Kraljevstvo Božje – Isusova supermisao koju obnavlja papa Franjo

U našim evanđeoskim kršćanskim krugovima često se pita za najdraži ili životno najznačajniji biblijski ulomak ili citat, svojevrstni moto života.

Za mene je još od moje 18. godine najznačajniji Matej 6, 33: “Najprije tražite Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a ostalo će vam se nadodati”.

Isusove su to riječi koje su me životno (pre)usmjerile da, unatoč primamljivoj stipendiji, ne postanem inženjer strojarstva, nego teolog i propovjednik Evandjelja.

Božji instrument u toj odluci bio je Ludvik Ullen, moj zagrebački pastor i duhovni mentor, koji me je uputio na gornje Isusove riječi.

Isus međutim nije došao vladati nego služiti. On ne razmišlja imperijalistički niti najavljuje neko apsolutističko kraljevstvo, ”teokraciju” kao vladavinu nasilja ”u ime Božje”, kao što to i danas susrećemo u nekim drugim ekstremnim oblicima religioznosti

Pastor Ullen, koji je tri godine proveo u komunističkim zatvorima zbog svoje vjere u evanđelje, bio je duboko svjestan i osobno oblikovan životnim prioritetima koji nadilaze naše prolazne preokupacije.  Za njega je, kao i za Isusa, kraljevstvo Božje prva i najvaznija točka dnevnog reda, dok se kod nas u prvi red ponajviše guraju vlastiti interesi i sebični ciljevi.

Kraljevstvo Božje središnja je tema Isusova života i poslanja.  Spominje se 121 puta samo u prva tri evanđelja (sinoptici), ne računajući šestdesetak paralelnih mjesta i aluzija.

Isusovo javno djelovanje počinje navještenjem i imperativom: ”Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujete evanđelju” (Marko 1, 15).

Mi ne možemo razumjeti tko je bio Isus, zašto je došao, što je njegova misija, zašto je umro i što se dogodilo treći dan – ako ne razumijemo na što je mislio kada je rekao ”Kraljevstvo Božje je među vama”. (Zar nas to ne podsjeća i na njegovo božićno ime Emanuel – Bog je s nama?)

U njegovu se pozivu prepoznaje i važnost i hitnost: Kraljevstvo je blizu, ono već ulazi u svijet te se vi stoga morate iz temelja promijeniti.

Kraljevstvo Božje dakle nije samo eshatološka, buduća stvarnost koja će se ostvariti na kraju vremena i na koju trebamo pasivno čekati.

Isus nas poziva na budnost u iščekivanju budućeg Kraljevstva, ali nas još usrdnije poziva da postanemo aktivni sudionici njegova već prisutnog Kraljevstva te da živimo njegove univerzalne vrednote već tu i danas.

U jednoj svojoj predbožićnoj propovijedi papa Franjo je naglasio upravo taj sadašnji aspekt Kraljevstva koje ”ne trebamo čekati samo u budućnosti; približilo se, na neki način je već prisutno i već mu sada možemo iskusiti duhovnu snagu. ‘Kraljevstvo je Božje među vama!’ reći će Isus. Bog dolazi u našu povijest ustanoviti svoje gospodstvo u našu svakodnevicu; i ondje gdje se ona prihvaća u vjeri i poniznosti, niču ljubav, radost i mir.”

Kršćani pod pojmom Kraljevstva podrazumijevaju Božji novi svijet, pravi odnos između Boga i ljudi i ljudi međusobno, zajednicu u kojoj je ljubav temeljni zakon uz ostale istinske vrijednosti poput mira, istine, radosti, dobrohotnosti i pobjede nad zlom i grijehom.

Kršćani pod pojmom Kraljevstva podrazumijevaju Božji novi svijet, pravi odnos između Boga i ljudi i ljudi međusobno, zajednicu u kojoj je ljubav temeljni zakon uz ostale istinske vrijednosti poput mira, istine, radosti, dobrohotnosti i pobjede nad zlom i grijehom

Suvremeni čovjek pod kraljevstvom podrazumijeva ”monarhiju”, geografski prostor pod vlašću okrunjenog kralja kao suverenog vladara. Kraljevstvo se veže uz pojmove “vladavina”, “vlast”, “autoritet”, a u negativnom smislu se sve to povezuje s onim što čovjeku ograničava slobodu i djelovanje te krši njegova ljudska prava.

Isus međutim nije došao vladati nego služiti. On ne razmišlja imperijalistički niti najavljuje neko apsolutističko kraljevstvo, ”teokraciju” kao vladavinu nasilja ”u ime Božje”, kao što to i danas susrećemo u nekim drugim ekstremnim oblicima religioznosti.

No Isusov navještaj o Božjem kraljevstvu ne odnosi se na neku ovozemnu, političku ili nacionalnu tvorevinu, niti označava neku nevidljivu i čisto duhovnu stvarnost.

Iako nije djelo čovjekova napora, Kraljevstvo Božje djeluje u povijesti. Iako kraljevstvo koje Isus naviješta ne uspostavlja program društvenog uređenja, ono u korijenu mijenja političko-socijalne odnose jer umjesto nepravde i nasilja donosi radosnu vijest o mogućnosti čovjekova oslobođenja.

Da još jednom citiramo božićnog Bergoglija: ”Uvjet za ulazak i sudioništvo u ovom kraljevstvu je promjena našeg života, odnosno, obraćenje…Riječ je o tome da se napuste putovi ovoga svijeta, koji se čine zgodnima, ali vode u zabludu, odnosno idole ovoga svijeta: uspjeh pod svaku cijenu, moć na račun najslabijih, žeđ za bogatstvom, užitak po svaku cijenu. Ovdje je, s druge strane, riječ o otvaranju puta Gospodinu koji dolazi: On našu slobodu ne dokida, nego nam daruje istinsku sreću. Isusovim rođenjem u Betlehemu, Bog sam je taj koji prebiva među nama, kako bi nas oslobodio egoizma, grijeha i iskvarenosti; kao i od ovih stvari koje su od Đavla: traženje uspjeha po svaku cijenu, žeđ za bogatstvom, užitak po svaku cijenu.”

Već sam panoramski pregled Isusova života ukazuje na sveprisutnost ove teme. Propovijed na gori izlaganje je etike Kraljevstva Božjega; Isusove prispodobe (parabole) ilustracije su naravi i rasta Kraljevstva. One opisuju perspektive Kraljevstva koje nije moguće izreći nijednim pojmom.

U bogatstvu prispodoba otvaraju nam se oči za ljepotu i širinu božanskog Kraljevstva. Čudesa ozdravljenja i egzorcizmi demonstracija su moći već prisutnog Kraljevstva Božjega, i tako dalje. Sve se vrti oko tog jednog tematskog centra i oko jedne osobe koja utjelovljuje prisutnost Božje vladavine.

Bard protestantske teologije Jürgen Moltmann, kojeg smo nedavno ugostili u Zagrebu, programatski je i sveobuhvatno razradio različite oblike transformativnog djelovanja dinamike kraljevstva Božjega u našemu svijetu.

Moltmann je sumarno definirao pet područja u kojima treba u duhu Kraljevstva Božjega težiti za poboljšanjem: 1. za humaniziranjem ljudskih prilika i odnosa; 2. za demokratizacijom politike; 3. za socijalizacijom gospodarstva; 4. za naturalizacijom kulture i 5. za orijentacijom Crkve prema Kraljevstvu Božjem

Sumarno je definirao pet područja u kojima treba u duhu Kraljevstva Božjega težiti za poboljšanjem: 1. za humaniziranjem ljudskih prilika i odnosa; 2. za demokratizacijom politike; 3. za socijalizacijom gospodarstva; 4. za naturalizacijom kulture i 5. za orijentacijom Crkve prema Kraljevstvu Božjem.

Isusova je poruka bilo Kraljevstvo, a poruka o Kraljevstvu je Isus. Oni koji pristaju uz Isusa prihvaćaju Kraljevstvo Božje.

Oni koji  traže Boga i pitaju za Kraljevstvo u kojemu se ”grle pravednost i mir” (Ps 85, 11) trebaju vjerom pogledati na Isusa i krenuti njegovim putem, a to je put Kraljevstva Božjega.

Kraljevstvo Božje čini Isusa Krista Spasiteljem i osloboditeljem ljudi. Isus je ime Kraljevstva, Kraljevstvo je sadržaj Isusove misije. To je dobro razumjela i ispravno prakticirala apostolska crkva, kao što zaključni redak Djela apostolskih sažimlje službu apostola naroda u Rimu – ”propovijedao [je] Kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu”.

    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima
    •  Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum
    •  Mir Božji – Hristos se rodi!
    •  O Božiću treba razmišljati kao o središtu ljudske povijesti
    •  Volonteri su dragovoljni dobrohotnici

> Svi tekstovi ovog autora