novinarstvo s potpisom
Već sad je očigledno da je stvoren novi Treći svijet ili Srednji svijet – srednji između Zapada i Istoka. Srednji Istok, to jest, a koji je ”skoro Europa”. Afganistan se pridružuje tom moćnom krugu: Pakistanu, Iranu i Turskoj. Uz ”neutralnu”, ali neizbježnu naklonost Rusije i Kine…
U Afganistanu posrijedi je slom ključne ideje s ”kraja povijesti” 20. stoljeća: kršćanski, bjelački, liberalni zapad kao ”dobrohotni” učitelj, tata i mama za raspuštenu djecu svijeta, novcem i vojnom silom. A ta djeca su odrasla i rekla mami i tati: Ne, nećete nas više učiti demokraciji, ljudskim pravima, slobodi medija! Und Schluss!
Najgora je u svoj ovoj farsičnoj epopeji neizvjesna sudbina ”westerniziranih”, urbaniziranih Afganistanaca, osobito onih koji za Zapad nisu toliko važni, da bi ih primili k sebi: humanitarna kriza? Altroche! Što Zapad sada misli ili, bolje, može za njih napraviti?
Zapad govori o tome retorične, zabrinute fraze, jer dobro zna da nešto zbiljskoga niti može, niti hoće, a niti želi napraviti.
Bojim se da je jedina nada tih ”europeiziranih” (amerikaniziranih, urbanih mnoštava – samo Kabul ima preko šest milijuna žitelja!) – Istok. Možemo li se nadati da će napose Kina, Rusija, Pakistan, Turska, pa i Iran, djelovati smirujuće na trijumfalne nove vlasti Afganistana. Kao što će i oni sami, možda, sada vladati zemljom drukčije nego prije dvadeset godina.
Kako bilo, da nisu posrijedi historijski lomovi zacijelo dalekosežnih posljedica, ne samo za Afganistan i susjedstvo, nego i za cijeli svijet, mogli bismo odmahnuti rukom, kao u onoj Brechtovoj gorkoj tiradi: Došli su po Židove, strašno, ali ja nisam Židov, pa po komuniste, masone, a onda i po mene…
Ali sada su zabezeknuti američki i evropski gospodari rata i mira, ali možda baš niti ne toliko za budućnost Afganistana, koliko najviše zbog ”sindroma Saigon”. Zbog sramotnog bijega našeg psića, a ne više svemoćnog zmaja, podvijena repa.
Historia (non) facit saltum: kako kada i kako gdje.
Novi ”neočekivani” skok historije upravo se događa. Još lani je Trump obnovio veze s talibanima, s kojima je Zapad u tijesnom savezništvu srušio prosovjetsku Republiku Afganistan.
Zapad, SAD osobito, uz izdašno sudjelovanje Saudijske Arabije i Pakistana, stvorili su te militante, uvježbali ih, mobilizirali, financirali, naoružali. Sada, uoči 20 godišnjice rušenja njujorških nebodera, ”poraženi” talibani prije 20 godina, dolaze na vlast gotovo bez ispaljenog metka.
Rezultat rata u životima: preko 7.500 poginulih vojnika (američkih i savezničkih), preko 440 pomoćnih radnika, oko 70 novinara. Afganistanci – preko 65.000 vojnika i policajaca, oko 50.000 civila, preko 50.000 talibana i drugih ustanika…
Pregovori i dogovori s talibanima počeli su lani, nastavljaju se i poslije ove kabulske katastrofe.
Husain Haqqani, bivši pakistanski diplomat, nemilosrdno je precizan: ”Diplomati najmoćnije zemlje svijeta nasamareni su u Dohi, a njihove čelnike jednostavno se ignoriralo”.
Bidenova administracija požurila je objasniti da je Donald Trump dogovorio sporazum iz Dohe i da većina američke javnosti podržava završetak ”vječnih ratova”.
Analitičarka Trita Parsi, potpredsjednica Quincyjevog instituta, dijeli šamare djetinjastim liderima: ”Kad vidite da se sve urušilo u devet dana, to znači da ondje nije bilo ništa doli kuće od karata”. I jednako lako, u stvari olako, dodaje: “Možda će se sada ublažiti vanjski pritisak da Sjedinjene Države moraju djelovati kao da imaju odgovor na sve u svijetu”.
Vanjski pritisak na SAD??? Čiji? Ako i ta, takva osoba misli da postoji ”vanjski pritisak”, ne znači li to da mi, zapadnjačka (euroamerička) ”civilizacija”, ostaje samouvjerena da je Mutter Courage svijeta, da ništa nije naučila ni sada, kad je njena (naša) ideja na koljenima, a krvnička sjekira historije nad našom glavom, kao ni u Vijetnamu, ni kasnije u Iraku ili Libiji.
Da, ali tamo je nafta?
Ali Afganistan, teritorijalno ogromna i siromašna zemlja, sa svojih oko 38 milijuna ljudi, nije važna samo geostrategijski: Afganistan ima najveća polja opijumskog maka na svijetu i glavni je liferant opijuma, heroina i drugih opijata.
OUN-ova statistika je zapravo nevjerojatna: u posljednjih pet godina oko 84 posto opijuma svijeta je iz Afganistana! Možda ovaj podatak nešto jasnije svjedoči čemu sad dižemo toliku graju?!
I još važnije, tu su i ogromne zalihe plemenitih metala, uključiv litij, bez kojega nema industrije 21. stoljeća.
I sad stižu novi izbjeglički valovi. Turska će na granici s Iranom dići betonski zid visok tri metra. Jer u Iranu je registrirano više od 750.000 afganistanskih izbjeglica, plus dva milijuna ilegalnih!!! No, krasno, kao izraelski zidovi za Palestince ili američki za Latinose?
Da, ako netko tako želi misliti, to je onda i faktor sigurnosti za nas, građane EU-a i cijele Evrope?
Možda da, u jednu ruku, ali u drugu, na početku prognozirani srednjoistočni moćni blok kao praktički već svršena stvar, nije tek retorične naravi.
Ovo je nova političko-geostrategijska činjenica. A ne više dojučerašnja nemoćna vježbaonica za zapadnjačke egoistične, imperijalističke, militarističke, globalističke conquistadorske konstante, koja se i sada, usprkos teškom porazu zapadnjačke ideje nacije i države, te krahu kritoliberalizma, pokazuju kao posve nedostojno zdravoj pameti.
Sveti egoizam i dalje je bitna odrednica narečenog globalizma. Bojim se da Zapad nije ništa naučio u Afganistanu.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.