novinarstvo s potpisom
”Najteža partizanska bitka Drugog svjetskog rata koja je promijenila povijest Jugoslavije.” Tako stoji na pozadinskim koricama knjige Šimuna Cimermana ”Bitka na Sutjesci – pakao u raju”. Radi se o knjizi koja je tokom prethodne godine, sa pratećim mesecima koji su nakon toga usledili, svakako zainteresovala razjedinjenu javnost u tome čemu takvo štivo, obimno i minuciozno napisano, i zašto baš sada kada se politički ”vladajući” distanciraju od uspeha pobede u Drugom svetskom ratu.
U ovim našim otužnim vremenima, mi se kao i ostatak ”slobodne” Evrope i dalje tražimo i preslagujemo u nekim svojim identitetima, uz neizostavnu fatamorganu nacionalističkih deluzija, Šimun Cimerman predstavio nam je ono naše dobro i pozitivno koje mi ne umemo da cenimo i čega se na rate odričemo. Antifašizam u 2025. godini (tada je knjiga objavljena), za neke ne i sve, jeste poput kakve izdaje nikada definisanog nacionalnog identiteta koji je podložan subjektivnom tranžiranju do neprepoznatljivosti.
Bitka na Sutjesci, kao najslavniji podvig borbe i otpora skoro pa golorukog naroda protiv najcrnjeg okupatora koji je ikada postojao u istoriji čovečanstva, jeste legat koji smo tokom raspada nekadašnje zajedničke države iscipelarili iz kolektivnog svesnog u ono ničije nesvesno. Da ne bude zabune, pitanje je vremena, decenije ili veka, kada će se identično dogoditi i sa svim proslavama koje imamo oko oslobodilačkog Domovinskog rata, jer mi svoje ratne pobede i pijetet aktivno gubimo u miru.
Knjiga ”Bitka na Sutjesci – pakao u raju” jeste amanet na ono šta se događalo od 15. maja do 16. juna 1943. godine, bitki u kojoj je preko 120.000 vojnika Osovine pokušalo da u stvorenom obruču uništi i razbije 16.000 partizanskih boraca, među kojima je bilo i oko 3.500 ranjenika. I pored velikih partizanskih gubitaka, brojka kaže 7.543 hrabrih predaka naših naroda i narodnosti, ipak su borci za slobodu uspeli da se iskobeljaju iz takvog okruženja te su nastavili svoju borbu koja ih odvela do same pobede.
Knjiga je podsetnik kako su borbeni narodi ovih prostora, u možda najlepšim predelima prirode Balkana, gerilskom borbom bez savremenih vidova komunikacije, znanja, opreme i veština, ujedinjeni u različitosti vere, nacije i političkih opredeljenja determinisali stratešku borbu ka pobedi koja je odredila zemlju o kojoj se danas skrivećki ili negativno govori u godinama i decenijama nakon Drugog svetskog rata.
Jer mi kao nacija, u neprestanoj deobi na regije i reinterpretaciju istorije koju seciramo i izmišljamo, istinski patimo u sopstvenoj slobodi i samostalnosti, i čini se da niko sa političkog vrha nema srca da nam saopšti da nam ovo šta imamo i šta smo izvojevali nikako ne ide od ruke.
Autor Cimerman u svojem je jedinstvenom opisu bitke, ali i onoga šta je prethodilo i svemu nakon toga, koristio opširnu pisanu građu koja mu je pomogla da ovakvo štivo pretvori u obaveznu literaturu za kućne biblioteke, ali i nacionalne knjižnice koje su nakon devedesetih godina prošlog veka desetkovale popis zajedničke istorije koja nas i dan danas spaja u razdvajanju.
Odmaknemo li se od same knjige, čiji naslov jasno implicira o čemu se u preko 400 stranica sadržajno radi, u predgovoru ćemo pročitati i intimne delove života i odrastanja autora koja su hvalevredna za sklapanje slike zašto je baš odabrao da napiše knjigu na ovu temu i kako stvari ne moraju uvek da budu onakve kakve nam se na prvu ili drugu, treću, čine.
Tako imamo mikro celine od ”subverzivnog elementa” – ”zabranjenog voća” – ”gospodara prstenova na Balkanu” – ”pročitaj pa prođi” – ”konteksta vremena” – ”zašto Sutjeska” – ”back to the future” – ”povijesti kao švedskom stolu” – ”utrci u prošlost” do onoga šta je suština suživota među ljudima ”samo da rata ne bude”.
I u ovoj ekološki kontaminiranoj 2026. godini ima mesta, čini se sada posebno, za autorovu nezaboravnu avanturu koju bismo trebali da pročitamo. Jer kako nas i sam pisac Cimerman u knjizi uvodi: ”Svoj uvod završio bih porukom, onime što je najvažnije, a što je sročeno u stihu velikoga bezvremenskog pjesnika i nepopravljivog mirotvorca kojega nije potrebno imenovati: ‘Samo da rata ne bude, ludila među ljudima’. Nadam se da bar toliko pameti imamo.”
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
















































