autograf.hr

Jedno od temeljnih obilježja suvremenog svijeta je da se sve što jest, kao i sve što je do sada bilo, dovodi u pitanje, pa tako i smrt. Ma koliko to paradoksalno zvučalo, uspjeli smo i samu smrt dovesti u krizu. No krizom smrti ne nastaje život, on se samo gubi na smislenost.

Aleksandar Vučić predložio je da Tomislav Žigmanov, najeksponiraniji politički predstavnik vojvođanskih Hrvata, postane ministar u novoj srbijanskoj vladi. Ova vijest je višestruko značajna, ponajprije zbog toga što nas suočava s time da nacionalne manjine nisu građani bez države, da je njihova matična država ona u kojoj žive i da, kao građani, imaju pravo birati, biti […]

Ako je cilj Antikorupcijskog vijeća dokazati da HDZ izdaje, kako se to kaže, nacionalne interese, onda je ovo vijeće nepotrebno, to znamo, iako nisam siguran da hrvatski građani znaju, a za većinu hrvatskih političara sam siguran da ne znaju, što su to nacionalni interesi, jer da znaju, onda HDZ ne bi bio u prilici, neskrivenom, […]

Ako je netko sumnjao u čudotvornu moć molitve, sada je ostao bez teksta. Naime, samo krajnji ignoranti ne vide vezu između muškaraca, koji su prošli tjedan molili na Trgu bana Josipa Jelačića, kako bi muškarci napokon postali autoriteti u obitelji čiji članovi se čedno odijevaju i s neskrivenim prijezirom gledaju one koji se upuštaju u […]

Izbori u Bosni i Hercegovini nešto su tragičniji od izbora u Republici Hrvatskoj, ali oni, baš kao svaki izbori, u potpunosti odgovaraju političkoj i društvenoj stvarnosti zemlje u kojoj se izbori odigravaju, odnosno, potpuno jednoznačno rečeno, rezultati izbora odgovaraju stanju javnog uma te države.

Giambattista Vico u knjizi ”Načela nove znanosti” navodi poredak ljudskih stvari: prašume, čistine, sela, gradovi i akademije. Sukladno ovome, akademija dolazi na kraju zato što je najudaljenija od života.

Semezdin Mehmedinović u djelu ”Ovo vrijeme sada”, na jednom mjestu, navodi kako je ”rat teško istjerati iz tijela”. Rat je zagospodario našim tijelima, ugasio razum i uništio osjećaj za moral. Kada se rat nastani u tijelo, nestaje čovjek, a onaj ljudski lik pred našim očima nije ništa drugo nego opunomoćenje prostora na kojem se i […]

Razlika između kabinetskog i egzistencijalnog pristupa životu i društvu očituje se u tome što kabinetski pristup kultivira čisti um, koji misli život, ali ne djeluje i, samim time, ne sudjeluje u životu, dok egzistencijalni pristup počiva na stalnoj interakciji između uma i života – um misli život, djeluje u životu i oblikuje ga, da bi […]

Hrvatsko društvo u osnovi je duboko podijeljeno i konfliktno. No te podjele, sve dok ostaju zarobljene unutar granica utemeljujućeg mita o državi, formiranog početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, nisu u stanju biti izvorom društvenih i političkih promjena. Politička pozicija i opozicija uspostavile su odnos koji sliči trajno povezanim sijamskim blizancima koji ne mogu opstati jedan […]

Izlaganje o vjerskoj slobodi između solidarnosti i egoizma zapravo je razotkrivanje onoga što mi uistinu jesmo i onoga što kažemo da jesmo, odnosno suočavanje s pojavom, koja može biti lažna, i s onim što pojavi daje istinitost ili lažnost, a to je realitet nas kao osoba.

Da Hrvatska nije demokratska država nego država obične svjetine, nije nikakva tajna, to je naša stvarnost. Građani se na svakom koraku suočavaju s trijumfom volje svjetine koja uništava njihove živote i uskraćuje im prava.

Ovih dana je Nikanor, episkop banatski, prokleo premijerku Srbije zbog, po sudu ovog branitelja kršćanstva kao srpstva, njezine dvostruke teološke greške. Naime, Ana Brnabić ima, kako to svi transfuzijski nacionalisti na prostoru nekadašnje Jugoslavije vole reći, ponešto nečiste krvi, a za srpske nacionaliste najnečistija krv je hrvatska.

Prednost Hrvatske je što je riječ o malenoj državi koja može biti uređena po načelu obiteljske zajednice u kojoj se članovi obitelji međusobno podržavaju, raduju uspjesima i tješe u teškim trenutcima. Prokletstvo Hrvatske proizlazi iz toga što se javne politike, iz dana u dan, pretvaraju u prostor uništen divljanjem, manje ili više, humanoidnog, nacionalističkog čopora.

Plemensku svijest obilježava trajna nemogućnost suočavanja s povijesnom istinom, životom i projekcijom budućnosti koja u sebi uvijek nosi element nepredvidivosti. Plemenu je sve jasno, zato se ne obraća životu nego isključivo smrti. Umjesto projekcije budućnosti ili mišljenja novog, sadašnjost se doživljava kao nepromjenjivu točku rata, smrti i žrtve.

Svečanost otvorenja Pelješkog mosta bilo je uprizorenje svega onoga što je Hrvatska bila i što sada jest. Pred našim očima odvijalo se uprizorenje mnoštva pojava, baš kao što se razotkrivalo i mnoštvo onoga što se, kako se to u filozofiji kaže, u pojavi pojavljivalo.

Prošlotjedna Povorka ponosa u Splitu prošla je mirno, ali su mnogi komentari ovog događaja lišeni mira, ali i razuma. Branitelji hrvatstva redovito nastupaju i kao branitelji heteroseksualnosti odnosno kao borci protiv homoseksualnosti. Siguran sam da takvi nisu čuli za poznatog dominikanca, danas zasigurno najuglednijeg i najutjecajnijeg intelektualca u tomističkim krugovima, Adriana Olivu, a kamoli da […]

O genocidu u Srebrenici političari govore kao o ”porazu humanosti”. Ovo je, naravno, istina, ali samo ako ovu istinu ne izriču nacionalistički političari, jer su upravo oni ti koji su porazili humanost i politiku, oni su ti koji trajno i uvijek poražavaju ljudskost.

Nema vremenskog perioda koje nije obilježeno nekom krizom, a 21. stoljeće je stoljeće za koje već sada možemo ustvrditi da je obilježeno krizom obrazovanja. Čovjek je biće krize, on krize proizvodi, ali ih i nadvladava te, u stanovitom smislu, žudi za krizom. Krize nam služe ili da se razvijemo ili da nestanemo.

Suvremeno društvo se, već pedeset godina, susreće s problemom politike koja se sve više pretvara u biopolitiku. Jasno, Hrvatska zahvaljujući svom zakašnjelom ulasku u demokratske procese i nikad dovršenoj političkoj tranziciji, o biopolitici i ne pomišlja. Mi politiku doživljavamo kao soteriološku i eshatološku disciplinu, želimo da politika nas i naše istomišljenike spasi, a da svima […]

Ako promatramo na koji način se naši političari odnose prema antifašizmu, posebno prema obilježavanju Dana antifašističke borbe, razvidno je da među njima možemo razlikovati bića osmišljenog vremena skrbi o životu od besmislenih bića kojima vrijeme služi kako bi mogli producirati smrt i nepravdu.