Mistika otvorenih očiju

Ovaj tjedan okuplja se politička i privredna elita u švicarskom elitnom odmaralištu, Davosu. Zvučna imena, među njima predsjednik svjetske sile koji ima obraza na poklon primiti Nobelovu nagradu i to opravdati nepravdom (kako On misli) da mu nije odmah udijeljena. Te je taj propust uzeo kao opravdanje da se više ne smatra obveznim održavati mir u svijetu.

Otimanje je i dalje ritam njegove politike, sad ne više predsjednika jedne države, nego najavljuje otimanje otoka jedne članice Europske unije. S pravom se umnažaju glasovi koji poput guvernera Kalifornije kritiziraju vodstvo Europske unije i vodstva glavnih članica Unije,  njihovu servilnost iz straha od razbijanja NATO saveza ili penala/carina SAD-a.

Ni skanjivanje koje redovito slušamo u političkim komentarima, a koje još glasnije izražavaju naši sugrađani/ke nisu dovoljni. Skandal prestiže skandal, obasipani smo vijestima i lažnim vijestima tako brzo da se jedva hvata dah. Što nam je činiti?

Potrebno je nešto što jedan od nositelja nove političke teologije, Johann Baptist Metz naziva ”mistika otvorenih očiju”. Mistika i otpor – tema je nove političke teologije već devedesetih godina.

Metz, Moltmann i Soelle, tri lica nove političke teologije koju ova posljednja povezuje s teologijom oslobođenja prepoznaju u kršćanstvu neodvojivu povezanost između akcije (djelovanja, otpora) i kontemplacije koju Metz radije zove mistika nego duhovnost. Ne boje se klevete da je njihova teologija ”komunističko kukavičje jaje” jer znaju da treba, poput brazilskog kardinala Heldera Camare napraviti korak dalje od humanitarne milostinje. Camaru naime pripisuju riječi: Kada dajem siromahu milostinju, kažu da sam svetac. Kada pitam a zašto je on siromah, optužuju me da sam komunist.

U kontekstu Camarine primjedbe, a zašto je siromah siromašan, zašto postoji ne samo bijeda, nego sve veća razlika između besramno bogatih i stravično obespravljenih ima snagu mistika otvorenih očiju.

Mistika otvorenih očiju opaža one koji su daleko od bogatstava silikonskih dolina i koji su nevidljivi za goste u Davosu. A mi, naprotiv, imamo mogućnost prepoznati, otkriti lica onih koji pate. Da nam to ne promakne, trebamo okrenuti leđa, začepiti uši i zatvoriti oči da ne slijedimo zaslijepljene umišljajem prebogatih kako su zato što imaju previše, bogovi nad drugim ljudima. Umjesto toga, potiče mistika otvorenih očiju da pratimo one koji pate.

Metz tako tumači i riječi s početka Otkrivenja u kojem apostol Ivan piše kako je čuo jak glas koji mu poručuje: ”Što vidiš, napiši u knjigu”. Metz ovu poruku tumači: ne radi se o gnostičko spekulativnim ”razotkrivanju zadnjih svjetskih tajni” nego o primjećivanju lica onih koji pate.

Radi se o Božjoj pravednosti koja ne dopušta ”prikrivanje nesreće na ovom svijetu koja do neba vrišti, protiv svake kulturne amnestije time što se danas patnje prošlosti čine nevidljivima, a njihovi krici se ne čuju.” Božji glas traži od Ivana da se suprotstavi skrivanju nepravde upravo time što će pisati ono što vidi. Metz nastavlja ”tko vjeruje u biblijskog Isusovog Boga, odgovoran je za sadašnje stanje svijeta”.

”Univerzalan – dakle ne samo kao crkvena tema nego kao ljudska tema – može biti kršćanski govor o Bogu naime samo ako je osjetljiv na patnju, ako se orijentira u svom središtu na trpljenje drugih, ako je govor koji traži pravednost. Univerzalizam bi stoga u svom transkulturalnom usmjerenju bio striktno antiautoritaran, nenasilan i sposoban za pluralizam”.

Čini se da konzervativni kršćani silikonskih dolina nisu čitali ni Metza ni druge suvremene teologe političke teologije. Zamišljajući da su oni pozvani krojiti naše sudbine kao da bi bili oni bogovi otuđili su se od Kristove poruke i nije čudo da poput Petera Thiela priželjkuju povratak na za Crkvu poguban konstantinovsko amalgamiranje crkvene i državne moći.

Ne mare za nasilje i nesreću, dapače za svo zlo i štetu koje je taj neprirodni brak crkve i države sobom donio. Nije Drugi vatikanski koncil od njega bez veze odustao, usmjerio u drugom smjeru Katoličku crkvu u smjeru dijaloga sa suvremenim svijetom, a ne osvajanja na principima sirove sile i neznanja.

A što je nama činiti? Možda ne slušati predatorske izjave koje obiluju neukostima i grubostima notornim neznanjem i nedoličnostima zbog koje svaki kako tako njegovan um osjeća susramlje.

Možda možemo tražiti što u našim životima znači živjeti mistiku otvorenih očiju. Možemo raditi na vlastitoj samosvjesti tako da cijenimo više sebe i svoj život, okrenemo se vrednotama koje su na dobrobit društvene zajednice, a ne samo privilegiranih i da svoje uvide i mišljenje smatramo važnima, važnijima od medijskih propagandnih minuta.

Možemo se pitati, za što hoćemo svoje živote uložiti, a gdje ćemo pružati otpor. Možemo ne pristajati na normalizaciju nasilja, toksičnih govora, dezinformacija, otvorenih uvreda.

Možemo se udruživati s mnogima koji se suprotstavljaju predatorskoj politici niske intelektualne snage i voditi mislima npr. austrijskog predsjednika u novogodišnjem govoru koji ne zatvara oči pred problemima suvremenog svijeta i upravo zato zagovara ”slogu, samosvjest i spremnost ulaziti u sukobe radi otpora kapitalizmu kao prava jačega i obrane europskih vrijednosti, a to su pravna država, slobode pojedinca da se razvija, ozbiljno shvaćanje ravnopravnosti muškaraca i žena”.

Von Bellen se zauzima za društvo koje promovira europske vrijednosti nadasve zaštita svakog čovjeka kako ”nitko ne bi bio žrtva gladi i beskučništva” i kanadskog premijera na ovogodišnjem samitu u Davosu koji citira Vaclava Havela i njegov esej o moći onih koji nemaju moć.

Možda možemo čitati literaturu koja nas priprema za vrijeme iza, iza ovog političkog trenutka mahnitih, nerazumnih moćnika koji trenutno žare i pale. Ali koji neće vječno trajati. Možemo se pripremati za vrijeme nakon, koje nije utopija već samo vizija svijeta koji je i te kako moguć.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Nemoj ogrubiti u ova gruba vremena
    •  Prigovor savjesti – nepoželjna pojava u katoličkoj Hrvatskoj?
    •  Prema drastičnom dijalogu
    •  Jacinda Ardern ili kako politika može biti sasvim drugačija
    •  Zašto smo protiv obveznog vojnog roka
    •  Posluh savjesti i neposluh ratu
    •  Hoćemo i mi biti ''jedan posto''
    •  Stepinac ili Musk?
    •  Gdje mirišu pravda i sloboda
    •  Moćna stvar – kad ne dižemo glas iz mržnje nego zbog nade

> Svi tekstovi ovog autora