autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Duševni komunizam: Bog kao duhovna nekretnina

AUTOR: Denis Jurić / 24.07.2026.

Biti na ”braniku” civilizacija povijesno je iskustvo koje je kao malo što oblikovalo svijest našega društva. Vrlo često se nešto moralo braniti i neprestano je društvo bilo ugrožavano od različitih vanjskih interesa. Takva svijest snažno je vidljiva i istaknuta i u današnjem vremenu. No prevlast isključivo takve svijesti događa se u sve kompliciranijem svijetu, gdje nas digitalna stvarnost dodatno fragmentira u ideološke balone.

To nas vodi u opasnost da postanemo ”dogmatsko” društvo. Stoga bi prema klasifikaciji filozofa Karla Poppera većinsko društvo u Hrvatskoj naginjalo prije u ono zatvoreno, nego otvoreno. Dakle, nespremno na samokritiku, na prihvaćanje drugoga i drugačijega i na koncu nespremno za demokratičnost. Jer u svakom procesu ”otvaranja” vidi opasnost i poseže za dogmatski shvaćenim religioznim resursima.

Drugi čimbenik je privrženost našeg društva tradicionalnim Crkvenim strukturama. A njezine strukture su stoljećima naglašavale isključivo dogmatski pristup Božanskoj objavi. Ta se paradigma snažno promijenila Drugim vatikanskim saborom i otvaranjem Crkve iskustvu svijeta.

Mogli bismo to nazvati i povratkom u prvotnu paradigmu kršćanstva. Gdje je životno iskustvo ljudi iz prvih kršćanskih zajednica svjedočilo Boga i time postalo Objavom za nas danas. To je vrijeme u kojem je ”ortopraksija”, a ne ”ortodoksija” imala prvotno mjesto. Stoga je kršćanstvo i postalo vjerski pokret snažnog revolucionarnog potencijala, koji je zahvatio cijeli tadašnji svijet.

Pojam ”dogmatskog” ovdje pri tome ima negativan karakter. Gdje se objava historizira i svako iskustvo zatvara u isključivo verbalnu formu. Objava je time dakle završena, rečena. Svako današnje iskustvo time gubi na vrijednosti. Bog postaje skupa s njegovom objavom tek povijesno nasljedstvo i folklor tradicije koji na ritmove suvremenog ostaje poprilično ukočen i nespretan.

Takvo isključivo ”dogmatsko” preuzimanje i ponavljanje poruke čini od kršćanstva predmet nasljedstva, a od kršćana nasljednike neke duhovne nekretnine, a ne sljedbenike živog Boga. Nasljedstvo umjesto sljedbeništva.

Zanimljivo je stoga promotriti jedan fenoman u Crkvi njemačkog govornog područja. Ponukana impulsima Sabora, sedamdesetih godina Crkva u Njemačkoj je razvila i jednu novu religijsko-pedagošku metodu, takozvanu ”slike Boga” (Gottesbilder). Ona za cilj ima upravo uvažiti psihoanalitičke i sociološke pristupe stvarnosti iskustva te posezati za iskustvom Boga u ljudima. Dakle, graditi s ljudima jednu ”teologiju odozdo” i frontalno-dogmatsko poučavanje staviti u drugi plan. Ta je metoda slična Sokratovoj majeutici.

Nju se koristi već u katehezama za prvu pričest, ali u samom školskom kurikulumu. Ona je važna jer daje mogućnost da svatko već u svojoj ranoj dobi progovori o svome iskustvu Boga i ”slici Boga” koja iz toga iskustva proizlazi. Tako otkrivamo da svatko zapravo ima svoju sliku Boga.

To ne vodi u relativizam, kojeg se kao dogmatičari uvijek plašimo, nego stvara upravo jedan cijeli mozaik iskustva u kojem se prepoznaju ne samo razlike, nego i sličnosti. To vodi većem poštivanju, prihvaćanju, poniznosti, otvorenosti. Te naposlijetku potiče na daljnje traganje. Vjernik tako postaje tražitelj, a ne naoružani čuvar nečega što ni sam do kraja ne razumije.

Pogledamo li samu Bibliju (verbaliziranu objavu iskustva), ni ona nam ne nudi tek jednu jedincatu ”sliku Boga”. Štoviše, u evanđeljima često čitamo o tome kako Isus upravo razbija takve apsolutizirane slike. Jer time čovjek ne samo da kao pojedinac postaje robom vlastitog položaja i predodžbi, nego počinje i druge ”zarobljavati Bogom”. To više ne može biti Isusov Bog koji oslobađa i čija ljubav ostaje sebi do kraja vjernom.

Slična se stvar događa i u društvenim kontekstima gdje određeni krugovi žele apsolutizirati vlastite slike obitelji, braka i svih drugih odnosa. Svatki otpor toj apsolutizaciji nije neka ”ljevičarska ideologija”, nego otpor protiv nametanja jednog oblika stvarnosti.

Tu je zanimljivo da upravo oni koji u takvom otporu vide ”ljevičarske ili komunističko-bezbožne opcije”, sami se zapravo zalažu za uniformizam društva, mišljenja i vjere. Upravo takvo isključivo dogmatsko shvaćanje vjerske stvarnosti od vjere čini jedan duševni komunizam u njegovom najgorem obliku. A to je daleko od bilo kojeg zajedništva slobodnih pojedinaca.

Stoga mislim da bi nam metoda refleksije ”Božjih slika” pomogla u pronalasku Božjih tragova u iskustvu našeg današnjeg svijeta. Zatim bi nas oslobodila od ”dogmatskog” pristupa stvarnosti gdje smo isključivo ”nasljednici slika”.

Postali bismo ponizniji, otvoreniji i ponovo više okrenuti jedni drugima. Shvatili bismo da smo svi zajedno ”Božji narod na putu”, koji traga i slijedi (sljedbenici).

I ono najvažnije, imati predodžbu ili vlastitu ”sliku Boga” je sasvim uredu i neizbježno. Ali onda ta slika treba ostati neuramljena i bez muzejskog stakla koje sprječava svaku refleksiju.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Algoritamska masa
• Moral i populizam na izbornim listićima
• Vjera straha gora je od svake sumnje
• Smije li đavao ne postojati?
• Dijaspora kao špajz hrvatskog nacionalizma
• Fra Franjo Ninić: Čovjek koji nije gubio pribranost
• Fašizam se sve više ''neometano'' goji
• Grobljanska Crkva i zaboravljena vječnost
• Mali brat u svijetu velikih ''tata''
• Obavijest za nadrndane stanare

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: UTEMELJENJE PONORA
Oznake: Bog, civilizacija, Crkva, Denis Jurić, duhovni komunizam, Karl Popper, nekretnina, Njemačka, Sokrat, Utemeljenje ponora

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

21 Aug

Vlada milijunaša: Trump je u svoju administraciju imenovao 57 osoba čije bogatstvo premašuje 100 milijuna dolara. Američki se predsjednik okružio investicijskim bankarima i poslovnim ljudima koji su stekli golemo bogatstvo. Čista plutokracija.