novinarstvo s potpisom
Narativ o pojedincima koji se odvajaju od sustava i postaju katalizatori promjena star je koliko i samo ljudsko društvo. Od prvih filozofa, preko vjerskih reformatora i revolucionara, do suvremenih mislilaca i inovatora, uvijek su postojali oni koji su odlučili prkositi pravilima i normama koje društvo nameće.
Sokrat je možda jedan od najranijih i najpoznatijih primjera takvog pojedinca, ali svakako nije jedini niti posljednji.
Sokrat, otac zapadne filozofije, živio je u Ateni u vrijeme kada je demokracija bila na vrhuncu. No, i tada je sustav bio sklon gušiti svakoga tko previše odskače. Postavljao je pitanja koja su ljude tjerala na duboko promišljanje, a njegova metoda dijaloga razotkrivala je nelogičnosti i nesigurnosti u razmišljanju tadašnjih atenskih vođa.
Umjesto da ga cijene kao mislioca, osudili su ga na smrt zbog ”kvarenja mladeži” i ”nepoštivanja bogova”. Sokrat je sustav shvaćao šire nego njegovi suvremenici; za njega, sustav nije bio samo politički okvir, već cjelokupna struktura mišljenja, vrijednosti i vjerovanja koja upravljaju društvom.
Njegovo odbacivanje konvencionalne ”mudrosti” i neprestano traganje za istinom činilo ga je opasnim. Izbor da ispije otrovnu kukutu, umjesto da se pokori, bio je čin krajnje dosljednosti i individualizma.
Kada razmišljamo o sustavu kao o nekoj vrsti organizma, jasno je da on, poput živog bića, reagira na prijetnje svom opstanku.
Svaki put kad se pojavi pojedinac koji izaziva postojeće norme, sustav reagira. U većini slučajeva, taj odgovor je suzbijanje promjena, a povijest je puna takvih primjera.
Religijske institucije, kao dijelovi šireg društvenog sustava, često su djelovale kao čuvari starog poretka. Njihova uloga nije bila samo duhovna, već i politička, a njihov utjecaj bio je ključan u oblikovanju društvenih normi i zakona. Crkva je kroz stoljeća bila institucija koja se opirala promjenama.
Pojedinci koji su težili promjenama često su proglašavani hereticima i progonjeni su i ubijani. Giordano Bruno, Jan Hus i mnogi drugi završili su na lomači ili u egzilu zbog svojih ideja. Reformatori poput Martina Luthera i Galilea Galileija predstavljali su evolucijske skokove u misli i znanosti, ali su zbog svojih inovativnih ideja naišli na snažan otpor.
Galileo, koji je svojom teorijom heliocentrizma poljuljao vjerovanje da je Zemlja u središtu svemira, bio je prisiljen povući svoje tvrdnje pod prijetnjama inkvizicije. Sustav, u ovom slučaju Crkva, nije mogao prihvatiti promjene jer bi to značilo slabljenje njezine moći i autoriteta.
Ta tendencija odbacivanja i kažnjavanja evolucije nije svojstvena samo religijskim institucijama. Svaka vrsta autoriteta: politička, ekonomska ili kulturna… pokazuje slične simptome. Sustav teži stabilnosti, a stabilnost često znači održavanje statusa quo. Svaka promjena predstavlja prijetnju.
No, koliko god sustav bio otporan na promjene, prošlost nam pokazuje da se promjene na kraju ipak događaju. Evolucija društva i kulture nikada nije linearna, uvijek postoji određena količina otpora koji usporava napredak, ali ga ne može zauvijek zaustaviti.
U tom smislu, pojedinci poput Sokrata, Galilea ili Luthera predstavljaju evolucijske iskorake. Njihove ideje možda nisu odmah prihvaćene, ali su postale temelj za buduće promjene.
Ako bismo Sokratovu situaciju usporedili s današnjim svijetom, mogli bismo reći da on nije bio samo filozof, već neka vrsta ”zviždača” svog vremena. Umjesto da razotkrije korupciju u korporacijama ili vladi, Sokrat je razotkrio praznine u logici i moralu društva u kojem je živio. Njegova potraga za istinom nije bila vođena željom za moći, već iskrenom željom da ljudi postanu bolji, moralniji i svjesniji sebe.
Danas, ljudi poput Edwarda Snowdena ili Juliana Assangea, iako djeluju u vrlo različitim okolnostima, slijede sličan put. Oni su također pojedinci koji se, u potrazi za pravdom i istinom, odvajaju od sustava i postaju njegovi najveći kritičari. Zbog toga ih sustav doživljava kao prijetnju i nastoji ih ušutkati, ali dugoročno gledano, njihova uloga u društvenoj evoluciji ne može se zanemariti.
Povijest nas uči da su pojedinci koji se otrgnu od sustava često najvažniji pokretači napretka. Iako sustav nastoji očuvati status quo, oni koji ga izazivaju postaju katalizatori promjena koje dovode do evolucije cijelog društva.
Sokrat je bio prvi primjer takve dinamike, ali njegovo nasljeđe živi kroz mnoge druge koji su slijedili njegov put. Svaki otpor koji takvi pojedinci izazovu u sustavu dugoročno dovodi do rasta i napretka.
Kroz sukob, kritiku i dijalog, sustav i društvo se razvija i napreduje, iako se na prvi pogled čini da promjena nailazi na nepremostiv otpor. Sukob između pojedinca i sustava nije samo neizbježan, već i nužan za evoluciju društva kao cjeline.
Bez onih koji se usude izazvati ustaljene norme, misliti svojom glavom i postavljati neugodna pitanja, napredak bi bio nemoguć. Važno je, stoga, prepoznati vrijednost takvih pojedinaca i razumjeti da je njihov doprinos ključan za razvoj humanijeg, pravednijeg i za život boljeg i prihvatljivijeg društva.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.