autograf.hr

Gledam i slušam fejkere koji strovaljuju čovjeka u pećinsku budalu (jer im sve više vjeruje!) pa samom sebi pjevuši Đavole: Stojin na kantunu, glava u balunu A, di si ti.

Po mreži kao da je sve pomahnitalo, a kad kažem sve, ne mislim na hejtere, hakere, darkere, već na cijele narode, ufff (by Winetou), hotio sam rijet – na cijele DRŽAVE… OVOGGGAAAA, UFFFF NOCH EIN MALL: MISLIO SAM NA BELOSVETSKU OLIGARHIJU, TREĆERAZREDNU NOVČARSKO-POLITIČKU SKALAMERIJU koja vlada svijetom lakše nego nekad faraoni i sultani i kajzeri […]

Poslije Titove smrti kružila je anegdota kako se netko od naših vođa pohvalio Giancarlu Pajetti da će Jugoslavija opet biti jedinstvena – ako nas netko napadne. A Pajetta upita: A ako vas nitko ne napadne? Nitko nas ne napada još od 1941. godine, ali zato napadamo sami sebe kao nikad nijedan okupator, kojih ovuda nikad […]

Ala, ljubi moji, je Šan Šilveštro, i zadnji bot morete u guštu nositi pašaporto na Dragonju i povidati bale doganjeru da nimate niš za prijaviti, ma za ča? Zato ča jur sutra nissun badera nissun, poderemo levarse fin’ a Stavanger i valje na polo Nord. Ma ča je to nas trefilo? Kako da se je […]

Šengenizirana Hrvatska, za nas autentične i autohtone frontaliere urođenike da-Trieste-fin’-a-Zara, gente mia. Je vero kako da se je tornalo naše Cesarstvo, kako ča mi je špjegiva Carolus Cergoly (dičeći se da je on i Zrinski!) u birerija Forst kako se je hodilo prez pašaporta (LA PROPUSSNIZZA kad je došla slobuoda) iz Krakova u Kobarid iz […]

U ovom (ne samo našem) raspamećenome svijetu današnjice, bome lako je naći oazu mudrosti i ljepote i utjehe: još jedan raskošni i pristupačni Sajam knjige u Puli (jer, tko čita može kupiti neku od oko 25.000 knjiga (!) od čak 280 (!) izdavača, uz popuste do čak 70 posto (!!!); ma vero jušta fešta od […]

Barufanti delaju barufu, ma altroke Goldonijevi Ćozoti, pak se domislin kad san gleda Barufe u Veneciji pak zapošta jienu repliku na venecijansken dijalektu: MA COSSA XE ‘STO TANANAI. Ergo veliki Goldoni uzima čestu završnu riječ u istarskom, hrvatskom narodnom pjevu: TANANAAAAJJJJ! A drage su nam i važne, ne samo u pjesmi: ni ne naj, trajnanaj, […]

”Prezreni na svijetu” opet su ustali, samo sad je proletarijat = lumpenproletarijat, ustali su i uzvisili crnu zastavu. Čak i Italija ispunjava opet Dučeove snove: postfašistički poredak zapovijeda, trseći se prikazati kao demokrati, pa čak, za sada, ne spominju terre perdute Istru i Dalmaciju, i kao fol se odriču fašizma.

Nevladivost, neupravljivost. Treccani tumaču taj pojam: Ingovernabilità di una popolazione, di un paese, di un movimento di protesta, o di un veicolo… Silvije, pak, Tomašević ističe kako je on autor kovanice ”referendumizam”, te će reći: ”I hrvatska vlada se plaši ‘referendumizma’… ali ni oporba nije drukčija… Talijani bi kazali: siamo messi male…”.

I dok se Italija pridružuje, kao još nikada od 1943. godine, klubu desničarskih država članica Europske unije, pa se možda treba pribojavati neke nove njene Ostpolitik, a sama Giorgia biondina prije nekoliko mjeseci govorila je o povratku Italije u Istru i Dalmaciju, istarski historičar dr.sc. Davor Mandić objavio je opsežnu znanstvenu monografiju (preko 500 stranica) […]

Opisao nas je i opjevao Johnny Štulić, prije četrdesetak godina, kad je Azra žarila i palila Jugoslavijom. Ali. Sad je ”post Jugoslavija”, i Johnny opet maršira muzikom i riječima, kao škotski gajdaši, koji su usred bitke za Normandiju u svom povijesnome slow march marširali i svirali smireno kroz kišu metaka i šrapnela.

Dobre su dobre vijesti, a dobro znamo da ih je jako malo u posljednje vrijeme. Evo, eppur si muove nešto stvarno, životno, zajedničko među jadranskim državama – udružuju se luke, sporazumno se trajno ukida ulov ribe u Jabučkoj kotlini, u čijim dubinama se odvija mrijest i rast i množenje najvećeg dijela ribljeg fonda Jadrana…

Bojim se, može li čovjek zaustaviti autodegeneraciju? A kad kažem čovjek, mislim na našeg čovu, ”postjugovića”, kao i na ponosnog patriota ovih wannabe mojih država: a sve su ”moje”… Vođe Srbije i Hrvatske, kao ulične kere, sve žešće reže jedni na druge, rekao bi čovjek, rastrgali bi se, da nema mrkve&batine vašingtonske, moskovske i briselske…

Razgovarao sam prije skoro pedeset godina s četiri maloiške matere čija su po četiri djeteta poginula u antifašističkoj borbi, a jednoj još i muž, i pisao o njima: antičke, homerske heroine, muter kuraž tragičnog 20. stoljeća. Gigantska, povijesna veličina Malog Iža obuzela me tada i Iž je postao moj zavičaj, jednako kao i rodna mi […]

Posla je sve više i sve više će ga biti, a radnika je sve manje i bit će ih sve manje. Hladni rat je prestao, sad je mlačan, a svaki tren može postati vruć u cijelom svijetu, kao što je sada za Ukrajinu. A onda sankcije, blokade, zabrane uvoza i izvoza i bankovnih transakcija, i […]

Baby boomers, pa generacija X, pa milenijci – obuzeti digitalijama i tehnologijom, ali njihova djeca Alfe već su tu, rođeni nakon 2011., koji već donose povratak ”analognom” radu i životu. Mlađi milenijci, zbog totalno ”virtualnih” milenijskih očeva, počeli su rusoovski ”povratak prirodi”, reintegraciju u prirodu, u psiho-mentalnom, pa i misaonom, filozofskom smislu otkrili su ”crvenu […]

U 109-oj godini stoljetnoga života, otišao je u buduću historiju njen neustrašivi protagonist Boris Pahor, njen veliki izazivač, buntovnik s razlogom, prkosni borac za čovjeka, protivnik svega i svakoga što čovjeka podčinjava ”višim ciljevima”, a toga na ovim našim stranama nikad nije nedostajalo – viših ciljeva, to jest…

SEE = jugoistok Evrope. SWS = jugozapadna Slavija (slo-cro). Korak naprijed prema evropskoj budućnosti. Pa dva koraka unatrag prema ”boljoj prošlosti” južnoslavenskih raskola. A mi Južni Slaveni na odličnom smo geopolitičkom položaju, tamo još od Teute i Epulona, od Trajana, Atile Biča Božjeg, do Karla Velikog i Napoleona. SEE & SWS – ove zemlje su […]

Dakako da pretjerujem s ovim stihom iz Internacionale u naslovu. A ne, nego ću čekati smak svijeta i trpati vreće brašna u podrum? Kaže nam dr. Nouriel Roubini nazvan ”Dr. Doom” (Propast, Smak svijeta, Doomsday – sudnji dan) da stiže ”majka svih kriza”, a taj čovjek stekao je zasluženo svoj nadimak, što još više plaši, […]

Hoće li biti kruha? Ili ćemo morati jesti brioche, po izjavi što se pripisuje zlosretnoj francuskoj kraljici Mariji Antoaneti – kraljevni dične nam kuće Habsburg, petnaestome djetetu Marije Terezije. Jer grdi su ”signali nad gradom” (vidi naš istoimeni film). Po Njemačkoj ljudi kupuju štednjake na drva, drvo za loženje, ugljen, tako barem kažu novinari i […]