novinarstvo s potpisom
Dok ovo pišem sedamnaesti kandidat za izvanrednoga povjerenika Agrokora pregovara o poziciji s koje je otišao, da bi na njoj ostao dok mu se ne nađe zamjena, Sveti Ante (prezime mu znate). Šesnaest ih je odbilo usprkos tome što se na toj poziciji može jako, jako dobro zaraditi, a za odluku sedamnaestoga znat ćemo navodno drugi tjedan.
Upućeni tvrde, naime, kako je Ramljak u džep stavio za mnoge nemoralnih milijun kuna te pritom je još desetak osigurao tvrtci iz koje je birao dio konzultanata (Texo management). Firmi iz koje je i sam došao na poziciju izvanrednog povjerenika za Agrokor.
U svoju obranu rekao je nedavno Ante Ramljak saborskim zastupnicima na Odboru za gospodarstvo kako mu lani nije dato ni “sekunde za upoznavanje sa situacijom”, a morao je osigurati novac za daljnji rad i k’o pravi svetac spasiti Uskrs zaposlenicima.
Tako se prošle godine kao o spasitelju i zaštitniku siromašnih zaposlenika i njihovih radnih mjesta govorilo o povjereniku za Agrokor. Gotovo kao o Svetom Anti Padovanskom. Brižan, ovaj splitski Ante u nametnutoj žurbi nije mogao ništa drugo do pozvati poznate i bližnje, najbliže one s kojima je do jučer radio i drugovao, da mu u spasenju “daju ruku”.
U ispružene ruke savjetnika kapnulo podosta novaca, pa su se sve češće čuli prigovori. Nisu više dolazili samo od strane Bernardića i SDP-a, kojeg se svojevremeno od strane HDZ-a nazivalo Todorićevim odvjetnikom i glasnogovornikom. Optužbe i izračuni koliko je to radničkih plaća čuli su se učestalo sa svih strana.
Toliko ih je bilo da je i dojučerašnji “svetac” morao priznati da je eto, u toj strci i stisci pogriješio i da mu je sad jasno kako javnost percipira činjenicu da tvrtku u kojoj je radio s dva zaposlena plaća dvjesto pedeset tisuća tjedno. Poručio je i to kako ga premijer i Vlada slobodno mogu smijeniti ako misle da je na bilo koji način kompromitirao proces oko Agrokora.
Nakon toga nastupila je gotovo dvotjedna šutnja, pa onda Ramljakovo pismo Plenkoviću i neuvjerljivo objašnjenje neopozive ostavke.
Ne zbog greške oko angažiranja konzultanata koju je priznao, ne zbog toga što nije osigurao nagodbu s vjerovnicima – a zadani rokovi sve su bliži, već stoga što Plenkovićevu šutnju i neodlučnost tumači kao izostanak podrške i ohrabrenja čitave Vlade za daljnji rad na sanaciji koncerna Agrokor. Misli, stoji to u pismu premijeru, kako je njegov odlazak jedini način da se izađe iz pat pozicije i da se odblokira čitav postupak.
A onda nakon što je Ante Ramljak saborski Odbor za gospodarstvo iskoristio kao psihijatrijski kauč pokušavši preko njega i nas – javnost i saborske zastupnike uvjeriti kako je strašno teško stručnjaku njegova kalibra u kratkom vremenu donositi ispravne odluke oko odabira ljudi s kojima će raditi (plaćica od desetak tisuća eura mjesečno bit će ne poboljšava kognitivne sposobnosti, pa ti gle čuda na um padaju samo prijatelji i dojučerašnje kolege), potrebu da se “polegne” i javno iskuka narodu osjetio je i sam premijer Plenković.
Ogroman, golem propust Vlade da u Ramljakovim odlukama na vrijeme uoči i spriječi sukob interesa i kašnjenje nagodbe (za što valjda političke konsekvence snositi treba i netko osim Ramljaka), premijer pri obraćanju javnosti naziva tek pogreškom. Želeći ublažiti skandal koristi eufemizam. “Dogodila se pogreška, riješit ćemo ju!” Dobro da deminutiv nije upotrijebio.
No vrhunac je ipak konstatacija da “ovo što se događa nije ugodno”. Kao da je riječ o elementarnoj nepogodi. O njemu omiljenome cunamiju. Prirodnoj katastrofi na koju on, njegova stranka i Vlada ne mogu utjecati, a ne o zakonu koji su sami u tajnosti i u totalnoj konspiraciji pisali i povjereniku kojeg su sami tražili, birali i odabrali.
Skandalozni milijuni kuna u džepovima konzultanata koji se na tim pozicijama nisu smjeli naći za premijera je tek neetičan čin i ništa više. Pogreška.
Što mislite kako je meni, pita na presici premijer, nakon što patetično sam za sebe ustvrdi kao u četrdeset i osam godina života na njegovoj karijeri nije bilo ni jedne jedine mrlje. Lijepo, sad ju ima.
Karijera je uflekana. Isprljana nečinjenjem i izrugivanjem onih koji su na vrijeme ukazivali na skandal.
Mnoga su pitanja za nekog bez mrlje ostala bez odgovora. Kako Ramljak koji neetično postupa može proces voditi do izbora novog povjerenika čije ćemo ime doznati drugi tjedan?
Hoće li dobro plaćeni konzultanti koje je izabrao prethodnik ostati na svojim pozicijama?
Kako to da s ministricom gospodarstva Martinom Dalić, autoricom specijalnoga zakona pod čijim je patronatom djelovao Ante Ramljak, i dalje sav takav bez mrlje ima jako dobre odnose, toliko dobre da usprkos upornom traženju oporbe da nakon ove afere da ostavku ona nastavlja raditi posao u Vladi?
Pita premijer da što mislimo kako je njemu? Dobro mu je! I njemu i Vladi kad u punom sastavu nakon ovakvog skandala nastavljaju upravljati zemljom.
Ono malo u zemlji preostalog naroda s ovakvom vlasti teško da će se izvući bez pravog psihijatrijskoga kauča.