Moćna stvar – kad ne dižemo glas iz mržnje nego zbog nade

U trećoj godini rata u Ukrajini i drugoj godini pokolja nad Palestincima u Gazi u našem susjedstvu se dogodilo nešto tako neobično, tako veličanstveno na pozadini ovih ratobornih vremena da se čovjek pita jesu li stvarni? Jesu li stvarni ti mladi i stari ljudi koji su, isprovocirani jalovim/nemuštim odgovorom vlasti u Novom Sadu na tragediju koja je taj grad zadesila kada je nadstrešnica na kolodvoru ubila 15 osoba, digli glas. Prvo u Novom Sadu, a onda i u Beogradu i mnogim gradovima diljem Srbije.

Duh koji još uvijek ispunja te proteste je zarazan, nenasilan, veličanstven. Veličanstvena je kombinacija idealizma i vizije koju jasno artikuliraju i realizma. U atmosferi svakodnevno prijetećeg nasilja, nevjerojatnih laži s najviših mjesta državne vlasti oni uspijevaju tako jasno i nedvosmisleno artikulirati svoj nenasilan otpor.

Studenti i studentice fakulteta koji su već tjednima u blokadi naprosto inspiriraju svojim odlučnim, smirenim i sigurnim načinom. Kako je jedna sugrađanka primijetila, oni su odlučni, ne da uspiju nego daju pravu poruku da je potrebna promjena, ne jednog čovjeka, nego sistema.

Novinar Radara Vuk Cvijić govori o energiji koja je potrebna društvu, kao dobra stvar u mraku loših i kako sve ovisi od studenata i podrške građana hoće li se protest održati protiv ”ujeda pacova koji se već nalaze u mišolovci”.

Zastani Srbijo! Naziv je meditativnih protesta koji svakog petka, gdjekad i češće na 15 min od 11:52 do 12:07 stoje i šute, blokiraju raskrsnice kako bi podsjetili na 15 osoba koje su u 11:52 1. studenog 2024. stradali pod neispravno izvedenom nadstrešnicom. Za taj protest kaže jedna sudionica blokade: ”Tih 15 minuta ćutanja je nešto najveličanstvenije što sam u životu doživjela”.

Njihov otpor je školski primjer nenasilnog djelovanja. Njihovih pet zahtjeva je jasno konkretno vezano uz konkretan problem. I zato ima nade da i uspiju. Adresiraju odgovornost, a bome i krivnju tužilaštva, vlade i nadležnih ministarstava.

Uspjeli su u stilu Boalovog kazališta potlačenih izignorirati predsjednika države, koji kako kažu odgovara stalno po raznim državnim televizijama, a da ga nitko nije ni pitao. Umjesto toga, kažu, neka se vrati u okvire svojih ustavnih ovlasti.

Koja frustracija za čovjeka koji se navukao na iluziju da je prvi i najvažniji u svemu u zemlji. Koja duhovita taktika. Nadalje, organizacija studenata vodi se modelom plenuma kakvi su nam poznati iz blokada 2009. u Hrvatskoj. Vjerojatno je tu i poslužila ”Blokadna kuharica”.

Što je navelo političarku na vlasti da se osramoti tvrdnjom kako se radi o hrvatskom pokušaju rušenja vlasti u Srbiji? Gospođa nije upućena da se znanja u nenasilnom djelovanju dijele bez inzistiranja na autorskim pravima i bez interesa, osim jednog: da se promjena proizvede bez nasilja.

Konačno Otpor je na sličan način pomagao u Arapskom proljeću demonstracije na El-Tahriru u Kairu/Egiptu. Studenti/ce su svjesne da je upravo organizacija koja ne ističe vođe niti se vodi reprezentativnom demokracijom najotpornija na smicalice postojećeg režima. Do sada im je to i uspjelo. Svakako je uspjelo zbuniti vladajuće koji ne znaju što će bez hijerarhije u organizaciji koja jako dobro funkcionira decentralizirano.

Treba udahnuti duboko ovu nadu generacije za koju se donedavno govorilo kako je apolitična, duboko ponijeti u srcu njihov elan da nas on hrani u ovim ratničkim, destruktivnim vremenima.

Kaže studentica prve godine Filozofskog u Beogradu: ”Bar se ja nadam. Želimo im pokazati da se mogu demokratski riješiti stvari. Plenum, dijalog, da čujemo jedni druge, svi se angažiraju, svi imaju stav i svima je bitno. Do sada nisam vjerovala da je to moguće”.

Zadivljujuće i ohrabrujuće je kako je javnost reagirala na ovaj pokret. Roditelji, ali i profesori, seljaci i oni koji im kuhaju, dakle kao u bluzu slovenske rok grupe Buldožera, ”svi na ovu stranu, svi”… Uspjeli su, i to je još jedan element nenasilnog otpora, uspjeli su riječima, meditacijom, tišinom, blokadom razgoliti pokvarenost režima o kojoj smo slušali svjedočanstva naših sudionica i sudionika treninga za nenasilje iz Srbije, ali nikada to baš tako jasno nismo vidjeli.

Podrška je dakle okupila zaista široke slojeve društva, simpatije dolaze i izvan zemlje. A tko je ostao na drugoj strani? Na drugoj strani su ostali vodstvo Pravoslavne crkve u Srbiji i hrvatski političari. O hrvatskim političarima čujemo u emisiji Agenda svijet u kojoj dvoje njih analiziraju pobunu u Srbiji alatima svojih ipak nasiljem onečišćenih politika.

One su onečišćenje zato što su fokusirani na predsjednika države umjesto da ga, poput studenata radikalno ignoriraju. No oni vjeruju, vjerojatno kao i taj predsjednik da je on i da su oni jedino važni za politički život.

Drugo onečišćenje tiče se vremena kojem posvećuju pažnju: oni su u prošlosti, bave se repovima rata koji nismo uspjeli obraditi. Studenti upravo dijametralno suprotno, gledaju u budućnost. U njihovim ustima, riječi istina, pravda, odgovornost opet dobivaju smisao. Oživjele su iz mrtvila političkih frazetina.

Snaga ovog pokreta je u svijesti studenata i studentica: ”prepoznajemo sebe da smo netko tko nosi nadu”. Javnost je to odmah prepoznala i njihova dobra energija je dijelom plod velike podrške.

Ono što oduševljava kada pratite izjave i drugih, ne samo studenata, jest odsustvo svakog straha i kod studenata, i kod inženjera koji je dan nakon objave lažnih informacija kontaktirao medije, i kod mnogih profesora. 2.500 potpisa podrške nastavnika i nastavnica nije mala stvar.

Kada ste zadnji put čuli rečenicu: ”Ovdje smo svi jer vjerujemo da možemo mnogo bolje”. Ili: ”Možemo krenuti graditi našu budućnost”. Jedna studentica je to izrazila ovako: ”Mi smo jedno veliko akademsko pleme. Tu smo, imamo pravo da se čujemo, da naš glas treba čuti. Uspjeli smo biti u glavnom kadru na RTS”.

Veličanstveni su to ljudi kada su svjesni svoje moći da mogu još mnogo više ili kako jedna od njih kaže, kada znaš da radiš nešto dobro za sve ljude oko sebe, i za sebe i za svoju porodicu.

Na nama, koji s ove strane granice pratimo proteste je da otvorimo oči i da se pridružimo toj vjeri kako je stvarna borba za pravdu i zato ima smisla ”boriti se za pravedno društvo u kojem se zakon poštuje, za solidarno društvo gdje smo jedni za druge” kako je sažela jedna studentica.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Tko nam je ukrao Advent?
    •  Radikalno nježno u ''kvrgava'' vremena
    •  Prigovor savjesti u miru i ratu
    •  Mir radi Vivian Silva
    •  Biskupi pozivaju na otpor radikalnoj desnici
    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
    •  Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe

> Svi tekstovi ovog autora