novinarstvo s potpisom
Kaže mi drug kako je malo falilo da se on i Mido naljute na mene jer sam ih preskočio u čak dvije posljednje kolumne. Znamo Mido i ja da to nije istina, ali vidim ja da mi nema druge nego platiti turu pića i sve će opet biti kao nekad.
– Ma samo sam htio ponešto reći o onim neiživljenim likovima čiji je vrhunski domet napisati neki komentar ispod neke objave na FB ili na nekom portalu. I ne znaš koji su bolesniji oni s lažnim identitetima ili oni nitko i ništa s pravim imenima. Njih sam pratio zadnjih mjesec dana… Sve gol retard, što bi rekla ova današnja omladina.
– Ma, pusti svijet – Mido će – gdje bi što i mogli i smjeli reći da tu ne kažu. To je i izmišljeno da tu ispušu svoja ”demokratska prava”! Kod kuće ih nitko ne sluša, a frustracija im do neba narasla. Baloni frustracije. Na guzicu bi da im tko usta začepi, što bi rekla moja rahmetli nana. Bolje da i to rade nego da obilaze psihijatre. Još ih ova korona zatvorila u kuću.
– Ma znam ih ja podosta… Udbaška ili doušnička djeca, među onim starijima, a neofiti među ovim mlađima… Pred njima ni danas ne smiješ ispričati vic o Titu zbog kojega je Ženi Lebl odležala dvije i pol godine na Golom otoku… Sve je to, kako smo mi kao djeca govorili, tuta mozak… – nešto je ljutit moj drug koji se inače više od svih nas zeza.
– Ovi moji su ti isti. Možda sad malo dođu tobe… Ne znaš koji su gori: ovi lijevi ili desni. Sve gol pacijent. Vidio si, nijedne riječi o muslimanskim ustašama. Ni luk jeli ni lukom mirisali. Mislio sam da ćeš ti to temeljitije pospremiti, ali vidim da sve moram ja… – Mido će, nakon svojih planinarskih pohoda uvijek bistre i brze misli.
-Ma daj, Mido. Nema tko o tome nije…
No, raspištoljio se Mido zbog selektivnog i subjektivnog pristupa (anti)fašizmu tih ”svojih” pa ne staje:
-Uh, da mi se da pisati, šta bih im sve ja rekao… I ovim instant fašistima i onim tobožnjim antifašistima.
A znam Midu, načitan. A i pisao je… Odlično pisao. No, zanimljiviji je, zapravo duhovitiji je ”usmeno”.
A onda, kao da argumentira, započe nam pričati nešto što nismo imali prigodu vidjeti, o nekakvom “Islamskom enciklopedijskom almanahu”, koji je izdao Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj (Zagreb, 2019.). Nigdje, priča on, u njemu, a baš sam tražio, imenâ poput Muhameda Sudžuke, Huseina ef. Đoze, Sulejmana Pačariza, Muhameda ef. Pandže, Osmana ef. Rastodera ili Mustafe Busuladžića. Nema ih!
Ali zato Leksikon navodi čak 30 imena nogometaša, rukometaša, tenisača, vaterpolista, karatista… Ma sve ovih sadašnjih koji igraju ili su do jučer igrali po Hrvatskoj. I svi na ponos i diku! S razlogom.
Ali, peru se Bošnje. Nigdje naših ustašica, a kad otvoriš knjigu ”Tko je tko u NDH” sve vrvi muslimanima.
Eto, to ti je Bošnjo, to ti je naš mentalitet. Pošto poto žele negirati vlastiti ustašluk i svoje sudjelovanje u NDH… Ta, netko je drugi nosio slovo U, netko drugi je ubijao, zatvarao, pljačkao, nisu oni, a kad vidim ranije fotografije Blajburškog voda sve fes do fesa! Oni bi se malo kurvali, kao Austrijanci: Nismo mi podržavali Hitlera, to su Nijemci. Kao što to danas rade i Crnogorci: Nismo mi pucali na Dubrovnik, to su Srbi.
Mido ne popušta, a vedrina mu ne napušta lice.
Moj drug, međutim, ozbiljan. Jesu mi falili, ali vidi. Ja ih pustio, a oni mi preuzeše kolumnu. Uozbiljim se i ja.
-Ma ovi što pišu te komentare niti šta čitaju, niti šta znaju, a i nepismeni su, brate. Gori od mene – jedva do riječi dođe moj drug.
– Ma u petom bi razredu propali zbog svoga jezika, a ono bi držalo lekciju Lovrenoviću, Jergoviću, tebi.
-I drugima – dodajem – skupilo se nas već desetak.
-O, jebote – ne da se smesti drug – a nisu vidjeli, a kamoli pročitali knjiga koliko je svaki od vas napisao. Ma, da padnu s kamare vaših knjiga, poginuli bi, a ono se našlo učiti tatu kako se djeca prave… I još bi te, poput svojih očeva isljednika, tjerali da se, kao oni, crno ili bijelo, izjasniš…. Sad i ovdje. Tito ili Staljin? Ili bi se ono dopisivalo s piscem? A kad ne može, onda mu samo ostaje psovka… Tipa onog prostačkog dobacivanja Ivi Andriću na ulici: ”Ćoro, napiše l’ se šta?”, kojim se čaršija i danas hvali.
-Jest, jest – Mido će – čak su neke od njih ženske, one što kad hoće da budu pametne za Dostojevskog i Krležu kažu da su ”klasičari”, ili što pišu ”ti bih” ili ”razumjeo”… Ne zna ono pitu razviti, ali o svemu ima mišljenje od Trumpa i 5G do antifašizma…
-E, gdje pitu nađe? – dobacim…
-Uh, znam takve – ne da se Mido smesti. – Ma, ubo si ih na pravo mjesto! ”Kozaračko kolo”. Gdje se toga sjeti? ”Mi smo seje ispod Kozarice!” No, nije to, jarane, odatle pomaklo ni zere. Tata boljševički vjernik, sluga režima, ona rigidna tatina kći… Sinovi su se još nekako i emancipirali… Gledao sam to pjenjenje na televiziji… Čak i pod maskom vidiš da je to od mržnje iskrivilo facu…
-Ma nije to, opsjednute su njime, a frajer ih ne zarezuje ni dva posto – dodaje drug cereći se i zakuhavajući.
-E tebi više nema piva – kažem mu, a vidim ja, odnio đavo šalu, ukradoše mi drug i Mido kolumnu. Mislim se, to ti je kazna što ih dva puta nisi ni spomenuo… Doduše, neki i jesu pitali: Šta bi na ovo rekao Mido.
-A dobar ti je i onaj drug Pilsel, kaže nisam u PEN-u, ali istupam pa da vidim tko će me proglasiti fašistom – kaže moj drug i prvi se put nasmija od srca, padoše mu naočale na pod… – E, njemu sam jedino lajkao i dijelio to.
-Pa, tko još živi od lajkanja, majke ti?! – kažem mu. – Danas svaka budala može skupiti sto lajkova, a FB je lajkanje uveo kao porez na budale. I tu, nažalost, često ne vidiš razliku između, evo sâm se uvjeri, rigidnih antifašista koji te napadaju i još rigidnijih čovićevaca koji te brane. Ista mjera gluposti, isti rječnik, različiti predznak… Ako je i to?! Netko je dobro napisao ”antifašizam na fašistički način”!
-Najviše je parolaških – Mido će – kao ono ”Smrt fašizmu, sloboda narodu”, ”Bolje rat nego pakt”, ”Život damo, Trst ne damo”, ”Zona A, zona B…” Ma, ludilo… Oni bi i jedni i drugi i danas malo ubijali… Vidjeli ste Dodika, on bi to sve pobio. Čović šuti. Ratko Mladić je sve to već pobio. Dakle? Kako unatrag tako i ubuduće, sve razoružane ljude pobiti! Ludilo?!
-Ali je zato bilo – pokušavam preuzeti svoju kolumnu u svoje ruke – niz sjajnih tekstova, mudrih, pametnih, analitičkih, koji su prošli gotovo nevidljivo. Gluho. Kao i svaka pamet. No, oni će ostati, a bukači, drekavci, kao i nakon svake utakmice, nakon svake dreke i vriske u čoporu… Nigdje ih. Do sljedećeg liječenja frustracije. Ili dok ne potroše svoju dozu apaurina.
-Ali mi je, svih ovih dana – drug ne popušta – ipak najjača, izvini, čak i od tvog intervjua – zlobno me pogleda – bila ona Pilselova poruka: ”I molim lijepo Nina Raspudića da se suzdrži od toga da me brani.”
Pa, dobro, velim sebi, neka njegova bude zadnja. Tu se s Pilselovom porukom potpuno slažem i radije prihvaćam one koji su me javno etiketirali (žao mi ih je jer oni ne znaju ništa drugo), nego one koji su me desničarski ili čak ultradesničarski branili.
A riješio sam se na FB profilu i jednih i drugih. I još ću.
Ne, ne mislim pritom na sve one sjajne ljude, desetke njih, koji su mi (nam) slali osobne poruke podrške i nebrojenu dokumentaciju koja, hvala im, neće ostati neiskorištena.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.