autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Maestralan opis dviju posesivnih i opsesivnih ljubavnih veza

AUTOR: Denis Derk / 07.01.2016.

Jonathan Franzen, ”Čistoća”, VBZ, Zagreb, 2015.

Jonathan Franzen tipično je netipični američki pisac. Hobi mu je istraživanje ptica i ptičjih vrsta, što možemo ocijeniti tipično američkim i pomodarskim. Netipično je da je poznavatelj i ljubitelj Karla Krausa kojeg nikako ne možemo ubrojiti u američku kulturološku popudbinu. Pa ipak, i ptica i neameričke kulturološke popudbine ima u najnovijem romanu cijenjenog američkog autora koji je u izdanju hrvatskog VBZ-a dobio naziv “Čistoća”.

Opsežni roman odlično je prevela Marina Horkić baveći se čak i Franzenovom pjesmom “Materinski govor” s formom akrostiha, a uredila Sandra Ukalović, a vremena i nisu imale previše.

Naime, roman izvornog naziva “Purity” na svjetskom se tržištu pojavio tek 1. rujna ove godine, a mi smo prijevod dobili već za Interliber u studenome, što je pothvat za koji su i prevoditeljica i urednica zaslužile barem podeblju božićnicu.

A što je to, ili bolje rečeno, tko je to “Purity”/Purity? Pa Purity je glavni lik romana, mlada, školovana i neformalna Amerikanka koja je u potrazi za identitetom svog oca koji joj krije njezina čudna i neprilagođena majka. Purity Tyler zvana Pip za studij u američkom surovom kapitalističkom društvu duguje 130.000 dolara, živi u kalifornijskom gradu Oaklandu u slobodarskoj komuni i totalno je opsjednuta ocem.

I jedna i druga veza su netipične, seksualno iščašene, donekle i sadomazohističke, na neki način čak i samoubilačke i idealne za neku psihološki jaku filmsku ekranizaciju. Franzen ne voli trajne i postojane karaktere, pa su mu i likovi fluidni i totalno neobjašnjivi, što romanu daje dodatnu vrijednost. U raskolu su s vladajućim moralom, a o religiji da i ne govorimo

Njezin put do točnih informacija koje će joj potpuno promijeniti život prepun je opasnosti, preokreta, intimnih lomova i bizarnosti. Ali u središtu tog puta maestralan je Franzenov opis dvije opsesivne i posesivne, simbiotičke i lude ljubavne veze između jednog američkog i jednog (pazi sad) njemačkog para koje su obje itekako u vezi s mladom i simpatičnom Pip.

I jedna i druga veza su netipične, seksualno iščašene, donekle i sadomazohističke, na neki način čak i samoubilačke i idealne za neku psihološki jaku filmsku ekranizaciju.

Franzen ne voli trajne i postojane karaktere, pa su mu i likovi fluidni i totalno neobjašnjivi, što romanu daje dodatnu vrijednost. U raskolu su s vladajućim moralom, a o religiji da i ne govorimo.

Mnoge će neke scene i neki motivi iz romana “Čistoća” podsjetiti na Pascala Brucknera (suprug invalid kojem žena nabija rogove), Michela Houellebecqa (sekta u kojoj su sve djevojke i žene fanatično zaljubljene u vođu), pa čak i na pravi angloamerički tsunami erotsko-pornografske literature u kojoj žena poslušno čeka zapovijedi svog muškog gospodara.

Ipak, Franzen stvara svoj vlastiti, autohtoni romaneskni svijet u kojem je ovaj put veliki dio radnje smjestio u Istočnu Njemačku portretirajući komunistički mentalitet (pre)organiziranih Nijemaca, vladavinu Stasija ali i seksualne ospjednutosti koje su mučile čak i supruge pa i sinove članova Honeckerova Centralnog komiteta.

Franzen i ovdje do maksimuma potencira osjetljivu vezu između majki i sinova, ali i majki i kćeri, dakle između roditelja i djece. A obitelj i obiteljske veze omiljena su Franzenova tema svih tema, pri čemu autor zapravo preispituje monogamni način života u kojem je dvoje ljudi osuđeno na doživotno bivstvovanje s pravnim izabranikom

A kada erotska opsjednutost dovede do pravog pravcatog ubojstva, imate zaplet koji jednom ljubavnom romanu daje neizvjesnost i napetost trilera. Još kada se u priču upletu i internetska špijunaža, moćni hakeri, istraživačko novinarstvo, trgovina oružjem i drogom, religijsko-seksualne sekte, medijske manipulacije, Julian Assange i WikiLeaks, multimilijarderske obitelji, koruptivne južnoameričke vlade, razočaranje obrazovanih američkih liberala Obamom…, dobiva se užareno, pulsirajuće štivo koje se teško ispušta iz ruku.

Franzen i ovdje do maksimuma potencira osjetljivu vezu između majki i sinova, ali i majki i kćeri, dakle između roditelja i djece. A obitelj i obiteljske veze omiljena su Franzenova tema svih tema, pri čemu autor zapravo preispituje monogamni način života u kojem je dvoje ljudi osuđeno na doživotno bivstvovanje s pravnim izabranikom.

Franzen jako voli i veze u kojima parovi nikako ne mogu uobličiti zajednički život, ali ne mogu ni živjeti razdvojeno. To su one ljubavi koje nikada ne prestaju i ne umiru i za koje se čini da su im žene, kao uporne čuvarice vječne ljubavne vatre, sklonije.

Pa ipak, Franzen takve čuvare vječne ljubavne vatre nalazi i među muškarcima, što vjerojatno jako ljuti feministice ili ono što je od feministica u 21. stoljeću preostalo.

Kako bilo, i romanom “Čistoća” Franzen je nastavio svoj rafinirani prozni put na iznimno visokoj i čitljivoj razini.

(Prenosimo s portala Večernjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

• Vladimir Pavlinić: ''Živim u emigraciji. Opet kao neprijatelj''
• Drago Pilsel piše brutalno jednostavno o teškom odnosu s ocem
• Vladimir Pavlinić: ''Živim u emigraciji. Opet kao neprijatelj''
• Mesić: Ako ti je otac bio ustaša, ne moraš biti i ti
• Što Daša Drndić znači današnjoj Hrvatskoj?
• O ljudima koji, renovirajući stanove, renoviraju i svoje živote
• Bez kupovanja knjiga nema izdavaštva, literature ni jezika
• Hrabro žigosanje gospodara rata i ratnih profitera
• Lika s puno topline i zaigranosti, bez naknadne pameti i dociranja
• Roman koji se žestoko hvata ukoštac s hrvatskim nazadnjaštvom

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: OBAVEZNA LEKTIRA
Oznake: Čistoća, Denis Derk, Jonathan Franzen, Julian Assange, Marina Horkić, Obavezna lektira, Sandra Ukalović, VBZ, WikiLeaks

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".