novinarstvo s potpisom
Zagreb, Martićeva ulica, subota ujutro, drugi dan siječnja. U pekaru zbog epidemioloških mjera smije samo jedna mušterija pa stojim na pločniku i razgovaram s muškarcem, koji čeka svoju kći. Ona izlazi s dvije velike vrećice napunjene još toplim kruhom, valjda dvadeset štruca njih dvoje nose unesrećenima u potresu na Baniju.
Šest stotina hiljada stanovnika ima Crna Gora i vjerojatno se svi poznaju. Svatko je svakome nekakav rod, ili kum, ili se znaju iz škole, ili su zajedno bili u partiji, ili u sindikatu, ili igrali mali nogomet, našli se u istoj generaciji regruta na željezničkoj stanici ili ležali u istoj sobi na plućnom odjelu.
Kako smo došli do ovoga, upitate se šokirano, čitajući o zgodi (pred)prošlog petka, nakon konferencije glavnih ljudi koji se ovdje bore protiv koronavirusa, umnih i sposobnih, najboljih koje naš narod ima.
Predsjednik Zoran Milanović svaki je dan sve čudniji. Upravo kad pomislite, pa stvarno, sad smo sve čuli, on ponovno iznenadi, jarosno se okomi na nekog zastupnika, ministra ili političkog analitičara kojega nitko nije doživljavao njegovim neprijateljem.
Kad je sveti Nikola želite imati neko dijete pored sebe, darovati mu igračku i slatkiš i kazati kako je to, specijalno za njega, u čarapi ostavio nasmijani bradonja koji nagrađuje dobru i poslušnu djecu. Neodoljivo je kako mališani vjeruju u to.
“Znaš li ti tko sam ja?” upitao je navodno policajce koji su ga došli privesti državni tajnik u Ministarstvu branitelja i, ako mene pitate, već je to dovoljno da ostane bez posla.
Pamtim da mi je jednom pričao kako ga je baka učila moliti. Bio je mali dječak, kratko iza Drugog svjetskog rata, kad je vjera bila slaba, povlačila se pred ateističkim režimom, njega je njegova bosanska nena posjela u krilo i šaptala mu kuranske ajete.
Putujući nedavno u svoj imotski zavičaj opazio sam zanimljiv natpis. Na jednoj ruševini između Ciste i Lovreća netko je poslao odlučnu političku poruku. Velikim bijelim slovima na kamenom zidu gore je napisao “HOS”, a malo niže “ZA DM”. Boga ti miloga, upitao sam se zapanjeno, šta je DM?! Otkad se Drogerie markt ovako oglašava?
Rat je od vukovarskog vodotornja napravio prvorazredni spomenik hrvatskoj borbi za nezavisnost. Izbušen srpskim granatama na pozadini tmurnog jesenskog neba on je postao prizor od kojega svakog istinskog domoljuba ispuni jedno uzvišeno čuvstvo i podignu mu se dlačice na vratu.
Tri zagonetke ljudskom će rodu zauvijek ostati neodgovorene: postoji li Bog, ima li života nakon smrti i, najveća od svih, šta radi Petar Škorić na čelu Županijske uprave za ceste? Pogledate li mu životopis, Petar Škorić u Županijskoj upravi za ceste je kvalificiran možda samo za jedan posao, da mu dadu jedan mali kist i […]
Dvije hiljade četvrte George Bush mlađi borio se za svoj drugi mandat i mnogima se činilo da ništa ne može biti gore od toga. Aleksandar Dragaš i ja bili smo u Teksasu. Jednog sunčanog listopadnog popodneva, kratko prije predsjedničkih izbora, zatekli smo se u Luckenbachu, na klupama pod širokim gustim krošnjama hrastova, s dvojicom, trojicom […]
Njemački je sud prije nekoliko dana presudio da liječniku muslimanu podrijetlom iz Libanona valja uskratiti državljanstvo jer se nije htio rukovati sa službenicom kad mu je predavala potvrdu o naturalizaciji.
Na vijest da je neki poremećeni dvadesetdvogodišnjak iz Kutine došao na Markov trg, na adresu predsjednika Vlade, zapucao rafalom iz strojne puške i s četiri metka ranio policajca koji je tu stražario, gotovo nagonski sam se trgnuo i pogledao policu s knjigama. Slučaj o kojem su uzrujano izvještavali svi mediji bio mi je poznat, čitao […]
Predsjednik Zoran Milanović svaki je dan sve čudniji. Upravo kad pomislite, pa stvarno, sad smo sve čuli, on ponovno iznenadi, jarosno se okomi na nekog zastupnika, ministra ili političkog analitičara kojega nitko nije doživljavao njegovim neprijateljem.
Gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić dao se snimiti sa svojom mladom ženom u svojoj velikoj novoj modernoj kući. Ona cijelo vrijeme nosi bijelu vjenčanicu, vrlo čudno, čak i u kuhinji za špaherom. U bijeloj čipki kuha kavu, pa sjedi na rubu bazena i, napokon, penje se na Vespu iza muža.
Na vrhu jednog nebodera u Rijeci konceptualni umjetnik je uspravio crvenu zvijezdu. Ustvari, zvijezdu od dvije hiljade osamsto krhotina od crvenog stakla. Bilo je to dvadesetog rujna, točno sedamdeset sedam godina otkako je Zemaljsko antifašističko vijeće Hrvatske, u rujnu četrdeset treće, kratko nakon kapitulacije fašističke Italije, odlučilo da su Rijeka, Kvarner, Istra, Zadar i otoci […]
Teško je katkad vjerovati da Split vodi netko s diplomom povijesti umjetnosti. Da imamo gradonačelnika koji možda ne zna sve što treba znati o ekonomiji, gradnji, prometu, zdravstvu i drugome što se traži za upravljanje gradom, ali je izvanredno upućen u antičku i ranokršćansku arhitekturu, u renesansu, barok, secesiju, art déco, cijelu baštinu taj ima, […]
Češki pisac Bohumil Hrabal bio je, po tvrdnjama znanaca, kukavica. Napisao je, napokon, desetke knjiga, stvorio veliki prozni svijet, a da nikad, nigdje, ni jednom jedinom riječju, nije spomenuo čehoslovačku komunističku partiju. Pa opet, taj i takav uplašeni Hrabal svejedno se uspio okliznuti.
Poruka Josipe Rimac, državne tajnice u Ministarstvu uprave, na poznato jadnom hrvatskom kojim pišu i govore članovi vladajuće stranke, bila je da “brat od Gabi polaže” i da se “pripazi malo”. Rečena “Gabi” bivša je ministrica Gabrijela Žalac, a cijenjeni joj je brat pomoćnik zagrebačke pročelnice za energetiku. On je u Ministarstvu uprave polagao državni […]
Četiri mjeseca, sve od ožujka do srpnja ove godine, dvojica su kolumbijskih profesionalnih ubojica živjeli negdje u okolici Splita, čekajući da im nepoznati poslodavac kaže koga trebaju ubiti.