Interakcijski odnos Miroslava Krleže i Bosne i Hercegovine

Davno sam napisao prve tekstove o odnosu Miroslava Krleže i Bosne i Hercegovine. Zapravo da budem precizniji: kao mladi dramaturg Drame Narodnog Pozorišta Sarajevo za jedan od prvih tekstova na ovu temu inspiriralo me pismo Bele Krleže, kao odgovor na moj poziv velikom Krleži da svojim prisustvom uveliča premijeru ”Golgote” u Kući na Obali. Tada je Bela napisala: ”… Znate, Fricu krštenica žuti, a i po ovim klimatskim uvjetima teško mu se zaputiti u te bosanske magle…”.

Objavio sam nekoliko tekstova, raznim povodima i u raznim medijima, ali sad prvi put ispisujem potpun preglednik interakcijskoga odnosa Krleže i Bosne i Hercegovine. To smatram iznimno značajnim u ovom dobu uništenja svih kulturnih vrijednosti na južnoslavenskim prostorima, pa i iznimno značajnih književnih i teatarskih kontakata Krležinih s Bosnom i Hercegovinom, s čitateljstvom i gledateljstvom na ovom zemljopisnom i duhovnom podeoku.

Na početku imam potrebu istaknuti dvije činjenice kao svojevrstan prolog temi o kojoj govori ovaj tekst. Na čuvenoj izložbi u Parizu ”Umjetnost na tlu Jugoslavije” Miroslav je Krleža, tada u funkciji komesara pomenute izložbe, u njeno središte postavio bosanski stećak. To poklonjenje ”mramorju bosanskom”, kako ga je inače zvao, imalo je ne samo simboličko značenje, jer u Krležinom slučaju to je označilo kontinuitet njegovog interesiranja za stećke, o kojima je ranije argumentirano i nadahnuto pisao.

Druga, pak, činjenica je svojedoban, po mnogo čemu povijesni akt, kad nakon godina nakladničke šutnje u cijelom jugoslavenskom prostoru sarajevsko ”Oslobođenje” izdaje ”Sabrana djela Miroslava Krleže”!

Desilo se to u nakladničkoj kući kojom je tada rukovodio profesor Ismet Kreso 1981 godine. Bilo je to jubilarno izdanje u povodu osamdeset pete godišnjice autorova života, a priređivač je bio dr Anđelko Malinar. Odgovorni urednik je tada bio Ahmed Salihćehajić, a urednik sabranih djela Enes Čengić. Do naših dana to je najpotpunije izdanje Krležinog cjelokupnog opusa, pri čemu je suizdavač bila zagrebačka ”Mladost” s tadašnjim direktorom Brankom Jurčevićem…

Ali podjednako, ili možda čak i dinamičnije, išao je proces stalnog reafirmiranja djela Miroslava Krleže u repertoarima bosanskohercegovačkih profesionalnih kazališta.

Središnja kuća b-h teatra ”druženje” s Krležom, odnosno izvedbu njegovih djela otpočela je još davne 1931. godine kada su na njenoj sceni prvi put izvedeni ”Gospoda Glembajevi”. Režirao je Rade Pregarc.

Već naredne kazališne sezone postavio je Pregarc i drugu dramu ”glembajevskog ciklusa”, ”U agoniji” s Lidijom Mansvjetovom u ulozi Laure, a naredne sezone Mansvjetova će postaviti ”Ledu”. Redatelj Milan Orlović 1937. postavlja ”U logoru”.

Prva izvedba Krleže poslije Drugog svjetskog rata bit će inscenacija drame ”U agoniji” redatelja Vase Kosića.

Socrealističko doba ”čitalo” je zanimljiv dramaturški kolaž ”Gospođe Glembajeve” koji je sačinio Vlado Jablan sa dramskom prvakinjom Marijom Danirom 1973. godine, a tri godine kasnije prvi put na sarajevsku pozornicu stiže drama ”Golgota” u režiji Ljubiše Georgievskog. U ovoj predstavi u ulozi Kristijana izvanredno glumačko ”isijanje” donosi Vladimir Jokanović.

Interesantno da iste 1976. godine na scenu Narodnog pozorišta Vlado Jablan postavlja ”U agoniji” s Darinkom Đurašković u ulozi Laure i Aleksandrom Sibinovićem kao Barunom Lembahom.

Do 1981 nastaje pauza u interpretiranju Krležine dramatike u Kući na Obali, da bi u režiji Josipa Lešića bila izvedena drama ”Vučjak” s nizom zanimljivo ostvarenih glumačkih kreacija Gorana Savića, Darinke Đurašković, Kaće Dorić, Rudija Alvađa, Reihana Demirdžića, Branka Ličena…

Narodno pozorište Sarajevo ”otvorilo” je i umjetničke dveri svoga Baleta za Lešićevu inspiraciju legendom ”Adam i Eva” koji ispisuje libreto, a Zoran Hristić komponira glazbu za ovaj dvodijelni baletni spektakl, a koreorežiju potpisao je Slavko Pervan.

Predstava ”Kraljevo” u redateljskom čitanju i adaptaciji Gradimira Gojera donijela je niz priznanja i nagrada na Kazališnim igrama u Jajcu, a predstavi je komplimentirano i u Splitu, na Danima hrvatske drame i kazališta, kao i u Skoplju na festivalu ”Mlad, otvoren teatar” (MOT).

I negdanje Malo pozorište, sada Kamerni teatar 55, imao je izazov kad je dramatika Miroslava Krleže u pitanju. Pod naslovom ”Legende” izvođena je na pozornici ovog teatra iz sarajevske ulice Maršala Tita kolažno koncipirana predstava, pa su u ”Maskerati” zanimljive glumačke kreacije realizirali Saša Vojtov, Olivera Kostić, Hranislav Rašić, Zvonko Zrnčić, Vera Habulin, Vera Bogdanović, Rudi Alvađ, Ines Fančović i Marin Cvijović. Redateljski je predstavu koncipirala Jolanda Đačić.

U čast osamdesete obljetnice Krležinog rođenja Zvonko Zrnčić je napravio ”kolažni” izbor poezije, monologa i odlomaka iz drama.

Karusel kroz Krležin opus pod naslovom ”Igra parki” igran je u kolektivnoj režiji. Ansambl su sačinjavali Hranislav Rašić, Vera Milovanović, Ines Fančović, Uroš Kravljača, Frane Tadić, Vesna Mašić, Darinka Stojiljković, Zvonko Zrnčić i Jasna Diklić.

Niti tijekom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i dugotrajne opsade Sarajeva nije se prestalo interpretirati velikog Krležu. Tako je u najtežoj godini rata, 1993., Kamerni teatar 55 izvodio dramu ”U agoniji” pod redateljskim vodstvom Dragana Jovičića, a uloge su tumačili uz redatelja predstave i Vladimir Jokanović, Nada Đurevska, Ines Fančović i Milenko Vidović.

U autorskom projektu istaknutog sarajevskog glumca i profesora Akademije scenskih umjetnosti Admira Glamočaka uz Krležine tekstove pridodani su u dramaturšku kompilaciju tekstovi Nurena i Sandersa pa je predstava naslovljena ”Play love” donijela zanimljive glumačke biljure Gordane Boban i samog redatelja.

Inscenacija ”Gospode Glembajevih” u ovom kazalištu imala je i interpretativno i u teatrologijskom smislu dvije iznimne značajke. Predstava redatelja Gradimira Gojera prva je komorna izvedba stožerne drame ”glembajevskog ciklusa”, a Riad Ljutović najmlađi je tumač lika Leonea u južnoslavenskim teatrima. Inače upečatljiva su bila glumačka ostvarenja Vesne Mašić i Miralema Zupčevića, a zanimljiv scenografski postav ostvarila je Vanja Popović.

Kad su sarajevska kazališta u pitanju hrabro, krajnje neuobičajeno je izgledala predstava, autorski projekt Harisa Pašovića napravljen u produkciji East West centra ”Evropa danas” u kojoj su kreativno participirali Miodrag Miki Manojlović i glazbena grupa ”Lajbah”, te plesači Tiberiu Marta i Tijana Križman Hudernik. Predstava je zbog golemog interesiranja igrana u Olimpijskoj dvorani ”Zetra”.

I u mostarskim kazalištima Krležina djela su egzistirala i egzistiraju na repertoarima Narodnog pozorišta i Hrvatskog narodnog kazališta. Već 1959. godine u redateljskoj postavci Tita Strocija igrala je drama ”U agoniji” s Petrom Petkovićem i Zlatom Raičević u glavnim ulogama.

Potom je na mostarsku pozornicu redatelj Željko Orešković postavio ”Maskeratu” i ”Adama i Evu”. To je doba suverenog glumačkog briljiranja Petra Tomasa i Mekreme Vukotić. U dramatizaciji Vere Crvenčanin i u režiji Želimira Oreškovića igraju Mostarci romanesknu prozu ”Na rubu pameti”. Zapaženim ulogama izdvajaju se Uroš Kravljača i Petar Tomas.

Redatelj Petar M. Teslić režirao je ”Ledu” 1978.

Glumac Dragan Marinković 1999. isprobao se kao redatelj postavljajući ”Adama i Evu”.

Dramu ”U agoniji” na scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru postavio je Robert Raponja, a glavne uloge ostvarili su Velimir Njirić Pšeničnik i Sanda Krgo.

Uz sarajevsko Narodno pozorište najveći doprinos scenskom interpretiranju djela Miroslava Krleže dalo je Narodno pozorište u Zenici, odnosno, kasnije Bosansko narodno pozorište. Zenička insceniranja Krleže počela su postavkom ”Vučjaka”, kojeg postavlja glasoviti sarajevski redatelj Jurislav Korenić. Redatelj Milan Barić, potom postavlja ”U agoniji”.

U godištima kada zenički teatar ima apsolutno avangardnu ulogu u BiH, ali i jugoslavenskom kazalištu prof.Tomislav Durbešić je režirao legendu ”Kristofor Kolumbo”. Bila je to predstava rijetkog dinamizma, zamamnih mizanscena i ujednačenog ansambla u kojem ipak ističem Branka Petkovića, Žarka Mijatovića i Marka Martinovića. Iznimno slojevit i atraktivan bio je scenski pokret Nade Kokotović i virtuozno organiziran scenski prostor Radovana Marušića.

Jedna od najrevolucionarnijih predstava u režijskom pogledu bila je ”Hrvatska rapsodija” Ljubiše Georgievskog. U jednom željezničkom vagonu bio je smješten cijeli ansambl s briljantnim Markom Martinovićem, kao Hrvatskim genijem. U ovoj kao i narednoj premijeri ”Legende” koju su Zeničani praizveli ansambl predstave svojom nevjerojatnom koherentnošću plijenio je kao ”glavno lice”! Inače kazališni kritičari iznimno rijetko upotrebe epitet ”velika predstava”, a upravo takvom naslovnom sintagmom iskusni teatarski i književni kritičar okvalificirao je Krležinu zeničku ”Legendu”, u kojoj je Isusa Krista maestralno odigrao Zdenko Jelčić. Ta bravurozno režirana predstava (Slobodan Unkovski) označila je ”novi život” ovog dramskog prvijenca Miroslava Krleže. I ova predstava, kao i postavka drame ”U logoru” redatelja Milana Barića iznimno je značajna za povijest zeničkog teatra, uopće…

I sam sam sudjelovao u pisanju povjesnice igranja Krleže u Zenici. Postavio sam, naime, Krležin ”Put u raj”, filmski scenarij po kojem je Mario Fanelli režirao istoimeni film, a Georgij Paro teatarsku predstavu u HNK Osijek.

U Narodnom pozorištu Tuzla igrani su tekstovi: ”U agoniji”, ”Leda”, ”Gospoda Glembajevi”, ”Vučjak”, ”U logoru” i ”Kraljevo”. Prisustvovao sam odličnoj izvedbi ”Kraljeva” u režiji Sulejmana Kupusovića. U tom teatru posljednju svoju redateljsku postavku ostvario sam kroz predstavu prema kultnoj Krležinoj prozi ”Pijana novembarska noć…”. Ta predstava pokazala je visoku kvalitetu netom diplomiranih glumaca i studenata Akademije scenskih umjetnosti u Tuzli osvojivši brojne nagrade i priznanja na festivalskim manifestacijama za glumu, režiju, kostimografiju, predstavu u cjelini…

U Narodnom pozorištu Bosanske krajine, odnosno Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banjaluci ostvarene su premijere ”Gospoda Glembajevi”, ”U agoniji”, ”Leda”, ”U logoru”, ”U agoniji”, ”Vučjak”, ”Na rubu pameti”…

Posebno atraktivna bila je postavka ”Mikelanđela Buonarrotija”. Režiser Bogdan Jerković je napravio moćan spektakl s razuđenom scenografijom Berislava Deželića. Zanimljiva u svim aspektima teatarskog postvarenja je bila postavka ”Adama i Eve” u režiji Fadilja Hisaja.

Širina repertoarnog interesiranja bosanskohercegovačkih teatara za Krležin dramski opus impozantna je i sigurno da su b-h kazališta u regionu bila i ostala najagilnija u promicanju vrijednosti Krležine dramatike.

Nastojeći da afirmiramo Krležina dramska djela, ali i njegov ukupni umjetnički opus inicirao sam, oblikovao i ostvarivao predstave ”Ver sacrum”, ”U agoniji” i ”Smrt bludnice Marije i druge smrti”, u prostorima hotela Europa kroz ”Stvaralačku akciju”: ”Krleža, hotel Europa, Stari grad”. Pri tome sam imao svesrdnu potporu filozofa Abdulaha Šarčevića i skladatelja Đela Jusića. Također sam prema tekstu ”Maskerate” napisao libretto za kameri balet, a u okviru Teatarske trupe ”En face” režirao sam ”Adama i Evu”.

Posebno valja naglasiti individualne spisateljske doprinose Predraga Matvejevića, Enesa Čengića i Aziza Hadžihasanovića, koji su svojim književnim meditacijama na temu obimnog Krležinog opusa i njegove literarne interakcije s Bosnom i Hercegovinom pridonijeli b-h civilizacijskim usponima!

Iz svega navedenog jasno se pokazuje da je Miroslav Krleža po mnogo čemu u BiH postao ”domaći pisac” i da je ”pronašao” prirodno stanište za svoj golemi i osebujni književni opus!

                                                                                        

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Demostarizacija Alekse Šantića
    •  Sinan Gudžević, genij s Golije
    •  Suvremenost pripovjedanja Svetlane Broz
    •  Pero Zubac nije pjesnik jedne pjesme
    •  Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske
    •  Mostarske intelektualne i umjetničke okomice
    •  Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama
    •  Stazama tuzlanske Thalije
    •  Periklovo doba mostarskog nakladništva
    •  Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost

> Svi tekstovi ovog autora