autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Eliezer Papo: Interesi Hamasa i Palestinaca su sušta suprotnost

AUTOR: Aleksandar Stojanović / 19.10.2023.

Foto: privatni album EP-a

Sušto zlo koje se izlilo na Izrael sedmog oktobra ne može se nikako krstiti imenom sukob. Nije se čak radilo ni o pokolju civila: žena i djece, staraca, trudnica, a kamo li o sukobu. Sadističko divljanje odlično organizovanih i precizno obučenih morbidnih psihopata kome su bili izloženi stanovnici juga Izraela može se porediti jedino sa ustaškim divljanjem nad Srbima, Jevrejima i Romima u zloglasnoj nezavisnoj državi Hrvatskoj ili sa sotonističkim sadejstvom njemačke vojske i ukrajinske policije u Babinom jaru.

Rekao je ovo u intervjuu za portal Banjaluka.net Eliezer Papo, profesor na Odsjeku za hebrejsku književnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu, član Izraelske nacionalne akademije za Ladino i dopisni član Španske kraljevske akademije.

“Budući da su interesi Hamasa i Palestinaca sušta suprotnost, istovremeno podržavanje i Hamasa i Palestinaca je logično onoliko koliko i istovremeno podržavanje Tvrtka i Fatih Sultana Mehmeda”, rekao je Papo. On se trenutno nalazi u Izraelu i sa lica mjesta odgovorio je na pitanja našeg portala kako bi nam približio situaciju na tom području, ali i bolje objasnio samu prirodu rata koji se odvija.

Banjaluka.net: Medijski dobijamo oprečne ili dijametralno suprotne informacije. Kakvo je stanje trenutno u Izraelu? Vidimo da je broj civilnih žrtava na obje strane veliki, da se užasne stvari dešavaju.

Kada sam svojevremeno, prije građanskog rata u Jugoslaviji, stigao u Izrael, ovo je tada još uvijek bila socijalna država sa jakom ideologijom i jakim kolektivnim duhom. Za moje tadašnje jugoslovenske pojmove, ponekad čak i previše. U međuvremenu, u proteklih tridesetak godina, Izrael se bio razvio u jednu klasičnu kapitalističku individualističku džunglu u kojoj vlada neprestana darvinistička borba svih protiv svih, borba za još jedan uspjeh, za još jedan užitak, za još jedan luksuz. Jednako tako, u proteklih desetak mjeseci nekadašnji opšti kolektivni identitet su bile zamijenile sektorijalne borbe između starih i novih elita.

Pogrom i pokolj koji su se desili sedmog oktobra 2023. kao da su vratili Izrael na fabrička postrojenja. Elan i moral su jednaki onima iz 1948. godine. Svak’ se trudi da bude koristan. Svi susprežu ego. Ljudi stvarno slušaju jedni druge u razgovorima. Zapjenjeni ekstremisti jedne ili duge elite s prezirom bivaju uklonjeni iz javnog domena. Od društva monologa (kao likovi u romanima Alef Bet Jehošue, koji nikada ne govore jedan sa drugim, nego svako “piči” svoj monolog), izraelsko društvo je odjedanput postalo ranjivo, inkluzivno, čovječnije, empatičnije… Dovoljno sam star da znam da to neće potrajati dugo, ali se nadam da će potrajati dovoljno da sve ono što su zlonamjerni unutrašnji i spoljašnji faktori pažljivo porili posljednjih godinu dana bude opet upleteno u dobri stari Izrael.

Mislite li da je mirno, političko rješenje moguće ili je rat jedina opcija?

Situacija je ovde i inače kompleksna, a sad je hiljadu i dvjesto puta kompleksnija. Ljudi na Balkanu, bez obzira na to da li su tradicionalno filosemistki ili tradicionalno antisemitski orijentisani, u principu nemaju baš mnogo pojma o tome kako ovde život izgleda zaprave. Život jednih s drugima ovde ne samo da je neminovnost, nego i svakodnevna praksa, i to vrlo uspješna praksa, uprkos svim stalnim faktorima podjele i zavade.

Trećina mojih studenata su Beduini. Sve i kad bi postojale dvije države, u Izraelu bi ostala značajna manjina tzv. izraelskih Arapa. Oni i sada zajedno s nama bježe u skloništa kad se upale sirene, i zajedno s nama kunu one koji lansiraju rakete, ponekad i glasnije nego Jevreji, kao što uvijek radi manjina koja se ne boji samo objektivne spoljne opasnosti koja ne bira žrtve po krvnim zrncima, već i optužbe za petokolonašenje.

Među dvije stotine izraelskih taoca u Gazi je i trideset Beduina. Radi se o beduinskim civilima, ali budući da Beduinski muškarci služe u izraelskoj Armiji, jednako kao i jevrejski ili druski građani Izraela, Hamas ih tretira kao Jevreje. Među leševima koji su ostali iza Hamasovog klanja nekoliko je beduinskih žena obučenih prema islamskim propisima, što ustaše iz Hamasa uopšte nije spriječilo da ih pobiju.

Apsolutno negiram bilo kome u BiH pravo da tvrdi da mu je više od mene stalo do mojih prijatelja Palestinaca. Problem, dakle, nije nužno vezan za izraelske Arape, s kojima živimo sada i živjećemo sutra; nego prevashodno za Gazu, koja funkcioniše kao entitet za sebe. Entitet koji ima granicu sa Izraelom i sa Egiptom.

U normalnim danima mnoštvo Palestinaca iz Gaze radi u Izraelu. U danima tenzija, taj granični prelaz biva zatvoren. Gaza ima i granicu sa Egiptom. To neki u BiH kao ne znaju, ili (tačnije) znaju, a ne haju. Nikada se ne govori o tome kako Egipat Gazu drži pod opsadom, pretvara u geto, konclogor i slično, iako Gaza ne predstavlja za Egipat sigurnosni problem kakav predstavlja za Izrael. Tom i takvom Gazom vlada Hamas, revolucionarna organizacija kojoj su Palestinci sredstvo a ne cilj. Ja lično ne poznajem obične Palestince iz Gaze, ali ako su rođaci ovih naših, a jesu, onda je i dobar dio njih sigurno OK, da se poslužim jednim savremenim okupacionizmom.

Za nas ovde Palestinci nisu neki amorfni emocionalni koncept, nego vrlo konkretni zubar Basem, koji mi ne stigne popraviti zube jer se raspravljamo na političke teme, i koji mi ponekad namjerno drži zujalicu u ustima da bi mogao da drži monolog, a koji mi je neki dan rekao da sam zvijezda njegove porodične Votsap grupe, zbog atipičnih stavova prema izraelsko-palestinskom konfliktu, ili meni lično najsimpatičnija studentkinja u nekoliko posljednjih generacija: Suha, koja mi je neki dan predala izvrsnu analizu jedne srednjevjekovne jevrejske liturgijske pjesme koju je, na hebrejskom, napisao jedan Jevrejin čiji je sin prešao na Islam, da bi poslije prelaska na Islam napisao, na arapskom, teološki pamflet protiv Judaizma. Suhina analiza pjesme obuhvatila je i osvrt na sinovljev pamflet, nešto što većina mojih jevrejskih studenata može da analizira “kad na vrbi zasvrbi”.

Beduini (zajednica koja je sto posto muslimanska, sunitska) i Druzi (posebna etno-konfesionalna grupa koja se, istorijski posmatrano, razvila iz šijitskog Islama, ali je u međuvremenu razvila averziju prema toj činjenici, pa se radije prikazuju kao prvi monoteisti, sunarodnici Jitroa – Mojsijevog tasta) stoje zajedno sa Jevrejima na braniku Izraela. Predlažem vašim čitaocima da potraže snimke Muhameda Kabije (Mohammad Kabia), predstavnika izraelske beduinske zajednice.

Dok svi mladi Beduini i Druzi po pravilu služe u Izraelskoj Armiji, dotle je nebeduinskom arapskom gradskom i seoskom stanovništvu služba u Armiji prepuštena na izbor. Broj onih koji se dobrovoljno prijavljuju je mali (proporcionalno, više se prijavljuju hrišćani, nego muslimani), ali uopšte nije zanemarljiv. Mnogi od tih Beduina, Druza, Arapa poginuli su herojskom smrću u oslobađanju kibuca i naselja koje su ustaše iz Hamasa bile privremeno zauzele. Naravno, u BiH se o tome uglavnom nema pojma.

Vjerovatno ne stižete da ispratite reakcije na Balkanu. One su podjeljene. Tako je u Banjaluci na Palati predsjednika bila zastava Izraela, a u Sarajevu smo imali skup podrške Palestincima. Kako vidite tu situaciju, koja je Vaša poruka?

Prvo i osnovno, hvala predsjedniku Republike Srpske, g. Miloradu Dodiku i g-đi Željki Cvijanović, srpskoj članici predsjedništva BiH, na jasnoj i nedvosmislenoj osudi terora i podršci državi Izrael u najtežim trenucima od osnivanja države. Što se tiče Sarajeva, niko nikome ne spori pravo da podržava Palestinu i Palestince, ali potpuni nedostatak bilo kakve empatije prema Izraelu, čak i u prvih 24 sata, kada je Izrael još uvijek bio apsolutna žrtva, kada još nije bilo izraelskog odgovora Hamasovim teroristima (odgovora koji, nažalost, uključuje i civilne žrtve), baca neko drugo svjetlo na redovne reflekse tamošnjih elita.

Najveći taoci Hamasa su Palestinci Gaze, ali za uviđanje te činjenice nije dovoljno osjećati, potrebno je i znati. Čemu je to slično? Kada je Amerika napala Saveznu republiku Jugoslaviju, niko na Zapadu nije pozvao ljude na neslušanje džeza i bluza; kada je ista iz čista mira uništila Irak, niko od prosvećenih zapadnjaka nije pozivao na bojkot Holivuda; kada je zbog nespremnosti talibanske vlade da isporuči teroristu Osamu Bin-Ladena Amerika okupirala Afganistan, niko nije pozvao na bojkot američkih pisaca; a kada je Amerika, ničim izazvana, ilegalno torpedirala legalnu vlast u Libiji, niko nije pozvao na bojkot američkog baleta ili pozorišta.

Istovremeno, dovoljno je bilo da Ruska federacija samo počne specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini, pa da oni koji ionako zavjetno mrze Rusiju 7/24 osjete da je konačno došao trenutak u kome je njihova rusofobija ponovo opet prihvatljivija mejnstrimu, te da pozovu na bojkot Tolstoja, Dostojevskog, Čajkovskog, ruskih sportista i umjetnika.

Da se mi razumijemo, ne radi se o ljudima koje su vijesti iz Ukrajine prekinule u čitanju Dostojevskog, pa im se isti naglo zgadio; nego o ljudima koji bi ionako spalili sve rusko, samo što to ne mogu uvijek javno da kažu, ali u momentima kad se javno mnijenje njihovih društava okrene protiv Rusije oni mogu da izađu sa svojim potpuno delegitimizirajućim narativom.

Tako je i sa svim sukobima Izraela i Gaze, uz demokratski prihvatljive kritike izraelske vlade ili politike, uvijek ponovo vaskrsnu i narativi koji apsolutno demonizuju Izrael i negiraju mu pravo na postojanje. Krezavi i osujećeni antisemiti tad izmile iz tužnih i ružnih rupa u kojima provode svoje inače nebitne i marginalne živote i s živošću jednog vampira krenu da dijele zbirke lažnih citata iz Talmuda (koji tobože ukazuju na jevrejsku zavjeru protiv čovječanstva), Protokole sijonskih mudraca ili antisemitske traktate različitih vjerskih učenjaka iz različitih perioda, koji se nikad ničim drugim nisu proslavili do li pukim antisemitizmom.

Da li je moguće proširenje sukoba (uključivanje drugih država) i šta bi to značilo?

Moguće je da se uključe i Hezbaloni, tako se ovde posprdno zovu pripadnici pokreta čije ime na arapskom znači Božija skupina, a niko u Izraelu (ni Jevreji, ni Beduini, ni Arapi Suniti, ni Arapi pravoslavne, katoličke ili protestantske vjere, pa čak ni sami Druzi koji negiraju vlastite šijitske korijene) ne misli da je baš šijistka milicija Božija skupina.

Uključenje šijitske milicije bi proširilo rat i na jug Libana i dovelo do mnogih žrtava na obje strane, ali ne bi moglo bitnije da ugrozi Izrael. Jedina stvarna opasnost za Izrael je Iran; ali Iran je mnogo spremniji da žrtvuje Gazu, Irak, Siriju ili Liban, nego da sebe izloži opasnosti direktnog sukoba s Izraelom. Istina je, iranski režim predstavlja ozbiljnu opasnost za Izrael, ali i obrnuto je tačno; pa se svi nadamo da će sve ipak ostati na proksi-ratu.

Koliko će situaciju za obje strane otežati i globalni kontekst (sukob u Ukrajini, pučevi u Africi)? Jer, činjenica je da smo u svojevrsnom globalnom ratu.

Činjenica je da trenutno sukob na Srednjem istoku (istorijski, Bliski Istok je Balkan, odnosno Osmanske teritorije u Evropi, a ovo ovde je Srednji) odgovara svim velikim silama. Americi – kako bi u predizbornoj godini skrenula pažnju vlastite javnosti sa rata u Ukrajini, koji je sve manje seksi, jer ukrajinska kontraofanziva nije uspjela; Rusiji – jer se nada da će američki angažman na Srednjem Istoku da oslabi američku pomoć Ukrajini, jer će dio sredstava i energije da bude usresređen na Izrael; a Kini – kako bi joj Amerika stala na budući Tajvan-megdan što iscrpljenija i siromašnija.

Mi koji ovde živimo, opet, sasvim se sebično nadamo da će pažnja svijeta, čim čim prije, tim tim bolje, da se prebaci sa nas na neko drugo nesretno mjesto.

(Prenosimo s portala Banjaluka-net i zahvaljujemo se i autoru intervjua i kolegi Eliezeru, našem kolumnistu).

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:


> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1