Markov trg kao kaznionica

Tjednima smo pratili jeftinu meksičku sapunicu, klasični komad televizijske konfekcije o lijepoj, jednostavnoj ali plemenitoj djevojci sa sela koja odlazi potražiti sreću u bijelom svijetu, da bi se otamo – sve po kanonima žanra – trijumfalno vratila kao predsjednica države, i zločestoj sveučilišnoj profesorici, lukavoj i prepredenoj ministrici vanjskih poslova koja dvorskim spletkama spriječava svjetske vođe da uveličaju njenu predsjedničku inauguraciju.

Tolika je bila jagma za mjesto na Markovu trgu da je belgijska policija prošlog četvrtka uhapsila hrvatskog državljanina Z. M. (48), po zanimanju predsjednika vlade, trenutno nezaposlenog, koji je sudionicima sastanka šefova država i vlada Europske unije na uglu pred kompleksom Albert Hall u Bruxellesu na crno prodavao akreditacije za inauguraciju Kolinde Grabar-Kitarović

 

Nestrpljivo je tako, tjednima prije svečanog događaja, hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova zvao američki predsjednik, te hoće li inauguracija, te kad je točno inauguracija, te što da odjene za inauguraciju, jebala ga inauguracija, Putin je i potpisivanje primirja u Ukrajini namjestio da frau Merkel, monsieur Hollande i on stignu do nedjelje u Zagreb, a kineski predsjednik Xi Jinping u petak je panično zvao da mu ostave dvije-tri hiljade karata za prvi red.

 

Tolika je bila jagma za mjesto na Markovu trgu da je belgijska policija prošlog četvrtka uhapsila hrvatskog državljanina Z. M. (48), po zanimanju predsjednika vlade, trenutno nezaposlenog, koji je sudionicima sastanka šefova država i vlada Europske unije na uglu pred kompleksom Albert Hall u Bruxellesu na crno prodavao akreditacije za inauguraciju Kolinde Grabar-Kitarović.

 

Takav interes za neki javni događaj na ovim prostorima nije zabilježen još od sahrane Josipa Broza, pa ipak su na koncu zakletvi nove hrvatske predsjednice prisustvovali tek predsjednici bivših jugoslavenskih republika – osim, dakako, Srbije, koja je na inauguraciju poslala samo predsjednicu Kosova – pojačani za predsjednike Slovačke, Mađarske i Albanije.

 

Sva je sreća tako ispala da se Jugoslavija još dva puta raspala, pa da se Hrvatska ne crveni pred svijetom praznim stolicama na Markovu trgu, s papirima formata A4 i isprintanim imenima Baracka Obame, Vladimira Putina, Xi Jinpinga, kralja Salmana bin Abdulaziza Al Sauda, Njegove Svetosti Dalaj-lame i Svetog Oca Frane.

Dalje je bilo lako: trebalo je samo šefovima osiguranja Baracka Obame, Angele Merkel ili pape Frane poslati popis gostiju koji bi trebali sjediti u loži do njihove, pa sjesti i čekati diplomatsku poštu s ljubaznim otkazima, uz isprike zbog gripe, zubara ili rata u Ukrajini

 

Više šefova država okupi se, jebiga, na sjednici Predsjedništva BiH, nego što ih je bilo na svečanoj promociji nove hrvatske predsjednice, i zla ministrica vanjskih poslova zadovoljno je trljala ruke: plan je u potpunosti uspio. A bio je to genijalan plan. Samo demonski um mogao je smisliti tako nešto.

 

Samo demonskom umu moglo je, priznat ćete, pasti na pamet da na inauguraciju predsjednice Republike Hrvatske – u VIP-ložu preko puta visokih gostiju iz bijeloga svijeta – pozove takvo, hm, šareno društvo, da zbog skučenog prostora nabrojim samo neke.

 

Recimo, Tomislava Merčepa, kojemu se upravo sudi za ratne zločine u Pakracu i okolici, ili Đuru Glogoškog i Josipa Klemma, vođe veteranske pobune koji su samo par dana pred inauguraciju svečano dočekivali ratnog zločinca osuđenog zbog likvidacija Srba; recimo, Velimira Bujanca, opskurnog desničarskog pseudonovinara, ocvalog jugendašu pravomoćno osuđenog zbog plaćanja prostitutke kokainom, ili Tomislava Horvatinčića, beskrupuloznog tajkunskog fićfirića protiv kojega se vodi sudski proces zbog ubojstva dvoje talijanskih nautičara; recimo, Milana Bandića, bivšeg zagrebačkog diktatora kojemu se upravo sudi zbog korupcije, ili njegova drugara Zdravka Mamića, seoskog kabadahiju koji ni Očenaš ne zna izmoliti a da sedam puta nekoga ne pošalje u kurac; recimo, Marka Perkovića Thompsona, ikonu ustaške mladeži koja po Europi pjeva vesele deseterce o nacističkim logorima, ili njegova mentora Ivana Aralicu, Tuđmanovog privatnog arhitekta humanih preseljenja; recimo, Antu Đapića, slavonskog lolu što se svojedobno proslavio podignutom desnicom mjereći visinu kukuruza, ili Ljubu Ćesića Rojsa, još jednog heroja primordijalne Hrvatske osuđenog zbog pronevjere državnog novca.

 

Dalje je bilo lako: trebalo je samo šefovima osiguranja Baracka Obame, Angele Merkel ili pape Frane poslati popis gostiju koji bi trebali sjediti u loži do njihove, pa sjesti i čekati diplomatsku poštu s ljubaznim otkazima, uz isprike zbog gripe, zubara ili rata u Ukrajini.

 

Smješnijeg prizora svjetska politika nije vidjela još otkako tamo nema Silvija Berlusconija: danima pred inauguraciju Kolinde Grabar Kitarović tisuće su specijalaca češljale i pretraživale Gornji grad, vrhunski dresirani policijski psi zavlačili su njuške u svaki parkirani automobil i kantu za smeće, snajperisti s krovova držali su na nišanu sva sumnjiva lica u krugu od kilometra, majstori u pratnji interventne policije zavarili su sve šahte u širem središtu Zagreba, mrgudi u crnim odijelima sa sićušnim slušalicama u uhu pazili na bakice u špaliru, a pred nosom im – u samom srcu Markova trga, svega koji metar od visokih gostiju – VIP-loža puna ratnih zločinaca, ubojica, kriminalaca, lopova, kvartovskih siledžija, desničarskih fanatika i švercera kokainom!

Neupućenom nekom visokom gostu, da se slučajno i zatekao tamo, morao bi stoga Markov trg ove nedjelje izgledati poput dvorišta kaznionice u Lepoglavi za vrijeme podnevne šetnje. Kao odgovorni roditelj, ja tamo vlastito dijete ne bih pustio, a HDZ je očekivao da mu svjetske sile pošalju svoje predsjednike!

 

Poubijali se od posla nesretnici u Ministarstvu unutarnjih poslova i obavještajnim službama, sedam puta provjeravajući svaki zahtjev za akreditaciju, a zapovjednik pakračkih eskadrona smrti svoju VIP-pozivnicu dobio na kućnu adresu!

 

Neupućenom nekom visokom gostu, da se slučajno i zatekao tamo, morao bi stoga Markov trg ove nedjelje izgledati poput dvorišta kaznionice u Lepoglavi za vrijeme podnevne šetnje. Kao odgovorni roditelj, ja tamo vlastito dijete ne bih pustio, a HDZ je očekivao da mu svjetske sile pošalju svoje predsjednike!

 

Tko god da je smislio takav genijalan plan za popravak poljuljanog ugleda Republike Hrvatske, valja mu skinuti kapu. Rekao bi jedan nesuđeni visoki gost iz susjedne države, znat ćete ga možda, Laki Topalović se zove čovek: “Al ga je opravio, svaka mu čast!”

 

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

 

    •  Stanite, ljudi, šta to radite!? Ima li u ovoj zemlji zakona?
    •  U vrtlogu izazova i strasti
    •  Mjesto prebijanja
    •  Haos u kafani "Kod Herodota"
    •  Blitvari i Scouseri
    •  Finsko pitanje u BiH
    •  Genocidnost palanke
    •  Croatian Independent Army
    •  Čekajući drugi broj
    •  Nevjerojatna priča gospodične Ane

> Svi tekstovi ovog autora