novinarstvo s potpisom
Možete odlučiti odmoriti se od tzv. velikih tema, od ruske zločinačke agresije na Ukrajinu, od svjetske gospodarske krize izazvane pandemijom COVID-19 i već spomenutom ruskom agresijom, možete se ne baviti polumjesečnom holivudizacijom smrti britanske kraljice, ali nema tog odmora koji će vas poštedjeti svakodnevnih političkih gluposti kojima oni što malo što znaju, debelo zaštićeni zakonima koje su sami u svoju zaštitu donijeli, nisu u stanju vrijeđati inteligenciju iole mislećeg, da ne kažem obrazovanog čovjeka.
Evo, namjerno ne govorim o njihovu kriminalu i zločinu. Ostavljam ta otkrića američkom veleposlanstvu ili nadležnim instancama Europske unije, koji su nakon dugo vremena konačno veoma precizno i konkretno detektirali kriminalce na vrhu kriminalnog lanca.
A pokazuje se sve snažnije kako se to, kriminal i kriminalna manipulacija, nerijetko radi i pokriva upravo onim što je druga poluga ne samo totalitarne nego i svake druge vlasti – religijom! Religijskim strukturama.
Da su zloporaba nacionalnog i religijskog najjeftinija ideologija suvremenog svijeta, pokazuje cijeli niz novih udara na najprizemnije ljudske emocije, a samo sam nekolicinu njih uspio zabilježiti zadnjih dana.
Međutim, i to je previše s obzirom na to da mi ovdje trebaju tek kao ilustracija, kao modeli, tipovi manipulacije zbog kojih smo možda spremni vidjeti tuđi totalitarizam, onaj što npr. razara Ukrajinu, a kod kuće ubija svoje oligarhe, progoni i zatvara one koji rat zovu ratom, ali ne i sve manifestacije totalitarnog u vlastitom dvorištu.
To što su ovi naši opsegom i dosegom manji, ne znači i da su manje totalitarni i samim time manje maligni.
U središtu se onoga što ne možete ne vidjeti, sve da vas sva glupost dnevne politike uopće ne zanima, dakle u središte se ukupnosti javnog života probila baš religija (ne vjera!) u (aktivnoj ili prešutnoj) službi totalitarizma, kriminala i zločina.
Ono, dakle, što za sebe voli misliti da je poluga mira, da je vrhunaravna istina, da je glas neba, a ustvari je poluga sile, moći i svega što iz toga proistječe.
Neću o britanskoj kraljici Elizabeti, koja je i formalno bila poglavarica Engleske Crkve, ni o ruskom patrijarhu koji je snažna poluga Putinove agresije na Ukrajinu, ni o agresiji Srpske Pravoslavne Crkve i ruskih obavještajaca na Crnu Goru…
U oči su mi upala dvojica europskih totalitarnih vođa koja su ovih dana bili u žiži regionalnih zbivanja – Orban i Erdoğan.
No neću se baviti njima, bavit ću se nama. O nama je riječ. Uvijek i samo je o nama riječ. Dakako, o našim trima vjersko-nacionalnim institucijama, religijsko-ideološkim strukturama koje su daleko od vjere i poslanja koje tobože, govoreći jezikom njihova samoljublja, religije u društvu imaju.
Srpska Pravoslavna Crkva, o kojoj se više ne treba ništa govoriti, treba je pustiti da se, u duhu imperijalnog bizantinizma, samoportretira, uradila je u malo dana dva čudesna ”selfija”. Dala je odličje mađarskom predsjedniku Orbanu, a onda i ratnom zločincu Šešelju?
Treba li ovome dvome komentar? Treba li popis svih onih koje je prije njih odlikovala? Neka je opet, neka SPC sama o sebi kaže što misli: ”Treba zabraniti beogradsku paradu ponosa”. Ona je vrhunski arbitar, posjednik istine. Ne kršćanski postulati, ne Kristov nauk, ne evanđelje, ništa. Ona sama u svom svetom arbitrarnom hegemonizmu, sa svim zločinima na krvavoj haljini.
Koliko je to u najjeftinijoj službi Vučićeve politike, ne treba ni reći. Ne samo zbog odličja danog onome kome je Vučić prinosio gajbu s pivom, nego i opravdanje toga muralima i grafitima, mimohodima po Srbiji, čime vlast i SPC ponosno kaže: ”Da, to smo mi!” I što nama ostaje nego za njima ponoviti: ”Da, to ste vi, baš to! Kako jučer tako i danas!”
Ili ovdje u fusnoti ipak treba spomenuti kako Ukrajina za to vrijeme nagrađuje Von der Leyen? Ili da Papu u misiji mira u Kazahstanu odbijaju Rusi, Kinezi…?
A onda da nimalo ne zaostane za Srpskom Pravoslavnom Crkvom, Islamska zajednica BiH primi Erdoğana da im, sve samoj ulemi, održi predavanje i poduči ih što je to Zapad i što to Zapad kani s muslimanima. Erdoğan o tome? I valjda o islamu, jer se on u to razumije!
Onaj isti Erdoğan što ne priznaje genocid nad Armenima, onaj isti što progoni muslimane Kurde, što u zatvorima, poput Putina, drži novinare i pisce… Prvi tamničar slobodne misli u Europi! Meral Şimşek samo je, za neznalice, jedno od referentnih imena u cijeloj priči.
Govori li što o tome Islamska zajednica?
Da, šutnjom podržava one koji negiraju genocid, a buni se protiv onih koji ga ovdje negiraju; šutnjom podržava progon braće muslimana u Turskoj, a zamislite, Zapad je protiv muslimana i ima misiju uništiti ih; šutnjom podržava hapšenja i zatvaranja novinara i književnika…
Implicira li time da je muslimanima bolje na Istoku (Kina, Rusija…)? Zašto onda svi bježe ili kušaju pobjeći na Zapad? I svi muslimani i svi pravoslavni i svi domaći katolici?
Islamska zajednica je takvim svojim stavom ojačala tezu bivšeg reisa da je Turska majka bosanskim muslimanima, a svoju zajednicu ojačala u poziciji Bošnjaka kao vjerske skupine, što inače ne može podnijeti kad dolazi iz usta jednog Dodika.
Osnažio je to i Izetbegović jr. kad je rekao: ”Ko ne voli Bosnu i muslimane, neka ide…” svodeći svoju političku priču na samo jedan dio BiH, svoje sunarodnike na vjersku skupinu, a identifikacijom Bosne i muslimana grubo, autogolaški izbrisao Hercegovinu, Bošnjake, Hrvate i Srbe i građane, one za koje se licemjerno zalaže.
Nastranu što je time, premda to nije ništa novo, za sebe pokušao
priskrbiti arbitrarnu poziciju o BiH, njezinim narodima i vjerskim skupinama. I nije to jedino. Vidimo ga kako najednom, nakon trideset godina, obećava i borbu protiv korupcije potvrđujući onu staru misao, a vole oni to tako, kako su se ljudi spremni žestoko boriti za svoju vjeru, ali ne i živjeti po njezinim zakonima.
A što reći o Katoličkoj Crkvi? Ništa. Najgore je što se o njoj u BiH i Hrvatskoj jedva što može reći. Ona koja u svom nauku nabrajajući grijehe ističe i grijeh propusta, neprestano propušta reći svoj glas o do Boga vapijućem grijehu pljačke njezina umilna stada. I ovaj put putem Ine i vlasti koja je tu Inu već pljačkala…
Ne mora Crkva udariti na grijeh struktura, ne mora dirati u vlast koja plaća njezinu šutnju, ali bi makar malo mogla zaštititi, pa makar i moralno apstraktno, kako to i inače radi, svoj vjerni puk kojemu se broj, zbog grijeha struktura (kriminala, pljački epskih razmjera) uvelike smanjuje.
Morala bi biti za pravo i pravicu. Ili će šutjeti i o tome što je Hrvatska protiv Međunarodnog antikorupcijskog suda? Kome smeta bilo koja antikorupcijska borba? Onome tko je protiv nje.
Lagodnije je živjeti u svijetu laži, dezinformacija, licemjerja, kako nam to pokazuju autokrati tipa putina, lukašenka, kim jong-una, ili oni malo manji koje diviniziraju domaći dodici ili vučići, izetbegovići ili čovići…?! No, dokad? I koliko to košta?
Kome će sutra, pita li se itko u Crkvi, ona i njezini biskupi, biti čobani, u sve praznijim, a sve brojnijim biskupijama i u sve praznijim, a sve brojnijim i sjajnijim crkvenim građevinama?
Ako već ne vide siromaštvo i bijedu na prostorima gdje je bio potres i nečinjenje (grijeh propusta!) države da se tu štogod učini? Čuju li oni za one što u redovima stoje za odlazak u Njemačku? Čuju li za redove onih što traže ispis iz Crkve u Njemačkoj? Ili je njima sasvim dovoljno imati i ovo malo prigodničarskog pučko-folklornog kršćanstva?!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.