Mornaričko groblje – Oaza usred ničega

Mornaričko spomen groblje u Puli, na kraju Jeretove ulice i dugačke aleje istarskih ladonja, odmah preko puta zgrade u kojoj živim, jedno je od najvećih vojnih spomen groblja u Europi. U njemu je zakopano, desetak tisuća duša, mahom mladih austrougarskih mornara iz Prvog svjetskog rata, njemačkih i talijanskih vojnika iz Drugog svjetskog rata, vrlo veliki broj civila poginulih u anglo-američkom bombardiranju grada u Drugom svjetskom ratu, najviših oficira austrougarske ratne mornarice (12 admirala) čija je glavna ratna luka bila upravo Pula.

Blagodat ovog prostora naročito mi je puno značila u vrijeme pandemije koronavirusa, kada sam na groblju, kao po najraskošnijem srednjoeuropskom gradskom parku u Beču ili Pragu, po njegovim travnatim površinama i šljunkovitim stazama, provodio dane, odvojen mentalno i fizički, visokim kamenim zidom groblja, od sveprisutna straha izazvana nevidljivim virusom, nesigurnosti i paranoje koja se bila uvukla u naše živote. 

Zanimljivo je primijetiti – osim što mornaričko spomen groblje ima bogatu vegetaciju čempresa, grmolikog bilja i zimzelenih penjačica, u njemu obitavaju raznorazne ptice: djetlić, pupavac, šojka, velika sjenica, svrake, ćuk, grlice, golubovi. Interesantno, galebova, koji su postali urbani predatori preselivši iz obližnjeg otočja Brijuni u Pulu, kako bi noću prevrtali kante smeća i turistima, obrušavajući se s okolnih zgrada, otimali hranu iz ruku, tih istih galebova na mornaričkom groblju jednostavno nema. Moguće da im ne odgovaraju oštre i uske krošnje gusto posađenih čempresa na koja ne mogu praviti gnijezda niti kretati se širokim rasponom krila između stabala.

Ono što me navelo da pišem o ovom nesvakidašnjem spomen groblju, na kojemu se više od šezdeset godina ne pokapaju mrtvi, prošaranim grobnim pločama s imenima vojnika i civila različitih narodnosti (Hrvata, Srba, Crnogoraca, Slovenaca, Talijana, Austrijanaca, Čeha, Slovaka, Mađara, Nijemaca, Engleza, Francuza, Turaka…..) je zapravo njegova neobična uređenost, njegov nesvakidašnji sklad, jedan nad standard tako rijedak i pomalo zaboravljen u ovoj našoj nemuštoj i deprimirajućoj zemlji bez reda i pravila, bez zakona i etike, koja sve više sliči nekoj zaostaloj i zaboravljenoj guberniji u dalekom Sibiru, gdje jedino još vlada zakon jačega…               

Naime, groblje je nakon dugo godina devastacije i nebrige, zahvaljujući sporazumu tadašnje uprave i gradskih vlasti s Austrijskim Crnim križem i Njemačkim narodnim savezom za brigu o ratnim grobovima, obnovljeno 3. svibnja 1997. godine, i odonda se groblje uređuje i održava na jedan nama ovdje rijetko viđen perfekcionistički i entuzijastički način, sredstvima spomenutog austrijskog Crnog križa, Njemačkog narodnog saveza za brigu o ratnim grobovima i Grada Pule. 

Prolazeći ljeti ”kraticom” kroz groblje do obližnje gradske plaže Valkane,  često sam viđao mlade Austrijance koji su organizirano, provodeći ljetne praznike u Puli, u jutarnjim satima, prije kupanja, u sklopu edukativnog programa, uređivali izblijedjele natpise na spomenicima poginulih mornara, podebljavajući slova, (pisana najčešće u gotici), crnim tušem.

Na mornaričkom spomen groblju od nedavna, opet sam se ugodno iznenadio, numerirana su sva stabla. Na svakom čempresu zakačena je metalna oznaka s inventarnim brojem, i na svakom mjestu gdje je staro stablo otpiljeno, posađeno je novo. Trava je uredno pokošena, živica potkresana, okrnjeni kameni blokovi popravljeni, izblijedjela slova na starim spomenicima prefarbana, teške se kapije od lijevana željeza ujutro otvaraju, i navečer zatvaraju.

Čudan je to odsjaj, daleki treptaj neke uređenije kulture od naše, osjećaj reda i sigurnosti, zbrinutosti, neovisno o kojem se ideološkom predznaku radi, kojem vremenu i kojoj vlasti (onoj socijalista, liberala, desnog centra ili krajnje desnice) ”pripadali”.

Popis stabala – doista zvuči srednjoeuropski. Takve sam inventarne pločice viđao po berlinskim parkovima. Kod nas, moram priznati, prvi puta viđam nešto slično, a da se ne radi o nekom specijalnom, u znanstvene i uzgojne svrhe kreiranom botaničkom vrtu, arboretumu.

Ako ćemo pravo, kod nas nema niti uređenog popisa birača. Na primjer, na proteklim parlamentarnim izborima, ako se tog bizarnog podatka još itko uopće sjeća, bilo je 14% više birača upisanih u biračke popise nego je punoljetnih stanovnika u Hrvatskoj.

Stoga, o čemu ja uopće pričam, o kakvim vrtovima i kakvim bakračima, o nekakvom uvezenom europskom standardu ili šire, demokratskom sustavu?

Zašto svi mi sebe lažemo da živimo u europskoj zemlji zapadne demokracije, kada nam država nije nikako uređena, već je poput divljeg zapada, Meksika ili Venezuele, prevrnuta i izvrnuta, kao ona kanta smeća s početka teksta, po kojoj vršljaju, gurajući svoje umazane vratove i duge, oštre kljunove u probušene vreće smeća, novi urbani predatori, galebovi?

– Galebovi s Titovih Brijuna – netko frustriran, nadobudno će zaključiti.

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Galerist
    •  Manifest raspjevanog roba
    •  Košarica Baby Lasagne premijeru Plenkoviću
    •  Hrvatska iznad Hrvata
    •  Premještanje kreveta
    •  Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu
    •  Priča koja nikada nije ispričana
    •  Inkvizicija u školama: zašto smeta ženski spolni organ?
    •  Imamo Zakon o hrvatskom jeziku!
    •  Jebeni igrač

> Svi tekstovi ovog autora