Katolička Crkva u RH na pogrešnoj strani povijesti

Unatoč silnoj galami o Istanbulskoj konvenciji, u Hrvatskoj uopće nije bilo istinske rasprave o tom dokumentu. O malo kojoj temi je proteklih nekoliko godina bilo toliko dreke i vike, a da je o njoj istodobno tako malo rečeno, i još manje objašnjeno.

Ono čemu smo svjedočili proteklih tjedana i što smo čuli od protivnika ratifikacije te konvencije, kojoj je cilj zaštita žena i obitelji od nasilja, uopće nije bila racionalna rasprava, nego se radilo o otvorenom pokušaju obmane.

U takvoj užarenoj atmosferi, naravno, kojekakvi marginalci vidjeli su svoju priliku. Odjednom je postalo važno i relevantno što o Istanbulskoj konvenciji, ali i vladavini Andreja Plenkovića, ima reći, primjerice, zapjenjeni Drago Krpina, zaboravljeni HDZ-ov veteran.

U takvoj ”raspravi”, dakako, uopće nije bilo mjesta za normalnu razmjenu argumenata i protuargumenata, nego smo svjedočili o sustavnom bombardiranju lažima.

Još manje se radilo o sukobu različitih vrijednosti, pod uvjetom da laži ne smatramo vrijednostima, premda jedan dio ljudi oko nas, kažimo to otvoreno, manipulacije objeručke prihvaća i u njih vjeruje.

Tako se najprije tvrdilo da Istanbulska konvencija uvodi tzv. rodnu ideologiju i da će, nakon što se konvencija ratificira, djeca moći birati žele li biti dječaci ili djevojčice, ali i neki od drugih ”rodova”: gay, homo, lesbian, queer, trans, pedo, incesty, animal.

Najprije se tvrdilo da Istanbulska konvencija uvodi tzv. rodnu ideologiju i da će, nakon što se konvencija ratificira, djeca moći birati žele li biti dječaci ili djevojčice, ali i neki od drugih ”rodova”: gay, homo, lesbian, queer, trans, pedo, incesty, animal

Naravno, ovdje je riječ o lako dokazivoj podvali.

Oni koji su ustrajavali na toj tvrdnji nisu znali citirati nijedno mjesto u Istanbulskoj konvenciji koje navodno uvodi rodnu ideologiju, no to nije obeshrabrilo protivnike te konvencije, koji su nastavili širiti laži o tom važnom međunarodnom dokumentu.

No, i nove laži bile su podjednako banalne i neuvjerljive, otvoreno vrijeđajući zdrav razum.

Takva je, recimo, laž o zajedničkim zahodima i o tome da će muškarci moći ulaziti u ženske zahode i svlačionice, ali i o sudjelovanju u ženskim natjecanjima.

Tvrdilo se i da će Istanbulska konvencija uništiti hrvatsku kulturu i nacionalnu tradiciju, ali i vjeru, iako se ona time uopće ne bavi.

Tu je i laž da Istanbulska konvencija potiče i promovira pobačaj. Šireći ”istinu o Istanbulskoj” oni su bjesomučno širili laži o toj konvenciji, ne prezajući od najprizemnijih podvala.

Onda je došla na red i laž da će implementacija Istanbulske konvencije stajati milijardu kuna.

Drugim riječima, ovdje svjedočimo o pokvarenosti i podlosti onih koji namjerno zamagljuju istinu i manipuliraju činjenicama, ali i gluposti onih koji žele biti obmanuti i izmanipulirani.

Unatoč silnoj galami o Istanbulskoj konvenciji, u Hrvatskoj uopće nije bilo istinske rasprave o tom dokumentu. O malo kojoj temi je proteklih nekoliko godina bilo toliko dreke i vike, a da je o njoj istodobno tako malo rečeno, i još manje objašnjeno

Kako smo došli dotle?

Kako smo argumentiranu raspravu srozali na bombardiranje lažima i na širenje neistina o tako ozbiljnim stvarima kao što je zaštita žena od rodno utemeljenog nasilja?

U takvoj ”raspravi” argumenti malo vrijede.

Činjenice i konkretni podaci o tome koliko su žena ubili njihovi nasilni partneri i kako se nasilje nad ženama posljednjih godina dramatično povećalo nisu razuvjerile klerikalne desničarske marginalce i njihove mentore, hrvatske biskupe.

Simbolične cipele ubijenih žena poredane ovih dana pred Saborom imaju na saborske konzervativce sličan učinak kao što ih na njihove američke kolege imaju i tenisice američke djece ubijene u pokoljima po američkim školama poredane pred Kongresom u Washingtonu.

Apsolutno nikakav.

Argumenti su u ovoj raspravi posve irelevantni.

Ovdje nije problem u spolu i rodu, koji kao zaštićena kategorija već postoji ne samo u hrvatskom zakonodavstvu, koje važećim zakonima propisuje zaštitu od diskriminacije na osnovi rodnog identiteta i promiče rodnu jednakost, nego i u crkvenim dokumentima.

No, hrvatski biskupi svejedno se protive Istanbulskoj konvenciji, upravo zato što ona narušava stereotipne rodne uloge, na kojima počiva njihov svijet, sa svojom tradicionalnom hijerarhijskom strukturom, u kojoj su uloge podijeljene rođenjem.

Crkvena hijerarhija plaši se žena, a redovnice u Crkvi tretiraju kao sluškinje. U tom strogo hijerarhijskom svijetu žena je drugotna, a time i neravnopravna muškarcu. I u tome – očuvanju takvog svijeta – krije se suština borbe protiv Istanbulske konvencije.

Crkvena hijerarhija plaši se žena, a redovnice u Crkvi tretiraju kao sluškinje. U tom strogo hijerarhijskom svijetu žena je drugotna, a time i neravnopravna muškarcu. I u tome – očuvanju takvog svijeta – krije se suština borbe protiv Istanbulske konvencije

Upravo zato najviše fasciniraju prosvjedni glasovi koji dolaze iz redova same Crkve. Katolička aktivistica Lana Bobić ovih je dana na N1 televiziji u desetak minuta uvjerljivo objasnila zašto se hrvatski biskupi protive Istanbulskoj konvenciji, podsjetivši da je zbog crkvenog ustrajavanja na rodnim stereotipima, odnosno na svijetu ”u kojem je muško muško, a žensko žensko”, ženama sve donedavno osporavano pravo na rad, pravo na obrazovanje i pravo glasa.

Na isti problem ovih dana u Novom listu hrabro ukazuju i teologinje i teolozi Ana i Otto Raffai, Jadranka Brnčić, kao i mirotvorka i katolička vjernica Katarina Kruhonja, objašnjavajući da crkveno protivljenje usvajanju dokumenta koji žene štiti od nasilja potječe iz straha od promjene, ali i straha od otvaranja prostora za glas žena unutar same Crkve.

Crkva se ponovo našla na pogrešnoj strani povijesti.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Ozdravljenje odnosa u Napretku pitanje je opstojnosti Hrvata
    •  Ovo je početak Plenkovićeva kraja
    •  Kako je Angela Merkel upala u HDZ-ovo blato. OPET
    •  Afera Tolušić: Izgubljen u kvadratima
    •  Vesna Teršelič: Koji to rat ima dostojanstvo!?
    •  Uspješni Plenković i neuspješna Hrvatska
    •  Bunjčevo nasilje i HDZ-ovo nasilje
    •  Haag je osudio Karadžića, ali amnestirao Miloševića i Srbiju
    •  Danke Österreich!
    •  Svijet je lijep, pogotovo u HDZ-u

> Svi tekstovi ovog autora