autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Kako osigurati vjerodostojnost istraživanja o prehrani

AUTOR: Nataša Antoljak / 16.09.2023.

Nataša Antoljak

Većina građana dosta vremena posvećuje hrani, a kod nas se to dovelo do visoke razine uživanja u popriličnim količinama mesa uz ostale delicije, priloge i različito servirane obroke. Nikada, međutim nije bilo toliko razlika u kvaliteti onoga što se svakodnevno unosi u organizam.

Jedni gotovo u pravilu jedu ono što im dostavljači brze hrane donose iz kuhinja za koje često ni ne znaju gdje su ni da uopće postoje. Drugi se preko tjedna hrane u obližnjim restoranima, a ako su sretni imaju vlastitu menzu u krugu radnog mjesta, ili donose od kuće pripremljen obrok. Umirovljenici jedu ili ono što sami pripreme ili su korisnici domova za starije pa tamo jedu obroke pripremljene na veliko.

Od davnina se o hrani razmišlja kao o izvoru zdravlja, a danas smo toga sve više svjesni. Postoje i mnogi koji su toliko ustrašeni raznim tekstovima o sadržaju knjiga koje svako malo upozoravaju kako nešto je ili nije zdravo ili da uzrokuje rak ili bolesti srca i krvnih žila, tako da se ne usude gotovo ništa jesti.

Takozvana službena medicina je u različitim desetljećima promovirala kojekakve preporuke za liječenje nekih bolesti ili pak za prehranu beba i male djece, odnosno općenito djece za vrijeme odrastanja.

Tako se šezdesetih preporučalo ispijanje mlijeka za liječenje ”čira” na želucu, a kasnije se to smatralo štetnim jer nakon kratkotrajnog poboljšanja, izaziva pojačano stvaranje želučane kiseline. Kamilica je lijek za liječenje brojnih bolesti i umirenje prije spavanja, a pileća juha zaista prija onome tko ima neku virozu ili se oporavlja od bolesti. Žumanjak umućen s malo šećera davao se za ”jačanje” organizma, a jogurt i kiselo mlijeko za probavne probleme. Maslinovo ulje se općenito smatra izvorom zdravlja ne samo kao namirnica nego i za njegu kože.

Osamdesetih i devedesetih prošlog stoljeća hajka je bila na svinjsku mast pa su se počele uzgajati svinje s potpuno smanjenim udjelom masti, a o ulju i namirnicama kao izvoru kolesterola da ne pričam.

Danas se nastoji doći do namirnica koje nisu samo kvalitetne nego su domaće proizvodnje, ali ne masovne nego one koja je rasla u obližnjim OPG-ovima po mogućnosti bez ”prskanja”. No i na tržnicama dominiraju namirnice iz masovne proizvodnje koje možda lijepo izgledaju, ali imaju slab ili nikakav okus ili miris, pa svi koji su prešli pedeset godina znaju da to nije ono isto što smo jeli nekada.

U prehrani novorođenčadi, šezdesetih se zbog proizvodnje prilagođenog mlijeka sve više žena obeshrabrilo za dojenje ili su barem nalazile da im je to jednostavnije (iako nije!) pa još i danas osjećamo posljedice toga da nedovoljan postotak žena doji.

Tijekom desetljeća različite su preporuke davane za dohranu za bebe – nekada se započinjala s tri mjeseca, sada sa šest, a nakon što se strogo ograničavalo citrusno voće i kikiriki te orašasti plodovi, sada se zagovara raniji početak jer se pokazalo (pokus na cijelim generacijama!?) da je s kasnijim uvođenjem sve više alergija u djece.

Mogla bih tako nabrajati brojne promjene u preporukama, no tada bi zdravstveni radnici koji daju te preporuke potpuno izgubili vjerodostojnost. Među ljudima koji su laici, često se može čuti komentar kako su dobili neku preporuku od liječnika u vezi prehrane te da si oni to ne mogu priuštiti ili pak da oni (liječnici) ionako ništa ne znaju.

Danas se sve više nameću nutricionisti koji su završili određene različite više ili visoke škole i koji diljem svijeta objavljuju tekstove ili snimaju priloge u kojima daju preporuke koje se tiču zdravlja. No nikada nije bilo više lažnih ili tobožnjih dokaza koji se objavljuju u raznim znanstvenim medicinskim i drugim publikacijama u području nutricionizma.

Da ne bude zabune, jako cijenim rad nutricionista, osobito za izradu pravilno uravnotežene prehrane bolesnika oboljelih od raznih bolesti, posebice onih koji se liječe ili oporavljaju od teških bolesti. Uz inženjere (po novome magistre) prehrambene biokemije oni najviše znaju o prehrani.

Ovdje želim ukazati na ogroman problem s kojim se i oni susreću u tom radu jer ovise o rezultatima istraživanja koja uvelike nisu vjerodostojna. Ako upišete u tražilicu pitanje o toj vrsti istraživanja dobije se sljedeći odgovor: istraživanja o prehrani često su nepouzdana jer se gotovo sva temelje na opservacijskim studijama, koje su neprecizne, nemaju kontrolu i ne slijede eksperimentalnu metodu.

Ako si netko može predočiti koliko su složena i dugotrajna eksperimentalna istraživanja lijekova pri čemu su strogo poštovani uvjeti i faze tih istraživanja, lako je zaključiti kako je velik problem provedbe istraživanja o prehrani.

Naime, unosimo razne namirnice, njihove kombinacije, različit je način pripreme, a uz to još unosimo osim vode kojekakve druge tekućine – vino, sokove, čajeve, gazirana pića itd.

U jednom radu su komentirali problem kvalitete i znanstvenog pristupa nutricionističkih istraživanja tako da bi jednu generaciju djece trebali podijeliti na skupine od kojih bi jedni cijelog života jeli i pili jedno, a drugi drugo i tada bi se procijenili zdravstveni ishodi nakon 60 do 70 godina. To je nemoguće i neizvedivo.

Većina istraživanja su presječna (cross-sectional) što znači da se na odgovarajućem slučajno odabranom uzorku ljudi provede anketiranje i obrade se odgovori na pitanja vezana uz određene namirnice, začine, količinu ili način pripreme koje pojedinci uzimaju na tjednoj ili dnevnoj bazi.

Sigurno je svatko od čitalaca nekada ispunjavao takav upitnik i možete se sjetiti da je bilo vrlo teško precizno odgovoriti, na primjer, koliko solite hranu te koliko voća dnevno jedete. U takvim anketama točnije odgovore će dati određene skupine ljudi, a odgovori su u velikoj vezi s kupovnom moći pojedinaca, odnosno s ekonomskim statusom.

U takvih osoba postoje brojni drugi razlozi zbog kojih oni mogu u trenutku istraživanja ili tijekom istraživanja (ako je prospektivno) bitno utjecati na zdravlje. Jedan od bitnih faktora je dostupnost zdravstvene zaštite i zdravstvena pismenost i razina znanja općenito. U državama gdje su socijalne razlike manje, ovakvo istraživanje može biti vjerodostojnije.

Osobit interes je bio i još uvijek se provode istraživanja vezana za unos soli i nastanak bolesti srca i krvnih žila, odnosno na vrijednosti krvnog tlaka. U tim istraživanjima je bilo dosta onih u kojim se neprecizno procjenjivao unos temeljem izjave svakog ispitanika. Mnoga od tih istraživanja nisu uzimala u obzir druge činitelje koji mogu utjecati na rezultat, a mnoga su se bavila samo skupinom ispitanika koji su uzimali prekomjerne količine soli.

Naime, većina nas ponekad jede slane namirnice poput pereca, suhomesnatih proizvoda ili usoljene ribe. No to neće utjecati na zdravlje. Oni koji tako jedu svakodnevno, imat će češće neke posljedice poput povišenog krvnog tlaka.

Mnoga dugotrajno provođena istraživanja su pokazala da između uzimanja uobičajenih količina soli i manje slane prehrane nema razlike u doživljenju očekivanog trajanja života dok su druga pokazala da ima razlike u ishodu onih koji su oboljeli od povišenog krvnog tlaka ili infarkta, a uzimaju veće količine soli u odnosu na one koji tu količinu smanje.

S druge strane, još se ne zna kakve posljedice po zdravlje će imati smanjen udio soli u prerađenim mesnatim proizvodima poput sala ili šunke u ovitku jer je sol odličan konzervans pa bi se moglo očekivati brže kvarenje tih namirnica, a ako ih netko pojede može dobiti infekciju probavnog sustava.

Slična je situacija s istraživanjima o kolesterolu ili općenito masnoćama u prehrani. Tako je 2018. godine objavljen rad u kojemu su sažeta razmatranja skupa ”Znanstvena strogost i konkurentski interesi u različitim istraživanjima prehrane” i definirani strogi kriteriji prema kojim bi se trebalo provoditi takva istraživanja i donositi zaključci. Osim toga se raspravljalo o različitim sukobima interesa, jer su mnogi istraživači imali brojne skrivene veze s različitim dijelovima prehrambene industrije.

Svima nama je jasno da se tu radi o daleko opasnijim po građane vezama, a za one koji od toga imaju korist riječ je o daleko većoj zaradi nego je to u farma industriji. Jer, svi mi moramo jesti, pa ako neki proizvođač propadne jer treba izbjegavati namirnice ili proizvode koje prerađuje, jasno je da to više nećemo moći konzumirati iako možda uopće ne uzrokuju nikakvu bolest.

Primjer su svinje koje su uzgajane s malo masti da bi se sada izmijenile spoznaje i ustvrdile da su umjerene količine zdrave za jelo. No sada je teško doći do svinja koje su s uobičajenom količinom masti jer se nisu uzgajale. Slično je i sa sjemenjem povrća i voća koje je nestalo tijekom godina.

Ima i obrnutih primjera u kojima upravo industrija financira istraživanja koja donose znanstvene istine. Takav je primjer javno-privatnog partnerstva koje koristi znanstveno istraživanje provedeno o transmasnim kiselinama.

Transmasne kiseline su izvorno dodane u hranu u industrijskoj proizvodnji. Do kasnih 1980-ih predviđali su da će to biti zdravija alternativa zasićenim masnim kiselinama. Nakon što su rezultati kliničkih ispitivanja osporili ovo stajalište 1990. godine istraživanjem su dokazali da transmasne kiseline povećavaju rizik od razvoja srčanih bolesti štetnim utjecajem na kolesterol u plazmi.

Neki članovi privatnog sektora uskočili su u obranu transmasti, vjerojatno kako bi zaštitili svoje komercijalne interese, ali usprkos tome pošteno izvješćivanje o nalazima koje je financirala industrija vjerojatno je pružilo najuvjerljivije dokaze protiv transmasnih kiselina.

Zbog svega toga nužno je razumjeti da na jednak način treba pristupati istraživanjima o prehrani kao i ostalim istraživanjima lijekova i medicinskih postupaka jer hranu i piće uzimamo svakodnevno od početka života te je strogost kriterija nužna.

Također je važno osigurati čestitost i visoku razinu znanja istraživača koji provode takva istraživanja neovisno o izvoru financiranja. Ako smo svi svjesni kompleksnosti problema, i znamo dobro tumačiti te kritički sagledati rezultate istraživanja moći ćemo građanima vjerodostojno davati preporuke za očuvanje zdravlja ili liječenje bolesti.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
     Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
     Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku
     Hripavac se širi zbog opadanja imunosti i necijepljenja djece
     Preventivnim pregledom uzorka stolice spašavate život
     Kako pomiriti privatizaciju s prednostima domova zdravlja
     Hitno da hitnije ne može biti: ulagati u sustav zdravstva
     Struka i javnost nakon pandemije
     Djeca s rijetkim bolestima trebaju odmah skupe lijekove
     Mi se zaista trudimo da nove doktore učimo čestitosti

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1