novinarstvo s potpisom
Kakva je to genetska greška zbog koje članovi i dužnosnici Hrvatske demokratske zajednice nisu u stanju vidjeti ni prst dalje od svojih novčanika. Hrvatskih lisnica u hrvatskim džepovima i skupim ženskim torbicama. Novčanika neutaživo, vučje gladnih provizija. Mita. Tuđega novca.
Cajtnot. Vremenski tjesnac u kojeg je HDZ i njegova koalicija gurnuo političke konkurente raspuštanjem Sabora i raspisivanjem izbora u zakonskom, kratkom roku urodio je ‘rijalitijem’ kakvog ne može upriličiti ni jedna komercijalna televizija.
Kad istinu zatočiš u propagandnu laž, kad gotovo četiri godine živiš u tom, za potrebe vlasti, izmišljenome prostoru, izlazak iz zatvora političkih iluzija u realnost predizbornog vremena zna biti poprilično traumatičan. S takvom realnošću u ponedjeljak ujutro suočio se na kritiku, za jednog moćnog političara, moguće i zbog anemije, neprirodno osjetljiv premijer Andrej Plenković.
Hrvatska ima nevjerojatne liječnike. Čarobnjake. Svi su u Stožeru zaduženome za borbu kontra pandemije koronavirusa. To su vam stručnjaci bez premca. U stanju su za nešto više od dva mjeseca bioterorista pretvoriti u uzornoga građanina. Osobu koja izlaskom na biračko mjesto obavlja svetu građansku dužnost. Niste znali?
Četrdeset godina je proteklo od smrti Tita. Ne znam je li u pitanju višemjesečna izolacija zbog koronavirusa ili nešto drugo, ali ne pamtim da je po društvenim mrežama ikad izašlo toliko pozitivnoga o bivšem predsjedniku. Samo su navirale fotografije. Tito sa psom. Tito sa svjetskim državnicima. Tito sa sinovima. Augustinčićev Tito. Jovanka i Tito…
Hrvatska se vraća u normalu. Svoju normalu. Trajno bolesno stanje, za koje ne možemo kriviti virus. Osim ako se dokaže da su pojedine ”zaražene” stranke svojevrstan virus – trajan rezervoar bolesti za neke države. Tu nažalost pomoći nema.
Stožer najavljuje testiranja šire populacije. Žele doznati prokuženost stanovništva. Koliko je među nama onih sretnika koji su preboljeli ovu groznu ”šišmiš gripu” bez simptoma – ili sa simptomima koje je lako zamijeniti za običnu prehladu. Slušam i nadam se da sam među njima. Ne u grupi slučajno odabranih za testiranje, već među onima koji su […]
Tragikomično je gledati kako don Josip Delaš iz crkve na Sirobuji radi budale od svih. Baš sviju. Od ogorčenih građana, svoje biskupije pa do Stožera i policije, snishodljivih do gadljivosti i gluposti, koja može ugroziti sav njihov rad, kad su u pitanju crkveni običaji (hvarska procesija Za Križen), ili ridikulozni svećenici koji uporno tjeraju po […]
Ne znam tko me trenutno više nervira na društvenim mrežama, oni koji bespogovorno vjeruju kako ćemo iz ove pandemije izaći kao bolji, svjesniji ljudi spremni na odbacivanje svih u potrošačkome užasu umjetno stvorenih potreba i navika ili dežurni skeptici, koji povazdan ironiziraju silnu potrebu ljudi prisilno zatvorenih po kućama i stanovima da vjeruju Stožeru.
Kardinal Josip Bozanić Bogu zahvaljuje što potres nije odnio ljudske živote. Za njega nesretno dijete, petnaestogodišnja djevojčica, mala Anamarija nije čovjek?
Stotine tisuća ljudi diljem svijeta bori se za dah. Za život. Za opstanak. Na tisuće umire od bolesti kodnoga imena COVID-19. Plaši već nazivom. Razbolijevaju se i umiru i poznati i nepoznati, bogati i siromašni – svi!
U prisilnoj sam izolaciji već dva tjedna. Ne nisam putovala u inozemstvo, niti je itko iz stranih zemalja dolazio k meni. Ne znam nikoga tko je zaražen ili tko je bio u kontaktu s pozitivnima.
Alain de Botton u svojoj ”Statusnoj tjeskobi” navodi da porijeklo engleske riječi snob moramo tražiti u praksi prestižnih fakulteta, tipa Cambridgea i Oxforda, koji su još u 19. stoljeću pokraj imena studenata iz građanske klase stavljali opasku – neplemenit! Sine nobilitate ili kraticu s.nob. Željelo ih se razlikovati od mladića iz aristokratskih, plemićkih obitelji.
Dan siv da sivlji ne može biti. Na vijestima sveopće crnilo. U Siriji nove borbe. Očajni, gladni i promrzli migranti jurišaju na grčke granice. Tamo očajnike čekaju pucnji i suzavac. Pored Lezbosa utopilo se dijete. Sirijsko dijete. Čamac, u kojemu je bilo, prevrnuo se. Ubijen je i sirijski migrant pri pokušaju ilegalnog ulaska u Grčku…
Paljenje “krnje” u Imotskome, lomača za gay par s udomljenim djetetom, naišla je na čitav niz osuda širom Hrvatske. Službenim priopćenjem oglasila se Vlada tvrdeći kako se moramo “oduprijeti svakoj vrsti govora mržnje i agresije – političke, ideološke, verbalne i fizičke, svakom činu koji vrijeđa osjećaje hrvatskoga naroda i pridonosi podjelama u društvu…”.
Nevjerojatna je količina odioznosti koju hrvatski intelektualac općega tipa, Nino Raspudić pokazuje prema temama što zaokupljaju građane zemlje u kojoj je odabrao živjeti, ali i ujedno odbio prihvatiti da dobar dio stanovnika Hrvatske ne dijeli njegov vrijednosni sustav.
“Porazili smo pobjednike Drugog svjetskog rata. To poraženo zlo opet diže glavu!” Izjava je to jedne od sudionica protestnog skupa u Samoboru, koja je dobrom dijelu Hrvatske pokvarila nedjeljni ručak, jer je emitirana u sklopu emisije “Nedjeljom u dva”, na HTV1. Još je čitav niz nebuloza, frazetina, ustaške nostalgije sublimirane u pozdravu “Za dom – […]
Tolerancija, mir, različitost, anifašizam, umjetnost, kultura, Europa – ukratko, poruke su to iz subotnje Rijeke, ovogodišnje Prijestolnice europske kulture, koja tu prestižnu titulu, ne bez razloga, dijeli sa šezdesetak drugih europskih gradova od Atene pa sve do Roterdama… Ne pamtim kad sam bila tako ponosna na svoj grad i njegove ljude kao minulu subotu.
Novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske referirajući se na slučaj Milana Kujundžića, rekao je kako je zanimljivo da nitko u imovinsku karticu ne unese greškom više imovine no što realno ima. Uvijek je manjak! U pravilu se nešto “zaboravi” ili se prepolovi vrijednost onoga što se steklo.
Novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović na Pantovčaku, u Vili Prekrižje, primio je predsjednika Državnog izbornog povjerenstva Đuru Sessu. Sessa mu je, naime, donio izvještaj o konačnim rezultatima izbora. Pritom je istaknuo kako iza tog dokumenta, iza tog “malog papira” stoji predan rad sedamdeset tisuća ljudi te da je to dokaz kako se izbori mogu […]