Milanovićevo nerazumijevanje Europe

U Rimu su se, pred dva dana, sastali čelnici država ”Grupe Arraiolos”, nazvane po portugalskom gradu u kojem su se prvi puta sastali 2003. predsjednici zemalja članica EU-a s parlamentarnim sustavima, a to su danas Austrija, Estonija, Finska, Irska, Italija, Latvija, Malta, Mađarska, Njemačka, Poljska, Portugal, Slovenija i, last but not least, Hrvatska.

Pravo ime ove grupe je ”Ujedinjeni za Europu”, a riječ je o političkom forumu za šefove država parlamentarnih republika i nekih od njih s polu-predsjedničkim sustavom, što znači da su izuzete zemlje s monarhističkim sustavom kao i zemlje s predsjedničkim sustavom – a to je trenutno Francuska.

Cilj im je rasprava o budućnosti Europske unije, o procesu europske integracije, ali i o izazovima globalizacije. Sedmoro predsjednika tih zemalja potpisalo je 2005. zajednički tekst nazvan ”Zajedno za Europu”, a 2019. predsjednici su usvojili Deklaraciju iz Atene.

Još jedan skup EU-a na kojem se ponavljaju isti stavovi iz zemalja koje prisustvuju tim sastancima, što znači da u ovom trenutku nisu ”zajedno za Europu”, nego – podijeljeni u Europi.

Tu podjelu najbolje oslikava sudjelovanje hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji se svrstao uz Mađarsku i Poljsku u njihovim stavovima da zakoče europsku integraciju i da na taj način odbiju kritike na njihov račun zbog udara na demokraciju koji se odvija u tim dvjema državama.

Zoran Milanović je u Rimu izjavio da Europsku uniju čine nacionalne države i da ona ”ne može biti federacija ili naddržava”, i u tome se on u potpunosti slaže sa službenim mađarskim i poljskim stajalištima, a pritom je zaboravio da Europsku uniju čine države-članice, kao i građani Europe, čiji je predstavnik Europski parlament, a i civilno društvo koje se bori za temeljne vrijednosti Europe

Milanović je samo nastavio, na tom planu, politiku bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, a s kojom je suglasan i premijer Andrej Plenković koji se također svrstao uz Mađarsku i Poljsku.

Bez neke velike galame, jer dok u Poljskoj i Mađarskoj režimski ideolozi razrađuju osnovna načela ”iliberalne demokracije”, ona se u Hrvatskoj provodi potiho, bez pompe i bez ideoloških rasprava.

Zoran Milanović je na tom sastanku u Rimu izjavio da Europsku uniju čine nacionalne države i ona ”ne može biti federacija ili naddržava”, i u tome se on u potpunosti slaže sa službenim mađarskim i poljskim stajalištima.

Nažalost, Milanović je, izgleda, zaboravio da Europsku uniju čine države-članice ali i građani Europe, čiji je predstavnik Europski parlament, ali civilno društvo koje djeluje u Europi koje se bori za temeljne vrijednosti Europe, često efikasnije od političkih stranaka koje se busaju u prsa svojim europeizmom, a zapravo su samo interesne organizacije za osvajanje vlasti i bogatstva.

Tvrditi da Europsku uniju čine samo nacionalne države, a previdjeti činjenicu da je Europa zajednica građana i njihovih organizacija, znači vraćati Europu u ono stanje koje je u povijesti nazivano ”europskim koncertom”, uspostavljeno nakon Bečkog kongresa 1815. i koje je trajalo sve do početka Prvog svjetskog rata.

Predstavnici nacionalnih država su tada odlučivali o ratu i miru, krojili i prekrajali granice, dijelili teritorije i narode kako im se svidjelo, odnosno koliko su bili moćni da to učine.

Bit Europske unije je baš u prevladavanju nacija kao političkih oblika organizacije etnosa, naroda koji teže da žive u posebnim državama, jer je sam postojeći oblik nacija taj koji generira sukobe i na kraju i ratove.

Zato, kako kaže Altiero Spinelli, jedan od očeva-osnivača Europske unije, treba prevladati ”političku kulturu nacije”, jer osim nacionalne homogenosti one su plodno tlo za prerastanje patriotizma u nacionalizam.

A nacionalizmi su, to je već postalo opće mjesto u Europi, izazvali već dva svjetska rata i bezbroj međunacionalnih konflikata i ratova, što se i dandanas događa, unutar i izvan Europe.

Zato reducirati Europsku uniju na savez država znači odbaciti cjelokupnu povijest europske integracije, koja, kako ističe u svojim programatskim preambulama, iz dana u dan postaje ”sve tješnja unija” – država, nacija, naroda i, na kraju, građana Europe.

Milanović kaže da nema Europe federacije i naddržave, to je ”fantazija nekih”. Europa je sazdana na nacionalnim državama, malim i velikim, kaže naš predsjednik.

Srećom, osim njegove predšasnice Kolinde Grabar-Kitarović i aktualnog premijera Andreja Plenkovića, nominalnog ali ne i realnog oponenta Milanoviću, tako ne misli i većina članova Europskog parlamenta.

Doduše, u suprotstavljenoj manjini su, paradoksalno, i većina hrvatskih europarlamentaraca, što govori o političkoj kulturi naše političke kaste, koja je vrlo bliska političkoj kulturi aktualnih lidera Mađarske i Poljske.

Bit Europske unije je baš u prevladavanju nacija kao političkih oblika organizacije etnosa, naroda koji teže da žive u posebnim državama, jer je sam postojeći oblik nacija taj koji generira sukobe i na kraju i ratove, a zato, kako kaže Altiero Spinelli, jedan od očeva-osnivača Europske unije, treba prevladati ”političku kulturu nacije”

O osnovnim vrijednostima Europske unije, među kojima je i ostvarenje statusa europskog građanina, govorila je i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u svom istupu na Europskom parlamentu prekjučer, 15. rujna.

Govoreći o potrebi revalorizacije europskih vrijednosti, ona je istaknula da su zajedničke vrijednosti Europe demokracija i građanske slobode, ali ni ona se nije previše izjasnila o onome što Europski parlament želi postići – europsko građanstvo kao sustav ljudskih prava jednakovrijedan na cijelom području Europske unije.

Von der Leyen je izvrgnuta kritici zbog toga što je njen govor ocijenjen u Europskom parlamentu, kao previše birokratski.

A što ćemo onda s Milanovićem i našim zagovornicima europske konfederacije, što Europska unija nije i ne želi biti?

Europska unija je na svojoj prekretnici, a to će pokazati i skorašnja Konferencija o Europi, dok javna rasprava o tome što želimo i kakvu Europu želimo nije još ni započela.

Ipak, u Opatiji će se idućeg tjedna održati prva od serije skupova o budućnosti Europe u organizaciji civilnog društva. Pod naslovom ”Budućnost Europe” raspravljat će se o izazovu očuvanja temeljnih načela na kojima se zasniva Europska unija, a glavni će govornik biti rektorica Sveučilišta u Rijeci Snježana Prijić-Samaržija.

Konferencija će, u organizaciji IRMO – Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu, Centra Jean Monnet i njemačke Zaklade Hanns-Seidel raspravljati o europskim vrijednostima u 21. stoljeću, o zaštiti temeljnih prava i o građanstvu EU-a, o neliberalnim demokracijama i preventivnim mehanizmima EU-a, o demokratskom deficitu i o budućnosti EU-a.

Prilično neizvjesnoj budućnosti, ako ona počiva na nerazumijevanju osnovnih ideja koje su pokrenule očeve-osnivače na trnoviti put europske integracije. Ne radi očuvanja nacionalnih država, već radi očuvanja mira, slobode i prava europskih građana, bez obzira o tome u kakvoj državi oni žive.

Za nadati je da će ovi, i ovakvi, tihi i glasni saboteri europskog ujedinjenja ostati usamljeni i da će prevladati razum i osjećaj solidarnosti među europskim građanima, koji će ovakva stajališta nadvladati i marginalizirati.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora