novinarstvo s potpisom
Takva se ljaga, mislio sam, mogla samo krvlju sprati. U mojoj mašti Željko Kerum i Andro Krstulović Opara našli su se sa sekundantima u hladno, sivo praskozorje na Marjanu. Krvave oči i duboki modri podočnjaci odavali su kako prethodnu noć uopće nisu spavali.
Turisti nam dolaze u velikom broju i dobro je, naravno, da dolaze, ali to nije bez posljedica. Dolaze nam svakakvi luđaci, noćobdije, lole i bekrije, pijanci i bludnici, naročito mlađi.
Policija je banula u svitanje, probudila našeg kontroverznog poduzetnika, da ne kažem mafijaša, i krenula od podruma do tavana pretresati njegovu podsljemensku vilu.
Događaj je komičan, idiotski, zapanjujući i za ovu komičnu i idiotsku zemlju koja nas ne prestaje zapanjivati. Da je sedam osoba završilo pet dana iz rešetaka jer su pjevali nekakvu pjesmu, a pjesma, suprotno očekivanju nekog naivca, nije pozivala na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju, nema u njoj ni Jasenovca ni Stare Gradiške, već je […]
Kad su u nedjelju navečer došli rezultati izbora, Željko Kerum smjesta je u znak žalosti spustio janjce na pola ražnja. Nisam bio tamo, ali mogao bih vam, vjerujem, opisati kako je to bilo. Kerumova guzičarska svita požudno je škicala kako rumena kožica na pečenju cvrči i lomi se, ali nitko od nije imao hrabrosti kazati: […]
Mrtva je trka. U kafićima, dućanima, autobusima, na tržnicama i na društvenim mrežama građanke i građani zapjenjeno se svađaju čiji je gradonačelnički kandidat gori.
Kad su tajanstveni ulagači krenuli graditi trgovački centar na parkiralištu ispod Općine, podigli su ograde preko pločnika, otjerali pješake, premjestili autobusnu stanicu i, meni najgore, iščupali iz tla jednu krasnu skulpturu, Plavo stablo ispred ateljea pokojnog Vaska Lipovca.
Kad su srpski nacionalisti 1989. obilježavali šest stoljeća od Kosovske bitke, hrvatski nacionalisti pravo se nisu mogli načuditi njihovoj velikoj, raskošnoj predstavi. To je samo Srbima slično, govorili su hrvatski nacionalisti zapanjeno. Ti su Srbi totalni perverznjaci, rugali su se. Kome bi drugome palo na pamet obilježavati svoje poraze?
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Čitam kako neki tvrde da njihovi sinovi i kćeri rođeni nakon raspada Jugoslavije ne razumiju srpski i ne preostaje mi nego sa žaljenjem zaključiti kako ta djeca očito nisu neki lumeni, odlikaši s pohvalnicama nastavnog vijeća.
Petar Škorić rekao je negdje da su on i Andro Krstulović Opara devedesetih stvarali državu, i to vam isprva vjerovatno zvuči kao pretjerivanje. Podsmjehnut ćete se, gdje bi Škorić i Opara znali kako se pravi država? Ali, kad pažljivije razmislite, to bi i moglo biti istina.
Nemio incident otprije nekoliko dana – da su Srbi i Židovi odbili sudjelovati na komemoraciji za žrtve Jasenovca zbog ustaškog pozdrava uklesanog na jednu ploču nekoliko kilometara od nekadašnjeg koncentracijskog logora – ozbiljno bi trebao zabrinuti hrvatske vlasti. Pogotovo zato jer nije prvi put da im Srbi i Židovi otkazuju poslušnost.
Na rubovima naših cesta iz trave izviruju spomenici poginulima u prometnim nesrećama, u granitu urezani portreti, većinom muškaraca, bez izuzetka vrlo mladih. Nose jakne od džinsa i fudbalerke.
Baš kad je kriza u “Agrokoru” prošlog mjeseca sramežljivo došla u medije, Iva Balent viđena je kako moli kraj međugorske vidjelice Mirjane Dragičević. Klečala je žmireći na Brdu ukazanja, obamrla od pobožnosti, šapćući ružarije, preklinjući nebesa da joj dadu mudrosti, snage i zdravlja da savlada nedaće koje su snašle nju i njezinu obitelj.
Čitam kako neki tvrde da njihovi sinovi i kćeri rođeni nakon raspada Jugoslavije ne razumiju srpski i ne preostaje mi nego sa žaljenjem zaključiti kako ta djeca očito nisu neki lumeni, odlikaši s pohvalnicama nastavnog vijeća.
Andrija Hebrang u subotu je naveo komičan razlog zašto će na izborima za zagrebačkoga gradonačelnika glasati za Brunu Esih. Učinit će to, kaže, jer Esih u programu za lokalne izbore zagovara utvrđivanje istine o komunističkim grobovima.
Noć je u Veroni. Mjesečina srebrom obasjava usnuli gradić. Tek se samotni ćuk čuje iz perivoja i negdje iz daljine pijana dernjava nekolicine mladih plemića što su zbog krčmarice namiguše bodežima nasrnuli jedan na drugoga.
Ivan Kovačić očito voli kad je napeto. Donosi li kakvu odluku, prikazuje je većom nego što ona jest. Njegove su dvojbe uzvišenije od drugih, uvijek na život ili smrt. Sve što on čini, ma kako drugima djelovalo malo, svakodnevno i bezazleno, za pravedniju je Hrvatsku i budućnost naše djece, svaki njegov postupak dio je vječne borbe […]
Kad je prije tri i pol godine na autocesti Bregana – Lipovac poginula glumica Dolores Lambaša, bila je to nesreća koja se može dogoditi svakome i razmjerno se često događa. Znate i sami, čitate novine, nema tjedna da tkogod na autocesti ne pogine jer je bilo mokro ili magla ili zato jer je vozač bio umoran.
Sve od lipnja 1981. Gospa svaki tjedan dolazi u hercegovački kraj da svome odanom narodu udijeli mudrosti poput: “Djeco draga, mrlje od crnog vina najlakše je očistiti mineralnom vodom” ili “Djeco draga, cvijeće će dulje ostati svježe ako u vazi rastopite jedan aspirin.”
“Srela sam američkog potpredsjednika Pencea. Drago mi je da dijelimo entuzijazam oko rada za dobrobit naših zemalja i snažne veze između Hrvatske i SAD-a”, objavila je u nedjelju na Twitteru predsjednica Republike Hrvatske, a novinarima je dodala da su izmijenili nekoliko vrlo srdačnih i konstruktivnih rečenica i dogovorili se o daljnjoj suradnji.