autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Evo kako bi Bernardić mogao poraz pretvoriti u pobjedu

AUTOR: Branko Mijić / 14.11.2017.

Branko Mijić

Nije to bila ni Pirova, već prije pire pobjeda Andreja Plenkovića koji je vrući krumpir opoziva uspio u Saboru protisnuti kroz glasačku mašineriju 78:59, ali ne i ukloniti s političkog tanjura.

”Agrokor” i Todorić su tu, puše se u premijerov nos i pušit će se sve do izbora.

Plenkovićevo kratkotrajno likovanje nad oporbom nije trajalo niti pet minuta, a na nož ga je već drugi put u par dana dočekala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ustvrdivši kako u Hrvatskoj vlada izvanredno stanje!

Moglo bi se to učestalo iskrenje u odnosima Pantovčaka i Banskih dvora svesti na (pre)uranjenu predsjedničinu predizbornu kampanju, ali u trenutku dok oporba želi Plenkovićevu glavu, ono može imati samo Brutove ambicije.

Zato Plenković nema nikakvog razloga za slavlje.

Bernardić mora naći načina oko sebe okupiti sve one koji su sada stali u brojku od 59 zastupnika na zajedničkoj platformi za sljedeće izbore. Ako je Plenkoviću nudio pet točaka nacionalnog programa za koje ovaj nije htio ni čuti, onda budućim partnerima treba ponuditi samo jednu. Mogla bi se i ta nova koalicija umjesto Kukuriku zvati ”Mani pulite”, čiste ruke, ako se već želimo obračunati s političkom korupcijom kao Talijani 1990

U Saboru se održava zahvaljujući ”onima koji kupuju slobodu”, poput Tomislava Sauche, ili pak Ivana Vrdoljaka i Milana Bandića, te, za ”HDZ-ovce s dna kace”, dugoročno neprobavljivih ”etnobiznismena” Milorada Pupovca i Furija Radina.

Tu je ta ”kvaka” na koju možda za drugi mandat računa i predsjednica, da Plenković saborsku većinu preskupo plaća jer istodobno gubi podršku u vlastitoj stranci.

Presudno je pitanje bi li predsjednik HDZ-a preživio ”impeachment” i glasovanje o povjerenju u stranačkim redovima?

Da je Plenković siguran u sebe i da je javnost uspio uvjeriti kako je upravo on ”good guy” koji nas je spasio od Todorića i katastrofe ”Agrokora”, raspisao bi izbore već na proljeće.

No premijer se odlučio za status quo, moleći Boga da se HDZ ne ustalasa i održavajući neprincipijelnu koaliciju na vlasti pod svaku cijenu, plaćajući čak i jedan glas HRAST-a savjetničkim mjestom Ladislava Ilčića u Ministarstvu kulture!

Zato Plenković iz saborskog okršaja nije izašao kao čvrsti pobjednik već kao mletački trgovac, baš kao što ni Davor Bernardić ne bi trebao biti nezadovoljan i razočaran.

Nije ni Hrvatska izgubila ako je shvatila tko je stvorio Todorića i zašto je pušten da otputuje u London. Šef SDP-a još uvijek se nije legitimirao kao lider sposoban oporbu dovesti na vlast, ali na tragu onoga što se čulo i vidjelo za rasprave u Saboru samo je jedan put da to postane.

Bernardić mora naći načina oko sebe okupiti sve one koji su sada stali u brojku od 59 zastupnika na zajedničkoj platformi za sljedeće izbore.

Premijer se odlučio za status quo, moleći Boga da se HDZ ne ustalasa i održavajući neprincipijelnu koaliciju na vlasti pod svaku cijenu, plaćajući čak i jedan glas HRAST-a savjetničkim mjestom Ladislava Ilčića u Ministarstvu kulture!

Ako je Plenkoviću nudio pet točaka nacionalnog programa za koje ovaj nije htio ni čuti, onda budućim partnerima treba ponuditi samo jednu. Mogla bi se i ta nova koalicija umjesto Kukuriku zvati ”Mani pulite”, čiste ruke, ako se već želimo obračunati s političkom korupcijom kao Talijani 1990. godine.

Poraz oko Plenkovićevog opoziva mogao bi postati Bernardićev pobjednički Rubikon ako on pod zajedničku zastavu uspije pozvati ne samo svoju ”prirodne saveznike”, IDS, HSU, GLAS i Beljakov HSS već nađe zajednički jezik i s Mostom, ali i sa Živim zidom, koji je sve samo ne prolazna protestna stranka, kao i sa svim ostalima koji u Todoriću i ”Agrokoru” vide neželjeno HDZ-ovo čedo.

Za Hrvatsku uistinu više ništa nije bitno nego da se s jedne strane nađu oni s čistim rukama, a s druge oni koji su na svoju sliku i priliku napravili londonskog bjegunca i koji ga i danas štite.

Valjda prvih u ovoj državi ima više od 59.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: