onome o čemu svakodnevno brbljamo. Ovdje će riječi danas zastati i odati počast umjetniku za kojim se crne zastave viju na operama širom svijeta. Tuguju Milano i Beč. Velika je minuta šutnje u New Yorku. Zanijemio je London u kojem je umro pred zoru, 22. studenog.

Raduje me što je prošlog utorka potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih i europskih poslova Davor Ivo Stier boravio u Moskvi te da je nakon dugogodišnje stagnacije naizgled otvoreno novo poglavlje bilateralnih odnosa između Ruske Federacije i Republike Hrvatske.

Čovjek je kao trava, okreneš se, osuši se i već ga nema. Ova jednostavna biblijska i univerzalna žalobna konstatacija o ljudskoj prolaznosti, tako divno uglazbljena u Brahmsovom Njemačkom requiemu, vrijedi za većinu nas smrtnika.

Vlade nema, srušio ju je sam HDZ. Sabor je upravo donio odluku o svom raspuštanju, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u isto vrijeme nasred mosta preko Dunava prima cvijeće od Aleksandra Vučića, umače s njim kruh u sol u Dalju i potom s njim odlazi u Srbiju, zaobišavši i Vukovar i Ovčaru.

Stephen Roe je oksfordski doktor muzikologije. Ravno sa studija otišao je u Sotheby’s. Tridesetpet godina u toj velikoj aukcijskoj kući bio je šef odjela za vrijedne knjige i rukopise i postao jedan od najpoznatijih stručnjaka, tragača, pronalazača, procjenitelja i prodavača skupocjenih muzikalija i memorabilija.

Wolfgang Amadeus Mozart (1756.-1791.) jedan je od najvećih, ako ne i najveći skladatelj u povijesti. U svom kratkom životu, umro je s 35, napisao je prema službenom popisu 626 djela. Opera ”Don Giovanni” meni je najdraže djelo, mnogi se slažu, njegova najbolja opera, jedna od najboljih uopće. To je ustvrdio i veliki danski filozof Søren […]

Evo me već drugi dan u Beču i još se ne mogu naviknuti, zapanjeno se okrećem ne shvaćajući gdje sam se to našao. Nema velikih televizijskih ekrana na pločnicima ni zastavica na automobilskim krovovima i retrovizorima, konobarice u kafićima ne nose kopačke i štucne, a muškarci piju pivo jer im se naprosto sviđa okus fermentiranog […]

Piše: Drago Pilsel Koristim priliku da vam čestitam Novu godinu, kao i svima onima koji vas cijene i koji će zbog toga rado pročitati ovaj intervju. A i ne biste bili izabrani kao prva figura koja će se pojaviti na našem portalu u 2014. godini da niste, tako mislim, ne samo pametan, obrazovan, duhovan i […]