autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Hrvatska nije sposobna građanima garantirati pravo na vodu

AUTOR: Nebojša Zelić / 24.03.2021.
Nebojša Zelić

Nebojša Zelić

Peter Brabeck, CEO velike prehrambene kompanije Nestle, u javnosti je ostao poznat po svojoj izjavi kako voda nije i ne može biti ljudsko pravo. Izjavio je to prije nekih sedam godina, ali oko njegovog stava se i danas vode polemike.

Brabeck je ideju kako je voda ljudsko pravo proglasio ekstremnom povezujući je s ”pogrešnom i romantičarskom” slikom toga kako je sve što dolazi od prirode dobro i kako imamo pravo na sve što dolazi iz prirode.

Prema Brabeckovom mišljenju, takav je stav pogrešan zato jer se time, prema njegovim riječima, vodu obezvrjeđuje. Voda, kao i svaka druga prehrambena namirnica, ima svoju vrijednost i ona je određena njenom tržišnom vrijednosti. Jedino ćemo tako, prema stavu ovog uspješnog menadžera, i uspjeti očuvati i cijeniti vodu i vodne resurse.

Zanimljivo se prisjetiti ove teze baš ovih dana budući da je 22. ožujka proglašen Svjetskim danom vode.

Ujedinjeni narodi su taj dan počeli obilježavati od 1993. da bi podigli svijest o važnosti i nedostupnosti vode za nekih 2.2 milijardi ljudi koji nemaju adekvatan pristup vodi i sanitarijama.

No čak i Ujedinjeni narodi nisu sve do 2010. godine donijeli rezoluciju koja uključuje eksplicitno vodu kao ljudsko pravo. Razlog za to je bilo dugogodišnje neslaganje oko toga tko ima odgovornost da dostavi vodu da bi se to ljudsko pravo ostvarilo.

Snažni glasovi poput Brabecka i Svjetske banke inzistirali su na ohrabrivanju privatizacije vode kao metode investiranja u vodnu i vodovodnu infrastrukturu.

Hrvatska ipak nije sposobna ljudima garantirati pravo na vodu. Ne zato jer nema dovoljno vodnih resursa ili zato jer ne postoji javni sustav vodoopskrbe ili zato jer je u totalnom kolapsu već jednostavno zato jer nije sposobna

Zbog toga niti UN-ova rezolucija iz 2010. godine nije specificirala da države imaju direktnu odgovornost da osiguraju pitku vodu svojim građanima. No ipak ono što rezolucija jest uključila je zahtjev da razvijene zemlje osiguraju financijske resurse i transfer tehnologije, posebno za zemlje u razvoju, u njihovom trudu da osiguraju sigurnu, čistu i financijski dostupnu pitku vodu i sanitarije.

Teza Brabecka i Svjetske banke pokazala se pogrešnom. Iskustva s privatizacijom vode pokazala su se neuspješnom od Indije pa do Berlina i Pariza. Ova dva grada čak su privatizirala pa onda vratila opskrbu vodom pod okrilje lokalne zajednice i gradskih vodnih poduzeća.

U našem susjedstvu Slovenija je išla korak dalje i konstitucionalizirala pravo na vodu kojim je voda eksplicitno postala javno dobro.

Naravno, uvijek je pitanje što pravo na vodu znači? Je li samo to da vam nitko ne smije spriječiti da dođete do vode ili i to da je netko dužan opskrbiti vas vodom?

Zbog važnosti koje voda ima za ljudski život i zato jer je kao takva preduvjet za ostvarenje svih drugih prava sigurno bi to trebalo tumačiti u ovom drugom pozitivnom smislu kojeg je i rezolucija UN-a izbjegla, a to je da je država dužna svima omogućiti dostupnost adekvatne količine pitke i sigurne vode. Ako to nije sposobna učiniti onda se ta dužnost prebacuje na druge države ili organizacije koje to mogu učiniti.

Gdje je Hrvatska u svemu tome?

U Hrvatskoj je rasprava o konstitucionaliziranju prava na vodu bila nešto kratko prisutna prije dvije godine, ali je HDZ zaključio da je to pravo dovoljno zaštićeno postojećim Ustavom, odnosno člankom 52. u kojem se spominje voda uz more, morsku obalu i otoke kao nešto što uživa posebnu zaštitu države.

No veliko je pitanje može li ta odredba uistinu jamčiti to da vodni izvori ne budu roba podložna tržištu, komercijalizaciji i koncesioniranju, nego javno dobro namijenjeno održivoj vodoopskrbi i potrebama stanovništva.

Pitanje je također je li Hrvatska sposobna ljudima garantirati pravo na vodu?

Pa naravno, ima znatne vodne resurse, prema onoj gore UN-ovoj rezoluciji sigurno spada u države koje drugima trebaju pomoći i financijski i u transferu tehnologija. Da?

Peter Brabeck, CEO velike prehrambene kompanije Nestle, u javnosti je ostao poznat po svojoj izjavi kako voda nije i ne može biti ljudsko pravo. Izjavio je to prije nekih sedam godina, ali oko njegovog stava se i danas vode polemike

Pitajmo ljude na Baniji što misle o tome. U takvoj Hrvatskoj tisuće ljudi na Baniji nema adekvatan pristup vodi za osnovne higijenske potrebe.

Dakle, ne u Libiji ili u Zapadnoj Sahari, već manje od sto kilometara od glavnog grada poznatog po fontanama i vodenoj izmaglici koja ukrašava spomenike.

I opet su umjesto države uletjeli volonteri i nakon tri mjeseca ljudima u kontejnerima spojili vodu. Ironično, sve se to dogodilo baš tu negdje oko Svjetskog dana vode.

Odgovor na naše pitanje je da Hrvatska ipak nije sposobna ljudima garantirati pravo na vodu. Ne zato jer nema dovoljno vodnih resursa ili zato jer ne postoji javni sustav vodoopskrbe ili zato jer je u totalnom kolapsu već jednostavno zato jer nije sposobna.

Naravno, rješenje nije privatizacija vode po Brabeckovom modelu, ali niti prebacivanje te dužnosti na same građane.

Rješenje je u tome da imamo pravo zahtijevati da imamo sposobnu državu koja može svojim građanima garantirati osnovno pravo na vodu.

Voda nije niti pitanje tržišta, niti dobre volje, već političko pitanje i kao takvo ga treba postavljati i od politike tražiti odgovor.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Ima li veze moj račun za grijanje s agresijom na Ukrajinu?
     Dužnost da se zviždi - Etika Ankice Lepej i Edwarda Snowdena
     Slučaj Dragana Umičevića pokazuje bešćutnost hrvatske države
     Može li nasilje biti opravdano?
     Je li Operacija Trajna sloboda uopće mogla osloboditi žene?
     Zlo negiranja genocida
     Ima li ideologije u komunalnim pitanjima?
     Do kada ćemo raditi ono što moramo, a ne što želimo
     Možemo li izvući neke pouke iz nedostatka cjepiva?
     HDZ-ovci kao u odnosu mafijaša iz Palerma

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1