novinarstvo s potpisom
Svima je dobro znano da je čovjek biće riječi i simbola. Jezik je izraz naše upućenosti na druge. Da nema jezika i različitih simboličkih formi, ne bismo drugima mogli komunicirati istinu o nama, niti bi ti drugi nama mogli komunicirati istinu o sebi. Simboli u sebi sadrže mnoga značenja o nama koja jezikom ne mogu […]
Ljudski životi su ograničeni životi obilježeni s mnogim težnjama. Dobro je da je tako. No ljudski život je ujedno i povlašteni život mogućnosti autorefleksije, mogućnosti da budemo svjesni našeg položaja, onoga što jesmo i onoga što možemo biti. Tek tada naše težnje imaju smisla jer postaju težnje bića koje traži načine da te težnje ostvari.
Premijer Plenković optužio je medije da su se udružili s oporbenim političarima kako bi demontirali državu i HDZ.
Osjećati drugo biće, suosjećati s onim što se tom drugom biću događa i sudjelovati u otklanjanju uzroka boli i patnje koje pogađaju to drugo biće, više je od empatije – to je imperativ naše ljudskosti.
Globalizirani svijet je svijet tzv. velikih politika, a one naprosto znače da se političke odluke ne donose u skučenom horizontu koji pogoduje nekim sitnim interesima.
Zapadna civilizacija bitno je obilježena kršćanstvom, i to kršćanstvom kakvo nije smjelo biti, ali, u manjoj mjeri, i kršćanstvom kakvo je jedino trebalo biti.
Odnos politike i religije u našoj državi nije na onoj razini na kojoj bi trebao biti u suvremenom sekularnom kontekstu. Sekularna država je ta koja jamči slobodu građanima, a u tu slobodu uključena je i sloboda religijskih zajednica, kao i sloboda države od diktata religijskih zajednica.
Prošlo je 29 godina od ubojstva obitelji Zec i 20 godina od smrti Vlade Gotovca. Za ubojstvo obitelji Zec, iako su počinitelji poznati, nitko nije kažnjen. Izvršitelji zločina su zločin priznali, ali se hrvatsko pravosuđe potrudilo da, zbog proceduralnih razloga, budu oslobođeni. Ubojice su, dakle, na slobodi.
Hrvatska lockdown ne doživljava kao mjeru suspendiranja određenih prava kako bi se izbjegla javnozdravstvena katastrofa.
Razliku između čovjeka i reduciranog čovjeka jednostavno je uočiti. Reducirani čovjek sebe identificira s nekom dimenzijom koja pripada čovjeku, te smatra da je ta reducirana dimenzija vrhunac ljudskosti. Čovjek, naprotiv, sebe promatra kao čovjeka i svojim čovještvom nadilazi sva određenja.
Primitivna društva su zatvorena, njihova istina je zatvorena, njihova sjećanja su zatvorena, njihovo vrijeme je zatvoreno, njihov moral je zatvoren. Primitivna društva nisu nestala, ona su i danas prisutna. Svako zatvoreno društvo je primitivno društvo.
Ovogodišnja Kolona sjećanja u Vukovaru na najdrastičniji način pokazuje kako se politika koja ne razumijeva žrtvu odnosi prema žrtvi.
Europa se suočava s terorizmom. Ljudski život je život odnosa, neke odnose biramo, a u nekim odnosima se nađemo bez da nas je itko pitao.
Hrvatska je malena zemlja koja je, u ironijskom smislu, otela filozofa Schopenhauera, kako bi ga mogla zadržati u stanju neprestane tenzije, jer tako ovaj filozof više ne pripada sebi, nego onima koji su ga oteli.
Političari besramno ponavljaju kako je hrvatsko društvo radikalizirano. Oni se s radikaliziranim društvom nisu susreli, a trebali bi, zato što je to istina, kao s vlastitim djetetom, kojega su rodili i odgajali da bude radikalizirano – za druge.
Fundamentalisti nisu tolerantni, oni ne rješavaju sukobe, nego ih potiču, a u sukobima žele u potpunosti uništiti neprijatelja, i to na metafizičkoj razini. Oni žele da nestane njihov neprijatelj i njegov trag u svijetu.
Stranački život u Hrvatskoj u potpunosti odgovara stupnju usvojenosti demokracije. Budući da je Hrvatska, u dobroj mjeri, preddemokratska država, onda je sasvim razumljivo da je i stranački život predstranački.
Grad Zadar i Zadarska nadbiskupija ovih dana pune novinske stupce, prvenstveno zbog pokušaja da se, snagom svetosti nepropitujućeg autoriteta, naruši logički red i etički poredak. Naime, grad Zadar i Zadarska nadbiskupija su, prije nekoliko godina, odlučili ući u partnerski odnos izgradnje osnovne škole.
Za etičku i moralnu prosudbu nekog čina potrebno je imati na umu da se radi o apstraktnoj normi, o dobru ili zlu koji su, na apstraktnoj razini, potpuno odvojeni, kao i da se prosuđuje djelovanje nekog konkretnog pojedinca, koji je potpuno odvojen od svih drugih individua.
Za bolje razumijevanje stanja u kojemu se nalazi naša država, nužno je neprestano imati na umu razliku između veridičke i neveridičke ili deluzivne percepcije. Veridička percepcija je ona koja je istinita, odnosno ona koja zahvaća realno postojeći objekt i odgovara mu, dok je neveridička percepcija ona koja ne odgovara realno postojećem objektu.