autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Neka pijetet jednih postane i pijetet drugih

AUTOR: Milorad Pupovac / 18.11.2021.

Milorad Pupovac

Kao i ranijih godina i na 30. godišnjicu stradanja ovog grada obišli smo dva mjesta na kojima su počinjeni teški zločini nad njegovim građanima – Dunav i Ovčaru, te u srpsko-pravoslavnoj crkvi sv. Nikole zapalili svijeće za sve nedužne žrtve, sve poginule.

Učinili smo to sa snažnim suosjećanjem s njihovom patnjom kao i s patnjom koju njihovo stradanje do danas izaziva kod njihovih najbližih. Naša je dužnost da ih se sjećamo i da se sjećamo na takav način da jačamo osjećaj mira među građanima Vukovara i Hrvatske. I više od toga, da jačamo osjećaj mira s jedne i druge strane Dunava.

Ni 20 godina nakon strašnog 2. svjetskog rata Charles de Gaulle i Konrad Adenauer potpisali su Elizejski ugovor ili Ugovor o prijateljstvu između svojih zemalja i tako stvorili osnove poratne i današnje Evrope. Mi smo više puta u posljednjih 30 godina kretali tim putem, pa smo se ponovo vraćali na mjesta s kojih smo kretali. Zato bih ovdje i na današnji dan s najsnažnijim osjećajem pijeteta prema žrtvama stradanja ovog grada i zemlje htio reći sljedeće:

Ovdje, u Vukovaru nisam bio prije 30 godina, ali kao da sam bio. Tamo, u Glini, nisam bio prije 80 godina, ali kao da sam bio. Svako od ovih mjesta i sve ove godine i njihove ratove, s više ili manje svijesti živimo i danas, ali na način na koji ne bismo trebali.

Ovdje, u Vukovaru nisam bio prije 30 godina, ali kao da sam bio. Tamo, u Glini, nisam bio prije 80 godina, ali kao da sam bio. Svako od ovih mjesta i sve ove godine i njihove ratove, s više ili manje svijesti živimo i danas, ali na način na koji ne bismo trebali

Mi bismo trebali živjeti svoje živote, a ne smrti svojih mrtvih. Mi bismo trebali živjeti svoje živote, a ne mržnje svojih i tuđih historijskih neprijateljstava. Mi bismo trebali živjeti živote svoje djece ukoliko ne želimo da njihove živote živi netko drugi. Mi bismo trebali živjeti budućnost svoje djece, a ne prošlost svojih očeva, djedova i pradjedova. Onih od prije 30 godina i onih od prije 80 godina. Da, mi ne bismo trebali živjeti u krugu, u kolu smrti, mržnje i strašne prošlosti naših predaka.

Dolazeći ovdje i na sva druga mjesta na kojima smo bili ili bismo htjeli i trebali biti, dolazimo zbog ideala života a ne smrti, zbog ideala slobode a ne mržnje, zbog budućnosti a ne prošlosti.

Dolazeći ovdje dolazimo zato da bismo u sjećanju na stradanja i u pijetetu prema stradalima oživjeli i osmislili naše ideale, ideale našeg budućeg života i naših budućih sloboda.

Dolazeći ovdje dolazimo zato da bismo se odmakli od svega onog što je uništavalo živote, ograničavalo slobode i zatiralo ideale slobodnih pojedinaca i naroda te da bismo o tome imali jasan sud i da bismo kad treba znali zastupati takav sud.

Koliko će još vremena trebati da se na ovom mjestu i na drugim spomenutim i nespomenutim mjestima stradanja tokom 20. stoljeća pojave moralni i politički autoriteti naroda, vjera i država koji će podijeliti suosjećanje i žaljenje na takav način da će pijetet jednih postati i pijetet drugih, te da će kao takav trajati i da se neće zaustavljati ni na granicama identitetskim, ni na granicama političkim, to ne znamo.

Znamo, međutim, da trebamo činiti sve da se čekanje ne pretvori u naše trajno stanje.

Zato činimo ovo što činimo.

Zato govorimo ovo što govorimo.

U ime svih stradalih i nestalih. U ime života u miru i prosperitetu svakog od nas.

”U ime stradalih i nestalih” – izjava Milorada Pupovca, predsjednika SNV-a, povodom 30. godišnjice vukovarskog stradanja

U Vukovaru, 16.11.2021.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: