Manjina – broj ili status

Ovih je dana, svako malo to bude, u prvi plan isplivao (u nas politički diskvalifikacijski) pojam – manjina. Manjina? Legitimni je nekoć (zabrinuto?) znao reći da Hrvati postaju manjina.

Čovjek ne zna mnogo toga, pa ni to da manjina nije stvar broja nego statusa i percepcije. (Da je vjernik, kao što se od nekog vremena čini i pretvara, znao bi da Isus i 12 mu apostola nipošto nisu bili nekakva manjina!) A i za broj i za status, posebno u nekim dijelovima BiH, sve i da je tako i kad je tako, kao i za sve drugo, postoji neki uzrok…

No kako se oni loše bave svim, pa eto i posljedicama, ostavimo ovaj put uzroke po strani.

Nakon toga se, valjda na nečiju sugestiju, Legitimni malo opametio i okanio priče o manjini.

Potom su to preuzali drugi, oni kojima odgovara da su oni većina (i koji jedino tada i znaju funkcionirati), te da oni sve i o svemu odlučuju, a manjina bi trebala – zna se – slušati, biti pokorna. Uostalom, to je demokracija! Pogotovu u ovom dijelu svijeta.

U početku se to (manjina) obično misli o drugim narodima (konstitutivnim), pa o stvarnim (brojčanim) manjinama, pa o manjinama u njihovu narodu (o onima koji ne misle isto o trima stvarima: svi smo Bošnjaci, svi smo muslimani, svi govorimo bosanski), a kad se i to (jednom) uredi, onda će se, istragom manjinskog, tražiti i da svi budu u istoj stranci, u istoj džamiji, u istom seksualnom statusu, da svi govore ”h” kako bi ih se razlikovalo od onih koji ne znaju za glas/slovo ”h”.

Jer, oni su, pobogu, za europske građanske principe. Koje? Zaboravljaju da postoje i europski (građanski!) slučajevi Velike Britanije, Španjolske, Belgije ili Švicarske… Koji vam je najdraži za analizu? Onaj katalonski? Škotski? Ok, švicarski, jer u drugima postoje snažne političke centrifugalne snage

Jer, oni su, pobogu, za europske građanske principe. No da ne bude zabune, samo u ovom segmentu. Sve drugo bi moglo malo i pričekati, zar ne?

Namjerno pritom zaboravljaju da postoje i europski (građanski!) slučajevi Velike Britanije, Španjolske, Belgije ili Švicarske… Koji vam je najdraži za analizu? Onaj katalonski? Škotski? Ok, švicarski, jer u drugima postoje snažne političke centrifugalne snage?

Dobro. Smeta li vam što je Švicarska konfederacija? Ovdje bi već počeli prijepori o unutarnjem uređenju BiH koja, na žalost ili na sreću, nije više ona iz 1991.

Da vas utješim, Švicarska se samo zove konfederacija, inače je, praktično, federacija. Sad vam i to smeta? Malo previše za nas! Da, za nas je previše ono što je za Švicarsku normalno.

Znate li da u Švicarskoj živi cca 65% njemačkigovorećih Švicaraca, 18% francuskigovorećih, 12% talijanskogovorećih i oko 4,5 retroromanskigovorećih Švicaraca?

Hoće li vam teško pasti ako vam kažem da se oni koji govore talijanski nimalo ne osjećaju manjinom, čak niti oni koji govore retroromanskim jezikom, a da i ne govorimo o tome da ih (ni slučajno!) njemačkogovoreći Švicarci nikad ne bi nazvali manjinom, da ih nikad ne bi učili što su oni, koji im je jezik materinski i pogotovu da im ne bi birali političke predstavnike.

Da, to je tako jer patriotizam nije ono kad ti voliš zemlju (domovinu valjda kao i majku svi vole!), to nije ček bez pokrića, nego i kad ti ta zemlja sve učini da je voliš i ne želiš je zamijeniti ni za koju drugu. (A naši, zar ne, stalno bježe na Zapad!) Ponajmanje za tamo neku Tursku, Rusiju, Avganistan, Siriju, Pakistan i sl. Ili, gluho bilo, za nekakvu BiH. (Još nisam čuo nekog migranta da bi ovdje ostao!)

Nisam siguran da smo iole blizu onome na što misli Maalouf kad kaže: ”Nikada se neću odlučiti da priznam da etnička pripadnost, religija ili rasa čine legitimne temelje za izgradnju nacija”, ali vidim da nijedna od triju naših nacionalnih projekcija BiH, kao ni one tobože nenacionalne (antikonstitutivne) uopće razumiju ni osnovne pojmove države i domovine, naroda i nacije, a kamoli sve finese onoga što znači 14 zahtjeva koje je EU postavila pred BiH.

A to je tek minimum, prva stepenica, nakon čega slijede stotine tisuća stranica drugih zahtjeva (zakona) i očekivanja (implementacije)…

No ne zamarajmo se. Prije ćemo mi izgraditi autocestu (naš Skadar na Bojani) i prije će ona pasti u ruke kreditora, i prije će se njezin asfalt izderati nego će BiH postati ”normalna” država.

Da, sve je ovo za nas predalek cilj, jer mi smo ipak shit država, neovisno o tome što kaže ili misli netko sa strane. No, hajdemo, budući da o sebi mislimo mnogo bolje, to doista ne biti ili se hajdemo porediti s nekom drugom danas ne baš uspješnom državom.

Možda s Libanom, kad već spomenuh Maaloufa? Plašim se da smo im, unatoč svoj tragediji koja je zahvatila tu zemlju, po mnogome najsličniji. (Da se glavom ne igramo i ne poredimo se s Dominikanskom Republikom, kako to učini sve prije nego ministrica vanjskih poslova ove pretužne zemlje.)

U zemljama poput Libana, tako je bilo prije, a tako je i danas, nema vlasti bez podjele vlasti ni kad su te vlasti najbolje, a kamoli kad su krimogene i kleptomanske kao u nas. Uostalom, podjela i služi da se sve politike koliko-toliko stave pod kontrolu.

Ali, što s nekim tko za sebe misli da je većinski, da je probosanski, da je eo ipso i patriotski, da mu zbog toga sve i ogromna većina svega pripada, a ničim to patriotsko, ama baš ničim ne pokazuje osim telalenjem na svojim jednako takvim medijima.

No ne zamarajmo se. Prije ćemo mi izgraditi autocestu (naš Skadar na Bojani) i prije će ona pasti u ruke kreditora, i prije će se njezin asfalt izderati nego će BiH postati ”normalna” država

A ustvari takvi manje vole ovu zemlju (opet neću o domovini, sve dok oni ne nauče to dvoje razlikovati) od obične bakice/nane koja sva pogurena s metlicom u ruci u ovo proljeće čisti smeće ispred svoga haustora. Jer to je patriotizam veći od njihova (ne)krpanja rupa na cestama, (ne)gradnje autoputa, (ne)nabavljanja respiratora ili vakcina.

I pritom, gle, ta bakica/nana radi to sama od sebe i ulažući sve svoje, dok ovi čak ni našim novcem nisu u stanju ništa uraditi, osim ukrasti ga. Da, i onda sve snage uprijeti da se one koji su ga ukrali brani svim političkim, medijskim, vjerskim, mafijaškim oružjima. Da, i uvijek – da ne bude zabune – patriotskim i probosanskim medijima! Kako je lijepo o sebi misliti lijepo!

No pomislimo li ikad pritom da je i bosanski nacionalizam – nacionalizam, nimalo manje opasan ili agresivan nego što je do jučer bio jugoslavenski!

Ili i on služi da bi se forsiralo ideološko bošnjaštvo, budući da se bosanstvo već i u tom bosanskom nacionalizmu negira onima koji se osjećaju ”samo” Bosancima ili Hercegovcima?!

Manjina je tu da se gazi i zgazi, tako se ovdje živi stoljećima. No ne treba zaboraviti ni da manjina sve bolje vidi, zna i osjeća (na svojoj grbači).

Zna to, dakako, i ona stvarna, otuđena, manjina na vlasti, ali ona šuti, dok stvarna manjina, ona stvarno marginalizirana, trpi i tek ponekad govori! Nju se, znamo to, drži na dalekoj margini, čak i egzistencijalnoj, ali ako netko iz naše privilegirane skupine kojim slučajem progovori, e – to je izdajica.

Znaju to i oni koji ostaju u zavjetu šutnje, ali još bolje oni koji progovore. Nije im slučajno svima prva rečenica nakon ”izdaje”: Ako mi se išta dogodi, odgovornim ću smatrati… (Čuli smo je nedavno i od A. Čampare i od I. Baralije!)

Da, dobro ste primijetili – patriotizam je sakriti naše ratne zločince, naše kriminalce u nabavci respiratora, u krađi glasova, u krađi kilometara asfalta, u javnim nabavkama, u zapošljavanju stranačkih kadrova. To je kod nas patriotski i probosanski!

I kad se nema, a nema se, opravdanja za kriminal kataklizmičkih razmjera koji je ovu (njihovu milu državu, valjda to domovini ne bi uradili) zemlju učinio Titanicom na kopnu, onda pustiš s užeta svoje poslušnike da govore o potrebi uređenja države po mjeri većine.

Jer, zna se, manjina je kriva za sve. Uvijek. I svugdje. Za neuspjelu državu oni iz drugih nacija; za kriminal u našoj naciji, oni iz opozicije jer su se ”izlanuli”; za bijelu kugu, LGBTI populacija; za nevjeru ateisti; za naš nacionalizam, tuđi nacionalizmi; za sve neuspjehe i nakon toga – međunarodni faktori koji nas mrze i ne daju nam ovo ili ono…

Pa i ako drugi misle da smo korumpirani, glupi, neobrazovani, shit i sve slično, nećemo učiniti ništa da to promijenimo, samo ćemo nakupovati diploma, pa će oni vidjeti tko je među najzaostalijim i najnepismenijim zemljama u Europi.

A što se pri tom na sve strane ukazuje da i zahtjevi manjina imaju, ako ne što drugo, ono barem ”autentičan moralni legitimitet”, koga briga. Pa manjina je tu da bude manjina.

Manjina? To me jednom pitala i prva do Legitimnog. Morao sam joj reći: ”Ja se ne osjećam manjinom ni u New Yorku”. A bojim se da je ona manjina i u svome Livnu. O Sarajevu da i ne govorim.

Manjinski osjećaj je, prije svega, mentalno stanje individue. Dakako, postoje i objektivni uzročnici takvome stanju. Diskriminacija. Javna i ona tiha diskriminacija. Dovoljno je živjeti kao ”manjinac” u Sarajevu, Zapadnom Mostaru ili Banjoj Luci, pa vidjeti što to kod nas znači. Neće vam dugo trebati.

No hajde da prihvatimo i to manjinsko kako ga nudi HDZ BiH koji je sve činio da Hrvate preseli na ”svoj politički prostor”, posebno marginalizirajući one urbane (Tuzla ili Sarajevo) ili SDS i SNSD koji je svoje Srbe preseljavao iz Federacije ne samo u ratu nego i godinama nakon toga. I jedni i drugi čak imperativno, prijeteći im uskraćivanjem zaposlenja!

Da, uskraćivanjem osnovnog egzistencijalnog prava! Na svim natječajima za prijem u javnu službu. A sad mislite da su ovi treći nevini? Da priupitamo malo Srebreničane ili…?

Vjerovao bih, evo, u njihove dobre namjere, jer su oni u tom smislu i verbalno najglasniji, da njihovi bojovnici nisu bacali kamenje na LGBTI paradu, da njihov bojovnici daju svo pravo čovjeku da bude Bosanac ili Hercegovac, da svako malo ne govore glasom isključivosti prema svemu što nije ”probosanski” i ”patriotski”, a gdje su oni jedinica mjere za patriotizam i probosanskost. Da me u ratu nisu uvjeravali kako će mi dati sva prava koja u Francuskoj imaju Arapi, a sad i čine da to tako i bude, da mi Maalouf ne svjedoči o recentnim slučajevima prava nemuslimana u muslimanskim zemljama, da…

Da, dobro ste primijetili – patriotizam je sakriti naše ratne zločince, naše kriminalce u nabavci respiratora, u krađi glasova, u krađi kilometara asfalta, u javnim nabavkama, u zapošljavanju stranačkih kadrova. To je kod nas patriotski i probosanski

Patriotizam je za njih patetično potrošiti sate i sate (medijskog prostora) na govor o 1. ožujku ili 25. studenome, tatrljati gluposti o ”rodnom listu BiH”, ali ne i čistiti ovu zemlju i njezin glavni grad od običnog smeća, ne čistiti je od kriminala, ne praviti pravno uređenu državu.

Patriotizam je ne razlikovati državu, domovinu, društvo ili ne osigurati vakcinu za svoje građane.

Patriotizam je svako malo ovoj zemlji tražiti tutore i ne činiti ništa na njezinu odrastanju, na ”normaliziranju” koje se već godinama zove nekakvih 14 uvjeta što ih je EU postavila, a mi se naobećavali da ćemo ih ispuniti.

Patriotizam je za sve što valja uzimati zasluge za sebe, a za sve što ne valja okrivljavati druge (Hrvate, Srbe, Našu stranku, odbjegle SDA-ovce…).

Patriotizam je skrivati ili čak slaviti vlastite ratne zločince, a okrivljavati tuđe.

Da, patriotizam je, ako ne fizički ukloniti neistomišljenike, onda im svakako zatvoriti sve prilaze javnom prostoru, pa i tzv. slobodnim medijima, gdje su dobrano ”uzemljeni” i gdje ”šire svoju istinu” jedva malo drukčiju od onih istina koje šire oni drugi, oni treći.

A o tim drugima ili trećima pritom, da se razumijemo, ne mislim nimalo dobro!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!
    •  Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
    •  Virus političke nervoze
    •  Živjeti u prošlosti
    •  Osmansko-feudalni software

> Svi tekstovi ovog autora