novinarstvo s potpisom
Dođu tako vremena kad neka riječ preplavi medijski prostor. Mjesecima je to bila agonija. Napose u gospodarstvu. Svi su živjeli neku agoniju. A onda je došla riječ panika. Doduše u negaciji: nema panike, bez panike…, uporno su ponavljali i tako su, tobože ne htijući, u javni prostor uveli i riječ panika i stvarnu paniku. A kad je tu panika sve se može, sve je dopušteno, sve opravdano, pa čak i tenk na ulici za unutarnju upotrebu.
– Ti vazda udaraš po medijima, loviš njihove greške… – kaže mi drug, rob medija, a Mido se vragolanski smješka.
– Malo je ljudi koji su se nalupali toliko gluposti vezano za ovu pandemiju kao hodže i popovi – Mido će, pa se zeza, jer ne može on bez zezanja.
Slikovito nam objašnjava da ne treba paničariti, jer svatko ima svoju nafaku, a onda nam objašnjava što je to nafaka/sudbina i kako se u narodu nafakom obično sve objašnjava i kako se ne treba brinuti.
– Ide hodža s maskom – priča on – i pitam ga imaš li jednu za mene, a on mi kaže: – Ma, džaba ti maska, bit će kako je suđeno…
Moj drug, političke korektnosti radi, nastavlja kako je svojim očima na nekoj televiziji vidio nekog hercegovačkog fratra koji objašnjava kako sveta vodica u crkvama ne može biti prenosnik virusa, jer je ”sveta”, ali i da mostarski biskup govori kako je za sve lijek ispovijed…
Ovaj put, kaže, biskup nije spominjao Gospu, ali, koliko se čuje, i Gospa je do daljnjeg u (samo)izolaciji.
E sad je red da i ja jednu kažem, mislim se, a baš mi naletio neki zvornički ili koji već pravoslavni episkop koji poziva na dolaske u crkve jer je ”Bog jači od svake bolesti”.
I hajde ti sad, raspamećen, biraj između učenja struke i učenja onih što nude vječnost…
Da, da. I političari pričaju gluposti, hoće to njih, nisu oni prestali, ali su se sad malo stišali, jer su njima prvo tzv. migrantska kriza, a osobito sad ova korona-kriza čisti dar s neba.
Posljednjih su 25 godina sve neuspjehe pravdali ratom, a sljedećih 25 godina sve će pravdati pandemijom. Sve njihove stotinumilijunske krađe, korupcije epskih razmjera, nesposobnosti i neznanja ”pokrit” će pandemija, a narod, kakav već jest, opet će progutati udicu, onim poznatim: Ma samo nek je živo i zdravo!
A malo pred svečani ulazak virusa u BiH, tko se toga još uvijek sjeća, na najdrastičniji se način potvrdilo staro političko pravilo:
”Uzmi nesposobnog da ti ne ugrozi položaj. Nesposobni će uzeti glupog da ga ovaj ne ugrozi. Glup će uzeti idiota da ga ovaj ne zajebe. Idiot će uzeti dva debila da se međusobno glože.”
I? Tko uopće više govori o koruptivnim aferama nesposobnošću premrežene najveće stranke u BiH? Nitko.
Stranka ima važnijeg posla od te afere, rekao je predsjednik Stranke, kao da je u pitanju samo jedna afera i to samo nekog marginalca negdje u provinciji, a ne njegova prvog zamjenika zbog kojega je Stranka već pucala po svim šavovima.
Predsjednik je ”beznačajnost” organiziranog kriminala (kojim se, jelde, ne ruši država) podredio napadu na državne institucije (drugog političkog aktera), a zna se ”da smo jedino mi za jedinstvenu, cjelovitu, međunarodno priznatu…” i slične mantre.
Kao da se već cijelo stoljeće ne zna ona kako će nam ”glave doći mangupi iz naših redova” i kako je to mnogo ozbiljnije ugrožavanje zemlje od svih drugih…
No, opet ćemo se braniti da mi, za razliku od drugih, nemamo rezervnu domovinu, i da mi toliko volimo Bosnu i da su samo naše stranke državotvorne i probosanske, i da…
On i Stranka, srećom, ne ruše institucije, jer je u taj posao upregnuo druge: ministarstva, policiju, sudstvo, medije…
Čak i, gle, raznježih se, etičko povjerenstvo… koje će, kaže predsjednik Stranke, koji je usput predsjednik svega (!), nagraditi kriminal (jer je kriminalac branio BiH), a kazniti onoga drugog za neovlašteno snimanje i za nanošenje štete Stranki…
Da, trebao je ”zviždač” (zove li se to tako?) reći da ga ne podmićuju dok on ne zatraži dopuštenje od suda za snimanje jer želi ovlašteno snimati pokušaj korupcije…
Ugled Stranke je narušio onaj tko je zviždač, a ne kriminalci u Stranci. To samo potvrđuje da je cijela Stranka iza kriminala i ubija se, kao u mafijaškoj organizaciji, samo onoga tko izda.
Jedan od njih čak svjedoči kako mu je pri jednoj ranijoj krađi (izbornoj) predsjednik Stranke rekao: ”Jeste, pokrali smo Kongres, ali eto nemoj da pričamo o tome, sramota je to za Stranku”.
Naravno, time se jasno demonstrira da je najvažniji na svijetu predsjednik, pa uže rukovodstvo (ljudi u talu), pa Stranka kao maska za narod i vjeru, a država… Mačku za rep!
I dok na sve strane frcaju krimogene afere, gdje, npr., (sad već bivši!) ministar sigurnosti govori da je prvi čovjek sudstva u BiH zataškao kriminal u trima propalim bankama u Republici Srpskoj i ništa, dok se otima vlast, a kritičarku tog otimanja vlasti koja je u ratu imala samo deset godina pita: ”A gdje si bila u ratu?” sve se čini da se maskira i relativizira vlastiti kriminal.
Od nasrtaja na institucije postaju manje važna i nebrojena neriješena ubojstva u oba entiteta, pokradene banke, ukradeni kilometri puteva…
I kako je sve to moguće? Spomenuli smo ”staro političko pravilo” koje se svakim danom sve snažnije potvrđuje. Jedan od tih i takvih će s ponosom za sebe reći da je poltron obitelji Izetbegović. A jedna druga da je Dodik za nju bog.
Nisam, dakako, očekivao da će se predsjednici stranaka ograditi od takvih gluposti (najvažniji na svijetu je predsjednik!), ali se nisam prestao čuditi maloj količini pameti ljudi kojima je bilo tko bog, ovdje očito ”bog i batina” i kojima treba tata, bog, babo, bespogovorni politički autoritet…
Zamislite, eto, njihova boga koji tobože brani srpske bogomolje na Kosovu i u Crnoj Gori, a pritom četvrt stoljeća mu ne smeta, dapače (!), crkva u dvorišu jedne stare Muslimanke u čijim blagim riječima ima više boga nego u svim strankama u BiH, a naročito onoj koja ne iseljava tu crkvu i onoj koja ju je kušala podmititi da se nagodi da se ta crkva ipak ne iseli.
I unatoč tome što znam, a i oni sami priznaju koja su moralna bijeda i koliko su nisko pali da budu poltroni (ulizica, laskavac, plašljivac, beskičmenjak – da prevedemo za one koji možda ne znaju) političkih lidera, ne prestajem se iznenađivati njihovu neobrazovanju, njihovu jeziku, njihovoj nepismenosti, njihovoj gluposti i nemoralu.
Ako ste mislili da su oni neobrazovani, da su kupili diplome, na nekoliko primjera pogledajte koliko su elementarno nepismeni (o stranim jezicima ovdje nećemo!) i koje to provalije gluposti zjape iz njihove nepismenosti: ”Pojavljenost koronavirusa” (zastupnica), ”Mjere sprečavanja prevencije zbog širenja koronavirusa” (gradonačelnik Sarajeva, onaj isti što se borio protiv antifašizma), ”Umisto sprida, uša nan je sazad” (direktor KBC-a Mostar), ”Smrtnost je mala, ali za onog ko umre, smrtnost je sto posto” (Vučićev trabant)…
Pogađate, sve goli poltron svoga predsjednika…
Selektiraju se, njeguju i čuvaju, nagrađuju oni koji su, kako to čitamo kod Ljudmile Ulicke, ljudi bez pameti, bez talenta, bez časti, prijetvorni, licemjerni, ljudi s odsustvom osjećanja vlastita dostojanstva, najlošiji u narodu, oni koji u dugom periodu djelovanja postupno degeneriraju cijeli jedan narod.
Jao likova, jao im jezika…
Pošto biste ih uzeli u svoju privatnu firmu? Nipošto! Ali kad narod plaća i predsjednikovi su poltroni…
I da nisu to što jesu, po jeziku bismo znali da su iz one kategorije: ”Uzmi nesposobnog da ti ne ugrozi položaj. Nesposobni će uzeti glupog da ga ovaj ne ugrozi. Glup će uzeti idiota da ga ovaj ne zajebe. Idiot će uzeti dva debila da se međusobno glože.”
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.