autograf.hr

Novi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović retorički je 100 posto evropski orijentiran, ali u EU pretežu skeptični tonovi o njegovim budućim evropskim koracima, jer iza svega stoji čvrsta sprega sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i Aleksandrom Vučićem. BBC podsjeća da je s Đukanovićem Crna Gora primljena u NATO i stekla pregovarački status za članstvo u EU. […]

Mužjačka Hrvatska, i susjedstvo, mogu odahnuti, otišla je ”u veliko bezglavo ništa” (by Krleža) Dubravka Ugrešić, svjetska književnica nagrađivana i prevođena na dvadesetak jezika. I nepopustljiva ratnica za oslobođenje žene i zgažene čovječnosti Balkana.

Ossia, la storia de Viteus vitifoliae Fitch, ovvero Daktulosphaira, che xe Phylloxera vastatrix, ča je šenac koji nan je loze požera i mladiće stira ća, valje u Merike. L’amerika, Merika, Merika, ma cossa vraga ti strilli, Lamerikamerikamerika, ma cossa la xe sta merika, ča svi komoč čekaju poj u Meriku? 

Eppur si muove: na mreži, inače bogatog ulova sve samih ispraznosti, toplo preporučam beogradski portal Peščanik, čiji moto u zaglavlju govori sve – ”ako vam je dobro, onda ništa”. Peščanik redovito donosi zapise Nan Levinson, američke spisateljice i žestoke antiratne aktivistice, koja se u jednom tekstu prisjeća danas kako su prije više od pola stoljeća […]

Gledam i slušam fejkere koji strovaljuju čovjeka u pećinsku budalu (jer im sve više vjeruje!) pa samom sebi pjevuši Đavole: Stojin na kantunu, glava u balunu A, di si ti.

Po mreži kao da je sve pomahnitalo, a kad kažem sve, ne mislim na hejtere, hakere, darkere, već na cijele narode, ufff (by Winetou), hotio sam rijet – na cijele DRŽAVE… OVOGGGAAAA, UFFFF NOCH EIN MALL: MISLIO SAM NA BELOSVETSKU OLIGARHIJU, TREĆERAZREDNU NOVČARSKO-POLITIČKU SKALAMERIJU koja vlada svijetom lakše nego nekad faraoni i sultani i kajzeri […]

Poslije Titove smrti kružila je anegdota kako se netko od naših vođa pohvalio Giancarlu Pajetti da će Jugoslavija opet biti jedinstvena – ako nas netko napadne. A Pajetta upita: A ako vas nitko ne napadne? Nitko nas ne napada još od 1941. godine, ali zato napadamo sami sebe kao nikad nijedan okupator, kojih ovuda nikad […]

Ala, ljubi moji, je Šan Šilveštro, i zadnji bot morete u guštu nositi pašaporto na Dragonju i povidati bale doganjeru da nimate niš za prijaviti, ma za ča? Zato ča jur sutra nissun badera nissun, poderemo levarse fin’ a Stavanger i valje na polo Nord. Ma ča je to nas trefilo? Kako da se je […]

Šengenizirana Hrvatska, za nas autentične i autohtone frontaliere urođenike da-Trieste-fin’-a-Zara, gente mia. Je vero kako da se je tornalo naše Cesarstvo, kako ča mi je špjegiva Carolus Cergoly (dičeći se da je on i Zrinski!) u birerija Forst kako se je hodilo prez pašaporta (LA PROPUSSNIZZA kad je došla slobuoda) iz Krakova u Kobarid iz […]

U ovom (ne samo našem) raspamećenome svijetu današnjice, bome lako je naći oazu mudrosti i ljepote i utjehe: još jedan raskošni i pristupačni Sajam knjige u Puli (jer, tko čita može kupiti neku od oko 25.000 knjiga (!) od čak 280 (!) izdavača, uz popuste do čak 70 posto (!!!); ma vero jušta fešta od […]

Barufanti delaju barufu, ma altroke Goldonijevi Ćozoti, pak se domislin kad san gleda Barufe u Veneciji pak zapošta jienu repliku na venecijansken dijalektu: MA COSSA XE ‘STO TANANAI. Ergo veliki Goldoni uzima čestu završnu riječ u istarskom, hrvatskom narodnom pjevu: TANANAAAAJJJJ! A drage su nam i važne, ne samo u pjesmi: ni ne naj, trajnanaj, […]

”Prezreni na svijetu” opet su ustali, samo sad je proletarijat = lumpenproletarijat, ustali su i uzvisili crnu zastavu. Čak i Italija ispunjava opet Dučeove snove: postfašistički poredak zapovijeda, trseći se prikazati kao demokrati, pa čak, za sada, ne spominju terre perdute Istru i Dalmaciju, i kao fol se odriču fašizma.

Nevladivost, neupravljivost. Treccani tumaču taj pojam: Ingovernabilità di una popolazione, di un paese, di un movimento di protesta, o di un veicolo… Silvije, pak, Tomašević ističe kako je on autor kovanice ”referendumizam”, te će reći: ”I hrvatska vlada se plaši ‘referendumizma’… ali ni oporba nije drukčija… Talijani bi kazali: siamo messi male…”.

I dok se Italija pridružuje, kao još nikada od 1943. godine, klubu desničarskih država članica Europske unije, pa se možda treba pribojavati neke nove njene Ostpolitik, a sama Giorgia biondina prije nekoliko mjeseci govorila je o povratku Italije u Istru i Dalmaciju, istarski historičar dr.sc. Davor Mandić objavio je opsežnu znanstvenu monografiju (preko 500 stranica) […]

Opisao nas je i opjevao Johnny Štulić, prije četrdesetak godina, kad je Azra žarila i palila Jugoslavijom. Ali. Sad je ”post Jugoslavija”, i Johnny opet maršira muzikom i riječima, kao škotski gajdaši, koji su usred bitke za Normandiju u svom povijesnome slow march marširali i svirali smireno kroz kišu metaka i šrapnela.

Dobre su dobre vijesti, a dobro znamo da ih je jako malo u posljednje vrijeme. Evo, eppur si muove nešto stvarno, životno, zajedničko među jadranskim državama – udružuju se luke, sporazumno se trajno ukida ulov ribe u Jabučkoj kotlini, u čijim dubinama se odvija mrijest i rast i množenje najvećeg dijela ribljeg fonda Jadrana…

Bojim se, može li čovjek zaustaviti autodegeneraciju? A kad kažem čovjek, mislim na našeg čovu, ”postjugovića”, kao i na ponosnog patriota ovih wannabe mojih država: a sve su ”moje”… Vođe Srbije i Hrvatske, kao ulične kere, sve žešće reže jedni na druge, rekao bi čovjek, rastrgali bi se, da nema mrkve&batine vašingtonske, moskovske i briselske…

Razgovarao sam prije skoro pedeset godina s četiri maloiške matere čija su po četiri djeteta poginula u antifašističkoj borbi, a jednoj još i muž, i pisao o njima: antičke, homerske heroine, muter kuraž tragičnog 20. stoljeća. Gigantska, povijesna veličina Malog Iža obuzela me tada i Iž je postao moj zavičaj, jednako kao i rodna mi […]

Posla je sve više i sve više će ga biti, a radnika je sve manje i bit će ih sve manje. Hladni rat je prestao, sad je mlačan, a svaki tren može postati vruć u cijelom svijetu, kao što je sada za Ukrajinu. A onda sankcije, blokade, zabrane uvoza i izvoza i bankovnih transakcija, i […]

Baby boomers, pa generacija X, pa milenijci – obuzeti digitalijama i tehnologijom, ali njihova djeca Alfe već su tu, rođeni nakon 2011., koji već donose povratak ”analognom” radu i životu. Mlađi milenijci, zbog totalno ”virtualnih” milenijskih očeva, počeli su rusoovski ”povratak prirodi”, reintegraciju u prirodu, u psiho-mentalnom, pa i misaonom, filozofskom smislu otkrili su ”crvenu […]