autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Impotencija diplomacije pred gospodarima života i smrti

AUTOR: Damir Grubiša / 02.11.2018.

damir-grubisaSlučaj Jamala Khashoggija, saudijskog novinara izmrcvarenog, iskasapljenog, zadavljenog, prepiljenog, potopljenog u bunaru ili kako već umorenog u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu, nadilazi svaku moguću ljudsku maštu.

Ni režiseri filmova o Jamesu Bondu niti maštoviti autori špijunskih romana ne bi mogli zamisliti grozniji scenarij jednog ubojstva.

Petnaest krvnika, propisno opremljenih sredstvima za mučenje i motornom pilom za rezanje kostiju, za tu priliku pristiglih s putnim nalozima u Istanbul, okomilo se na, po izgledu dobrodušnog, saudijskog disidenta i raščetvorilo ga u prostorijama jednog diplomatsko-konzularnog predstavništva, u prostorijama čiju eksteritorijalnost jamči Bečka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. i Bečki ugovor o konzularnim odnosima iz 1963. godine.

Slučaj Khashoggi ne silazi s novinskih stupaca i portala svjetskih medija. Doduše, vrijeme je gentleman – kaže jedna talijanska poslovica – i s vremenom se javno mnijenje naviklo na tu grozotu, a novi događaji pomalo potiskuju u zaborav taj krvavi pir vampira u 21. stoljeću.

Kada se stišaju prosvjedi i kada svijet opet zapadne u indiferentnost izazvanu drugim uznemirujućim zbivanjima, nastupit će opet ”business as usual”, uobičajeni poslovi i transakcije u kojima jedan ljudski život baš ništa ne znači

Ima li taj ”slučaj”, nazovimo ga tako prividno neutralno, neki presedan u povijesti?

Ambasade i konzulati su, doduše, od rađanja moderne diplomacije u renesansi često znali poslužiti kao mjesto neoskvrnutog azila za progonjene, disidente, neprijatelje režima, s izuzetkom atentatora na šefa države, terorista i ratnih zločinaca.

Najviše je prašine digao u povijesti diplomacije slučaj kardinala Józsefa Mindszentyja, koji se nakon sloma mađarske revolucije 1956. sklonio u američku ambasadu i tu proveo 15 godina, usprkos prosvjedima i galami sovjetskog režima.

U novije vrijeme imamo slučaj Juliana Assangea, protagonista afere Wikileaks, koji živi u ekvadorskoj ambasadi od 2012. godine.

Ali to su slučajevi u kojima eksteritorijalnost služi kao zaštita od upada službi zemlje domaćina na tlo koje uživa međunarodnu zaštitu i koje pruža utočište osobi koja je progonjena u vlastitoj zemlji.

Nijedan slučaj u novijoj povijesti diplomacije ne govori o takvom masakru državljanina vlastite zemlje pod krinkom diplomatsko-konzularne zaštite.

No vrijeme je gentleman – kaže jedna talijanska poslovica – i s vremenom se javno mnijenje naviklo na tu grozotu, a novi događaji pomalo potiskuju u zaborav taj krvavi pir vampira u 21. stoljeću

Točno je da su konzulati, kao i ambasade, posebno totalitarnih država, često djelovali i djeluju kao špijunski centri ili kao ekstenzije policijske vlasti, pa je tako za disidente sovjetskog režima i njihovih saveznika odlazak u konzulat vlastite zemlje bio pothvat visokog rizika. I u diplomaciji bivše Jugoslavije konzulati su bili poznati više kao policijske ekspoziture, pa su se tako i regrutirali kadrovi koji su bili slani u te urede.

Jedini presedan koji mi pada na pamet je slučaj koji opisuje Niccolò Machiavelli u svojem ”Vladaru” kada je Cesare Borgia, sin zloglasnog pape Aleksandra VI., dao raščetvoriti svog namjesnika u Ceseni jer ga je potkradao. Ali to su bila, usprkos blještavilu i sjaju renesanse, ipak okrutna vremena.

A ovo tu, danas, trebala bi biti vremena ogromnog ekonomskog, znanstvenog, tehnološkog i kulturnog napretka, doba ljudskih prava i poštovanja ljudskog života, a ne srednjovjekovno barbarstvo okrutnog ubojstva u diplomatskoj mizansceni.

Jednim potezom je medijski razvikani prestolonasljednik saudijskog trona uništio svoj imidž reformatora i naprednjaka koji ženama dopušta da voze automobile, koji je otvorio kina – nezamisliv napredak za krajnje srednjovjekovnu apsolutističku monarhiju – i oglobio svoju rodbinu, navodno zbog korupcije, prethodno ih otevši i zatočivši u najluksuznijem rijadskom hotelu dok nisu platili ”globu”, a zapravo otkupninu.

Ovim barbarstvom kronprinz Muhamed Bin Salman razotkriva monstruozni režim, a s njime i dioništvo licemjernih svjetskih političara i moćnika koji će, izgleda, zažmiriti na ovaj ”dječački nestašluk” zbog, pogađate, nafte i velikih narudžbi koje će usrećiti globalne gospodare ovog našeg planeta.

Američki predsjednik Trump se, nakon početnog oklijevanja, probudio i napustio taktiku uspavane ljepotice da bi se, na valu zgražanja u cijelom svijetu, osudi pridružio i on, ali s figom u džepu. Ta figa je otjelovljena u ugovorima o nafti, u ugovoru o nabavci američkog oružja, u ideji stvaranja ”arapskog NATO-a” sunitskih zemalja protiv šijitskog đavla Irana; zbog toga će kronprinz dobiti malo po prstima, ali ne previše.

Nakon bure, kada se stišaju prosvjedi i kada svijet opet zapadne u apatiju izazvanu drugim uznemirujućim zbivanjima, nastupit će opet ”business as usual”, uobičajeni poslovi i transakcije u kojima jedan ljudski život baš ništa ne znači, baš kao što ne znače ni životi stradalih civila u Jemenu, Siriji, Palestini i drugim krajevima svijeta u kojima ljudski život sada ne vrijedi ni probušenog centa.

Slučaj Jamala Khashoggija, saudijskog novinara izmrcvarenog, iskasapljenog, zadavljenog, prepiljenog, potopljenog u bunaru ili kako već umorenog u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu, nadilazi svaku moguću ljudsku maštu

A kronprinz, popularni MBS, odradit će svoj domaći zadatak, odrubit će nekoliko glava prvim okrivljenima koji će se, kao na sovjetskim procesima tridesetih godina, zakleti u Alahovo ime da su to sve izveli na svoju ruku, po vlastitoj kreativnoj inicijativi i svojem čvrstom uvjerenju.

Nama neće preostati ništa drugo nego da biramo tko nam je bliži – lažni reformator, a zapravo gospodar života i smrti u svojoj zemlji i u bliskoj okolini, autokrat i diktator Erdogan, koji je tim slučajem i svojim ”pravednim gnjevom” zabašurio čistke svojih protivnika ili fanatični ajatolasi u srednjovjekovnom Iranu.

Možemo tome dodati i milozvučnog diktatora Asada, šefove država u bližoj okolini, generale kao što su al Sisi, Haftar, emire koji iza petrodolara i ispod svojih kaftana kriju naoštrene jatagane ili pak bliskoistočne gospodare rata i mira koji otimaju zemlju Palestincima…

Izbor je, doista, impresivan. A diplomacija je, kao nikad dosad od završetka Drugog svjetskog rata, sve impotentnija i anakronija pred novim gospodarima života i smrti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Karnevalski kič ocvale monarhije
     Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
     Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
     Korak pred nuklearnu katastrofu
     Ukrajina, godinu dana kasnije
     Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
     Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
     Kako da se odužimo Sloveniji?
     Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
     U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • petrineknjige 3

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija