autograf.hr

Krijesovi uoči Prvog maja diljem Slovenije – a drugdje ih nije bilo, naravski – čarobno su nasljeđe iz žive prahistorije. Te vatre kao da su osvijetlile europski put izlaska iz tmine koja nas okružuje. Pišem ovo na dane oslobođenja moga zavičaja, od 1. do 5. maja 1945. godine, Trsta, Rijeke, Pule. I uoči 9. maja, […]

Šetnja Istrom ovoga puta je gotovo utopijska, homerska, za me, nešto kao povratak Odiseja na Itaku. Istra kao Obećana zemlja, nakon briselskog plana ogromnih ulaganja u ”evropeizaciju” ovdašnje prometne mreže.

Novi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović retorički je 100 posto evropski orijentiran, ali u EU pretežu skeptični tonovi o njegovim budućim evropskim koracima, jer iza svega stoji čvrsta sprega sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i Aleksandrom Vučićem. BBC podsjeća da je s Đukanovićem Crna Gora primljena u NATO i stekla pregovarački status za članstvo u EU. […]

Mužjačka Hrvatska, i susjedstvo, mogu odahnuti, otišla je ”u veliko bezglavo ništa” (by Krleža) Dubravka Ugrešić, svjetska književnica nagrađivana i prevođena na dvadesetak jezika. I nepopustljiva ratnica za oslobođenje žene i zgažene čovječnosti Balkana.

Ossia, la storia de Viteus vitifoliae Fitch, ovvero Daktulosphaira, che xe Phylloxera vastatrix, ča je šenac koji nan je loze požera i mladiće stira ća, valje u Merike. L’amerika, Merika, Merika, ma cossa vraga ti strilli, Lamerikamerikamerika, ma cossa la xe sta merika, ča svi komoč čekaju poj u Meriku? 

Eppur si muove: na mreži, inače bogatog ulova sve samih ispraznosti, toplo preporučam beogradski portal Peščanik, čiji moto u zaglavlju govori sve – ”ako vam je dobro, onda ništa”. Peščanik redovito donosi zapise Nan Levinson, američke spisateljice i žestoke antiratne aktivistice, koja se u jednom tekstu prisjeća danas kako su prije više od pola stoljeća […]

Gledam i slušam fejkere koji strovaljuju čovjeka u pećinsku budalu (jer im sve više vjeruje!) pa samom sebi pjevuši Đavole: Stojin na kantunu, glava u balunu A, di si ti.

Po mreži kao da je sve pomahnitalo, a kad kažem sve, ne mislim na hejtere, hakere, darkere, već na cijele narode, ufff (by Winetou), hotio sam rijet – na cijele DRŽAVE… OVOGGGAAAA, UFFFF NOCH EIN MALL: MISLIO SAM NA BELOSVETSKU OLIGARHIJU, TREĆERAZREDNU NOVČARSKO-POLITIČKU SKALAMERIJU koja vlada svijetom lakše nego nekad faraoni i sultani i kajzeri […]

Poslije Titove smrti kružila je anegdota kako se netko od naših vođa pohvalio Giancarlu Pajetti da će Jugoslavija opet biti jedinstvena – ako nas netko napadne. A Pajetta upita: A ako vas nitko ne napadne? Nitko nas ne napada još od 1941. godine, ali zato napadamo sami sebe kao nikad nijedan okupator, kojih ovuda nikad […]

Ala, ljubi moji, je Šan Šilveštro, i zadnji bot morete u guštu nositi pašaporto na Dragonju i povidati bale doganjeru da nimate niš za prijaviti, ma za ča? Zato ča jur sutra nissun badera nissun, poderemo levarse fin’ a Stavanger i valje na polo Nord. Ma ča je to nas trefilo? Kako da se je […]

Šengenizirana Hrvatska, za nas autentične i autohtone frontaliere urođenike da-Trieste-fin’-a-Zara, gente mia. Je vero kako da se je tornalo naše Cesarstvo, kako ča mi je špjegiva Carolus Cergoly (dičeći se da je on i Zrinski!) u birerija Forst kako se je hodilo prez pašaporta (LA PROPUSSNIZZA kad je došla slobuoda) iz Krakova u Kobarid iz […]

U ovom (ne samo našem) raspamećenome svijetu današnjice, bome lako je naći oazu mudrosti i ljepote i utjehe: još jedan raskošni i pristupačni Sajam knjige u Puli (jer, tko čita može kupiti neku od oko 25.000 knjiga (!) od čak 280 (!) izdavača, uz popuste do čak 70 posto (!!!); ma vero jušta fešta od […]

Barufanti delaju barufu, ma altroke Goldonijevi Ćozoti, pak se domislin kad san gleda Barufe u Veneciji pak zapošta jienu repliku na venecijansken dijalektu: MA COSSA XE ‘STO TANANAI. Ergo veliki Goldoni uzima čestu završnu riječ u istarskom, hrvatskom narodnom pjevu: TANANAAAAJJJJ! A drage su nam i važne, ne samo u pjesmi: ni ne naj, trajnanaj, […]

”Prezreni na svijetu” opet su ustali, samo sad je proletarijat = lumpenproletarijat, ustali su i uzvisili crnu zastavu. Čak i Italija ispunjava opet Dučeove snove: postfašistički poredak zapovijeda, trseći se prikazati kao demokrati, pa čak, za sada, ne spominju terre perdute Istru i Dalmaciju, i kao fol se odriču fašizma.

Nevladivost, neupravljivost. Treccani tumaču taj pojam: Ingovernabilità di una popolazione, di un paese, di un movimento di protesta, o di un veicolo… Silvije, pak, Tomašević ističe kako je on autor kovanice ”referendumizam”, te će reći: ”I hrvatska vlada se plaši ‘referendumizma’… ali ni oporba nije drukčija… Talijani bi kazali: siamo messi male…”.

I dok se Italija pridružuje, kao još nikada od 1943. godine, klubu desničarskih država članica Europske unije, pa se možda treba pribojavati neke nove njene Ostpolitik, a sama Giorgia biondina prije nekoliko mjeseci govorila je o povratku Italije u Istru i Dalmaciju, istarski historičar dr.sc. Davor Mandić objavio je opsežnu znanstvenu monografiju (preko 500 stranica) […]

Opisao nas je i opjevao Johnny Štulić, prije četrdesetak godina, kad je Azra žarila i palila Jugoslavijom. Ali. Sad je ”post Jugoslavija”, i Johnny opet maršira muzikom i riječima, kao škotski gajdaši, koji su usred bitke za Normandiju u svom povijesnome slow march marširali i svirali smireno kroz kišu metaka i šrapnela.

Dobre su dobre vijesti, a dobro znamo da ih je jako malo u posljednje vrijeme. Evo, eppur si muove nešto stvarno, životno, zajedničko među jadranskim državama – udružuju se luke, sporazumno se trajno ukida ulov ribe u Jabučkoj kotlini, u čijim dubinama se odvija mrijest i rast i množenje najvećeg dijela ribljeg fonda Jadrana…

Bojim se, može li čovjek zaustaviti autodegeneraciju? A kad kažem čovjek, mislim na našeg čovu, ”postjugovića”, kao i na ponosnog patriota ovih wannabe mojih država: a sve su ”moje”… Vođe Srbije i Hrvatske, kao ulične kere, sve žešće reže jedni na druge, rekao bi čovjek, rastrgali bi se, da nema mrkve&batine vašingtonske, moskovske i briselske…

Razgovarao sam prije skoro pedeset godina s četiri maloiške matere čija su po četiri djeteta poginula u antifašističkoj borbi, a jednoj još i muž, i pisao o njima: antičke, homerske heroine, muter kuraž tragičnog 20. stoljeća. Gigantska, povijesna veličina Malog Iža obuzela me tada i Iž je postao moj zavičaj, jednako kao i rodna mi […]