autograf.hr

Plemensku svijest obilježava trajna nemogućnost suočavanja s povijesnom istinom, životom i projekcijom budućnosti koja u sebi uvijek nosi element nepredvidivosti. Plemenu je sve jasno, zato se ne obraća životu nego isključivo smrti. Umjesto projekcije budućnosti ili mišljenja novog, sadašnjost se doživljava kao nepromjenjivu točku rata, smrti i žrtve.

Svečanost otvorenja Pelješkog mosta bilo je uprizorenje svega onoga što je Hrvatska bila i što sada jest. Pred našim očima odvijalo se uprizorenje mnoštva pojava, baš kao što se razotkrivalo i mnoštvo onoga što se, kako se to u filozofiji kaže, u pojavi pojavljivalo.

Prošlotjedna Povorka ponosa u Splitu prošla je mirno, ali su mnogi komentari ovog događaja lišeni mira, ali i razuma. Branitelji hrvatstva redovito nastupaju i kao branitelji heteroseksualnosti odnosno kao borci protiv homoseksualnosti. Siguran sam da takvi nisu čuli za poznatog dominikanca, danas zasigurno najuglednijeg i najutjecajnijeg intelektualca u tomističkim krugovima, Adriana Olivu, a kamoli da […]

O genocidu u Srebrenici političari govore kao o ”porazu humanosti”. Ovo je, naravno, istina, ali samo ako ovu istinu ne izriču nacionalistički političari, jer su upravo oni ti koji su porazili humanost i politiku, oni su ti koji trajno i uvijek poražavaju ljudskost.

Nema vremenskog perioda koje nije obilježeno nekom krizom, a 21. stoljeće je stoljeće za koje već sada možemo ustvrditi da je obilježeno krizom obrazovanja. Čovjek je biće krize, on krize proizvodi, ali ih i nadvladava te, u stanovitom smislu, žudi za krizom. Krize nam služe ili da se razvijemo ili da nestanemo.

Suvremeno društvo se, već pedeset godina, susreće s problemom politike koja se sve više pretvara u biopolitiku. Jasno, Hrvatska zahvaljujući svom zakašnjelom ulasku u demokratske procese i nikad dovršenoj političkoj tranziciji, o biopolitici i ne pomišlja. Mi politiku doživljavamo kao soteriološku i eshatološku disciplinu, želimo da politika nas i naše istomišljenike spasi, a da svima […]

Ako promatramo na koji način se naši političari odnose prema antifašizmu, posebno prema obilježavanju Dana antifašističke borbe, razvidno je da među njima možemo razlikovati bića osmišljenog vremena skrbi o životu od besmislenih bića kojima vrijeme služi kako bi mogli producirati smrt i nepravdu.

Uglavnom me ne zanimaju tzv. velike, vječne istine. One su nedostižne i, samim time, neostvarive. Ideali nam služe kako bismo mogli realizirati i vrednovati naše male, egzistencijalne istine s kojima se u potpunosti identificiramo jer našem životu daju ili oduzimaju smisao.

Povorka ponosa je, najkraće, zalaganje da svijet postane stvaran svijet ili, drugačije rečeno, svijet za sve. Jedino takav svijet nema ostatka. Sadašnji svijet je svijet s ostatkom. Pripadnicima LGBTIQ+ zajednice, u mnogim državama među kojima je i Hrvatska, namijenjeno je mjesto izvan svijeta, oni su svedeni na nepoželjni ostatak.

Što sam stariji, sve više razmišljam o tome što mi prisutnost u vremenu daje ili, točnije, oduzima. Mnogi filozofi razmišljali su o smrti, no smrt je samo puki, konačni nestanak iz svijeta. Taj nestanak nikada ne nastaje naglo, odjednom.

Na ovotjednom zadarskom simpoziju posvećenom obilježavanju stogodišnjice rođenja Franje Tuđmana, održao sam izlaganje o odnosu povijesti i utemeljujućeg mita. Povijest je govor o prošlosti, kada se tom govoru pridruži znanstvena metodologija, nad prošlošću se uspostavlja racionalna moć koja opisuje što se zbilo i razumijeva, pod vidom povijesnih procesa vođenih snagom kauzaliteta, zašto se nešto zbilo. […]

U pluralnom, demokratskom društvu ne postoji strah od drugih, pa, samim time, ni želja da se druge zabrani i poništi. Ovogodišnji zagrebački Hod za život ne smijemo promatrati s razine osobnih preferencija, nego s razine javnog uma.

Sloboda ne pripada čovjeku samim time što je netko rođen kao čovjek, ona nije nužnost, nego mogućnost. Kada bi sloboda bila nužnost, ona bi bila banalna i ni po čemu posebna, jer bi svi ljudi nužno bili slobodni. Istina, takav svijet bi bio svijet bez ratova, sukoba i mržnje. Rat, sukob i mržnja počivaju na […]

U okviru ovogodišnjeg Festivala znanosti, održao sam predavanje o aktualnosti Aristotelovog poimanja sreće. Poznato je da filozofija nikada ne zastarijeva, iz jednostavnog razloga što nikada ne zastarijeva ni um kao um. Pojedinačni ljudski životi nestaju, ali istina o ljudskom životu ne može nestati sve dok postoji ljudski život.

Elisabeth Kübler-Ross u knjizi On Death and Dying navodi pet faza kroz koje prolaze na smrt bolesni ljudi, a to su: nepriznavanje i osamljivanje, gnjev, cjenkanje, depresija i prihvaćanje. Budući da su država i društvo ljudske tvorevine, na smrt bolesna društva i na smrt bolesne države također prolaze kroz navedene faze. Međutim, treba priznati da, […]

Inicijativa podržana od hrvatskih generala da predsjednik Zoran Milanović pomiluje osuđene djelatnike UDBA-e, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, izazvala je lavinu reakcija. Hrvatski generali u Perkoviću i Mustaču vide osobe zaslužne za stvaranje Hrvatske, dok hrvatska desnica u njima vidi mrske organizatore ubojstava u režiji zloglasne jugoslavenske UDBA-e. Spor je zapravo komičan.

Riječi brigadira Matka Raosa, na nedavnom skupu HOS-ovaca u Splitu, o tome kako ”današnje Hrvatske ne bi bilo da nije bilo 10. travnja 1941. godine”, izazvale su, od strane Vlade RH, lavinu prividnog ograđivanja, budući da je ovaj brigadir tamo bio u funkciji izaslanika ministra branitelja.

Na prošlotjednoj tribini u Dubrovniku odredio sam ljudski svijet kao jadan svijet. Uistinu, ljudski svijet je, ako ga promatramo kao svijet mnoštvenosti, jadan, bešćutan i iznimno, sasvim rijetko, sretan, i to samo zahvaljujući jakim pojedincima koji nikada ne žive po normama sadašnjosti. Oni su bolji od sadašnjosti, zato su u stanju oduševljavati, ali samo malobrojne […]

Na području Crne Gore, Kosova i Albanije sve do nedavno bio je poznat fenomen virdžina. Virdžine su, naime, žene koje su preuzimale ulogu muškaraca. U primitivnim društvima opstanak neke obitelji odnosno nekog prezimena ili roda, počiva na muškarcima. U obiteljima bez muškog potomka, kada je riječ o Crnoj Gori, Kosovu i Albaniji, jedno žensko dijete […]

Filozofija egzistencije čovjeka ne promatra samo kao uzvišeno biće, ispunjeno ljepotom, nego u obzir uzima ljudsku gadost, očaj i prljavštinu. Ljudska zbilja je uzvišena i prljava, nikada samo uzvišena, a često iznimno prljava.