novinarstvo s potpisom
Čudna smo mi ekipa. Kada smo nakon velikog uspjeha naše nogometne reprezentacije euforično proslavili drugo mjesto na svijetu, doživjeli smo hladni tuš.
Ubrzo nakon završetka Svjetskog prvenstva, reprezentacija je nastupila u Ligi nacija i utakmicu sa Španjolskom izgubila rezultatom 6:0. Reakcije su se svodile uglavnom na to da je momčad naprosto prošla katarzu u Rusiji, što je rezultiralo potpunim gubitkom motivacije i da je zapravo riječ o prilično nevažnom natjecanju.
Danas, u tom se istom ”nevažnom” natjecanju borimo za prvo mjesto i nacija je u nogometnom deliriju. Deseci tisuća navijača putuju u Rotterdam na finale u kojem će nam protivnik biti momčad Španjolske, koja je u četvrtak pobijedila Italiju.
Možda naša reprezentacija uspije pobijediti i osvojiti zlato ili ostati na časnom drugom mjestu. Ne znam kakva će biti reakcija navijača i medija ako se dogodi ovo potonje.
Meni je puno zanimljivija kultura zaborava poraza i pamćenja pobjeda koje ovi događaji pokazuju. Ona nije samo naša, ima je posvuda. Na vrlo duhovit način oslikana je u čuvenom stripu o Asterixu i Obelixu, u kojem Gali nikada ne spominju bitku kojom su izgubili samostalnost, ali zato slave sve svoje pobjede.
Istina, ima i iznimaka. U Srbiji se i danas slavi bitka na Kosovskom polju, iako su tu bitku izgubili oni s kojima se današnji Srbi poistovjećuju. Turska vojska je tu bitku dobila, ali je upitno koliko je u njenoj vojsci bilo Turaka, a koliko unovačenih stanovnika okolnih krajeva pod turskom vlašću.
Zašto se taj poraz slavi ja ne znam i ne razumijem, ali mislim da je riječ o narativu herojske žrtve, koji se onda provlači kroz stoljeća i kao lijepak formira naciju, odnosno stvara osjećaj pripadnosti naciji.
Dakle, i poraz i pobjeda mogu se instrumentalizirati u svrhu postizanja jedinstva oko nekih političkih ciljeva, održavanja neke dogme na životu, ili u neke druge svrhe.
Pobjede su to samo na kraju, ali od početka pa do pobjede događaju se svakojake stvari, manji porazi, krive odluke, okrutnosti, herojstva, velike strateške odluke itd.
I nakon pobjede najčešće počinje proces brisanja loših stvari i malo-pomalo pobjeda zasjaji čistoćom i neupitnim visokim moralom onih koji su do pobjede doveli.
Povijest međutim piše tvrdom olovkom po papiru. Makar se brisalo najboljim gumicama, na papiru ostaje trag svega što se događalo. U pamćenju stanovništva ostaju zapisane nepravde učinjene i od strane pobjednika i od strane poraženih, i s protekom vremena postaju mitovi. A ti mitovi postaju prepreke za postizanje razumnih rješenja nekad sukobljenih strana i interesa.
Pobjednici misle da pišu povijest brišući vlastite greške i uveličavajući tuđe, zaboravljajući da bez poštenih povijesnih istraživanja nije moguće izbrisati mitove koji vode u nove sukobe.
Mnoga su društva danas visoko polarizirana duž razdjelnice pobjednika i pobijeđenih. Boluju od sličnih bolesti koje sam naveo.
Hrvatska je izrazit primjer visoko polariziranog društva, u kojem prešućivani i pod tepih prikrivani zločini pobjednika u Drugom svjetskom ratu danas postaju hrana narativu pobijeđenih snaga o njima kao nevinim žrtvama. I pri tome nisu spremni uopće razgovarati o enormnim zločinima koje je njihova strana sistematski činila kroz četiri godine postojanja.
I eto, danas poraženi pokušavaju brisati povijest i pisati svoju verziju, zaboravljajući da se povijest ne može ni brisati ni mijenjati, nego samo prešućivati i gurati pod tepih.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.