Dvorac Kerestinec i vojvoda Dražen Keleminec u njemu

Politička prilivoda i oportunistička vrdalama, Dario Zurovec, moderno žetonče koje je prije kovanja u monetu za regrutaciju u saborsku većinu prošlo sluzavom trasom od hadezejca, preko liberala do tobože nezavisnog partijskog klimoglavca svoje čukunbivše stranke, odlučio je redivivirati dvorac Kerestinec što se nalazi na katastarskoj čestici nada kojom on vlada kao poteštat u Svetoj Nedelji.

Rečeni dvorac srednjovjekovno je renesansno-barokno zdanje, blistavi kaštel čije su zidine u svojoj polumilenijskoj povijesti – i iznutra i izvana – vidjele svega i svačega, pa i krvi. Podigla ga je grofovska hrvatsko-ugarska familija Erdődy, proživio je tijekom vjekova svakojaka stradavanja uslijed prirodnih nedaća poput potresa, te promjenu i vlasništva i namjene.

U najnovijem slučaju, grad Sveta Nedelja kani, mimo građevinske obnove, od njega učiniti nešto viđeniju kulturnu atrakciju, s obzirom na to da zamak već ima certifikat zaštićenoga kulturnog dobra Republike Hrvatske; no, za ambicije koje se dadnu iščitati iz propagandističke akcije, valjat će nesumnjivo provesti i neki oblik materijalističkog egzorcizma, kao i izvršiti nužno historiološko falsifikacijsko friziranje.

Tako to ide kod nas u farizejskoj tmici desničarskoga falšeg bogoštovlja: uzmeš neki fini komad drva, umjetnom potpomognutošću zaboraviš da je to još ne tako davno bila efikasna toljaga za razbijanje lubanja svojih neistomišljenika i nepripadnika u kožno adekvatnoj arijevštini, pa od tog finoga komada drva načiniš, na primjer – križ! A ako ostane iverja pri rezbarenju, možeš učiniti kuglice pa sastaviti i – krunicu…

Ima ih, žalibože, u svim lagama svećeničkog reda; ima ih spremnih za blagosloviti ih: i križeve na oltarima pogane farizejštine i krunice u ružarijima prijesne licemjerštine.

Od fratara po Hercegovini, preko neoustašivih popova s dalmatinskih otoka do biskupa po Baniji, našao bi se tu pun brod posvećenih glava koje bi se toliko užarile od želje da bi se u visokoj peći mogao odliti kumir ovovjekog zlatnog teleta, sasvim prikladan za izlaganje na trgovima hrvatskih gradova svake prve subote u mjesecu ili, da parafraziram papu Franu, pred ekspoziturom poštanskog ureda Gospe Međugorske, gdje joj revni katolik našeg vremena lice i lik mrči crnom piturom, a oltar mjesne crkve zalijeva benzinom i užiže u ognjici svojega kreposnog vjerničkog nadahnuća.

Inšoma, kako je već u najavama što ih je urbi et orbi proklamirao gradonačelnik Zurovec na jednom od profila svojih fejsbučnih javljanja, stat će se na kraj ”crvenoj tvornici laži i mitu o krvavom ustaškom dvorcu”. Bulažnjenja ljevice i inih jugokomunističkih diverzanata i srbočetničkih sabotera – koji su, jamačno, vrlo disciplinirano i taktički precizno raspoređeni u krvotoku i limfnim sudovima Republike Hrvatske – stavit će se pod kontrolu, a snagom svetopisamske istine falsificirana i frizirana novija naša povijest naviještat će se s nabožnih narodnih portala i neoustaških tjednikčića s muljavog podanka hrvatske medijske kanalizacijske rake.

Nepobitnu činjenicu da su ustaše za vrijeme zlokobne NDH zamak Kerestinec koristili kao kazamat za političke protivnike, gradonačelnik Zurovec neće poreći. Neće negirati ni da je pobijeno desetak uznika koji su pokušali pobjeći iz tog logora i pržuna, te da su svi preživjeli kasnije strijeljani. Sjetimo se samo Augusta Cesarca i Otokara Keršovanija, koji su primili u prsa ustaški kuršum.

Međutim, poteštat Zurovec neće se skanjivati ni taj krvavi dio ovdašnje historije prekriti mekim slamnatim pokrovom relativizacije: ”Koliko god epilog za pojedine zatvorenike bio tragičan, niti u jednom slučaju nije se odvio u Kerestincu, a još manje u kerestinečkom dvorcu. Niti je kerestinečki dvorac i u jednom od ovih slučajeva bio mjesto mučenja, a još manje stratišta.”

Da je pod Zurovčevom jurisdikcijom, recimo, Goli otok na Jadranu, lako je moguće kako bi gospodinu sinula ideja da na njemu, Golom otoku, pokrene – klesarsku školu…

Ustaše su i nakon rata negirale kako se u Kerestincu išta lošega odvijalo, čak su pobijali i tvrdnje kako su tamo regrutirani mladi vojnici za budući zdrug krvoločnog Poglav(ić)nika. Na onom slavnom suđenju zločincu Andriji Artukoviću na proljeće 1986. godine, lijevoj i desnoj ruci Ante Pavelića, ostarjeli monstrum je negirao da je ikada bio u Kerestincu…

Pa je onda, istražujući arhive, redatelj Lordan Zafranović pronašao vrpcu na kojoj je baš snimljen posjet ministra Artukovića Kerestincu i nadgledanje provođenja regrutnih vježbi budućih ustaških koljača i ubojica.

Na internetu je dostupan Zafranovićev dokumentarni film Zalazak stoljeća (Testament L. Z., 1994), u kojem se sve to lijepo vidi, uključujući i Artukovićevu laž pred sucem na zagrebačkom tribunalu, pa se izvol’te i osobno uvjeriti.

Hoće li se i to prešutjeti pri oživljavanju renesansno-baroknog zdanja?

Nego, pada mi na pamet kako bi se u dvorcu Kerestinec, kao dio programa, najbolje o proljeću kad pada 10. travnja, nakon što se u Boškovićevoj ulici u Splitu – pokraj onoga kamenog totema proslavi osnutak NDH i njezinih krvožednih HOS-ovaca na čelu sa zločincem Rafaelom Bobanom (a pod krinkom i firmom kako to ima veze isključivo s Domovinskim ratom: pa čemu onda baš 10. travnja i u crnim uniformama?!) – iste večeri u Zagorju upriliči koncertno-plesna folk-parada ustaških pjesama predvođenih bukačima što domoljublje podvlače pod svoje fašističke himbe i mržnje…

Mimo katolika s ognjem, mačem i mašingeverom u imenu bilo bi dobro u program uključiti trubadura Dražena Keleminca; kantora, koji pjeva serenade i podoknice istaknutim hrvatskim intelektualcima i političarima poput pisca i novinara Borisa Dežulovića, ili političarki Dalije Orešković i Ivane Marković u Supetru na Braču, te zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću.

I, kako je trubadur i trubamol Keleminec – premda, u naravi, bijaše i ostaše usve truba! – on mjesta gdje će prosvirati ipak korektno ne uvjetuje rodnom pripadnošću. Širinu pokazuje tako što serenade pjeva i muškarcima i ženama, istodobno potvrđujući ideju kako sere nade i za boljitak ter opstojnost nekakve neoustaške tvorevine čiji je naslov, citiram po sjećanju: Hrvatska autogovna slamka prava, ili stranka prava, tako nešto…

Neoustašče Keleminec u dvorcu Kerestinec može po uzoru na svoje mentalne pretke, intendanta Endehazijskoga narodnoga kazališta ”Jasenovac” Maksa Luburića, direktora tamošnje Opere Dinka Šakića i poslovnog ravnatelja istoga ENK-a Andrije Artukovića, u dvorištu tog zamka upriličiti izvedbe Tijardovićeve operete Mala Floramye… Baš kao ono onomad…

Desnije, cile desnije, bit će da je smjerni ideološki pravac kojim đuska gradonačelnik profinjenih manira, Dario Zurovec, pa kad je već bal nek’ doista bude maskenbal i, kad se na kraju tobože domoljubnog oblokavanja krabulje najposlije i skinu, neka nas zapahne bazdeći zadah otrežnjenja: da u zrcalu ugledamo umiveno lice licemjerja kojim se ova nesretna, krvlju plaćena zemlja ceri u facu svakome iole razboritom, moralnom i pravednom.

Dražen Keleminec i njegova šaka crnokošuljaških biserâ teologa i antropologa, svi zajedno mogu stati u jednu školjku. Znamo kakvu školjku. Svakako ne onu ohridsku.

Danas, više od 80 godina nakon propasti gubavog i genocidnog, antihumanističkog i antikršćanskog, pa samim tim i antihrvatskog ustaškog režima, vikati ”Za dom spremni” mogu samo oni koji su pročedili iz evolucijskih anomalija u očevoj spermi.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Za koju državu ostavljaju srce na terenu naši Vatreni?
    •  Zdravo fra Mario, milosti budi pun, Gospodin s tobom!
    •  Preambulanta Ustava: kanonizacija terorizma
    •  Dolazak Hrvata in statu quo ante, Ante Pavelić
    •  Donaldov ''trumpulin'' za hrvatske desničarske skočimiševe
    •  Zdravka Krstulović veća je i od Torcide i ovakvoga Hajduka
    •  Thompsonova potvrda teze o Hrvatskoj kao ''slučajnoj državi''
    •  Igor Mandić i – Crkva
    •  Album splitskog neoustaškog i neustavnog – primativizma

> Svi tekstovi ovog autora