Neoboljševika poput Karamarka nema sve do Bjelorusije

Šteta što ova kampanja ne traje malo dulje, puno bi naučili. Možda ne odveć o tome kako argumentirano raspravljati i zemlju učiniti ugodnijim mjestom za život i rad; kako implementirati demokratske uzuse, produbiti toleranciju prema različitostima i demonstrirati humanistički europski duh, ali povijest – živu povijest – apsolvirali bi i najtupaviji, čak i oni bez ijednoga razreda pučke škole.

Nedavno smo u izvedbi profesora Branimira Glavaša u Osijeku imali jedinstvenu pokaznu vježbu iz povijesti na temu osnutka paravojnih stranačkih milicija.

Zahvaljujući ovoj impresivnoj nastavi, osječka mladež – a i šire – više ne mora zamuckivati kad ih pred školskom pločom ili na ispitu nastavnik sučeli s problemom SA odreda ili mračnom, a zaboravljenom nacističkom figurom Ernsta Röhma. Na pitanje jesu li možda čitali ”Izvore totalitarizma“ Hanne Arendt, mnogi slavonski studenti politologije će u Mujinom stilu domalo svisoka uzvraćati: ”Čuj, čit’o? Pio s istih!“

”Pogrešnom i nakaradnom tumačenju novije povijesti i općih društvenih vrijednosti morat ćemo se suprotstaviti kudikamo osmišljenije, na više razina ili fronti“ – obećao je u intervjuu Globusu šef HDZ-a svim budućim društveno-političkim radnicima, u doslovnome copy-paste stilu nekadašnjega komesarijata za nadzor sredstava javnog saopćavanja

Suhoparno nagvaždanje šupljih teorija i cjelovečernje blejanje u debele knjižurine – Bogu i demokraciji hvala – u našem se društvu sve više povlači pred masovnošću efektnih javnih praktikuma. Ponajviše se u ovaj časni posao dao šef HDZ-a Tomislav Karamarko, a kako i ne bi kad je čovjek po struci profesor povijesti.

Prozivaju ga već s raznih strana da svojim izjavama kontinuirano pruža snažan mentalni wellness najrigidnijim domovinskim totalitaristima.

Davno je svečano obećao da će prvi posao njegove Vlade biti upravo revizija udžbenika povijesti u kojima se nijedna kritička riječ neće smjeti napisati o pokojnim nacionalnim blaženicima Franji Tuđmanu i Gojku Šušku.

Lustracija intelektualaca je također više nego zahtjevan i težak posao, ali ga se Karamarko uopće ne boji: Žarka Puhovskog odavno je označio idealnim ljudskim poligonom za demonstrativni početak ove plemenite vještine. O poželjnome sadržaju i smislu novinarskog zvanja Karamarko, Vice Vukojević, Milan Kovač i ostatak časnog društva iz Središnjice uputit će i medijske trudbenike.

”Pogrešnom i nakaradnom tumačenju novije povijesti i općih društvenih vrijednosti morat ćemo se suprotstaviti kudikamo osmišljenije, na više razina ili fronti“ – obećao je u intervjuu Globusu šef HDZ-a svim budućim društveno-političkim radnicima, u doslovnome copy-paste stilu nekadašnjega komesarijata za nadzor sredstava javnog saopćavanja.

Briljantnu dnevno-političku interpretaciju hrvatskih povijesnih putešestvija oživio je i zadnjim napadom na intendanta riječkog HNK Olivera Frljića, oglasivši ga narodnim neprijateljem i obećavši mu sigurnu smjenu te katran i perje kad on i njegovi uskoro oslobode Rijeku i u munjevitom prodoru stignu sve do Trsta

Kad su pojedini istraživači javnog mnijenja objavili kako mu se konkurentska partija opasno primaknula po popularnosti među građanima, đuveglija se žustro džilitnuo i na agencije koje obznanjuju takve rezultate, poručujući im da sutra neće moći poslovati s njegovom državom i da će biti doslovce kruha gladne.

Državnome tužitelju Cvitanu je – dublirajući zloglasnoga pokojnog maršala i njegovu čuvenu baladu o zakonu i plotu – Karamarko poručio da bi mu bilo puno pametnije da s istražnim radnjama protiv šefice HDZ-ove kampanje Josipe Rimac pričeka dok ne prođu izbori.

Briljantnu dnevno-političku interpretaciju hrvatskih povijesnih putešestvija oživio je i zadnjim napadom na intendanta riječkog HNK Olivera Frljića, oglasivši ga narodnim neprijateljem i obećavši mu sigurnu smjenu te katran i perje kad on i njegovi uskoro oslobode Rijeku i u munjevitom prodoru stignu sve do Trsta.

Nije pretjerano reći da življeg modela društvene reboljševizacije i komesarske kulturne politike na europskome horizontu trenutno nema odavde pa do bjeloruskoga diktatora Aleksandra Lukašenka. Refleksno, već na prvo slušanje, čovjek i iz sadržaja i iz tona gornjih rečenica asocira kako ih izgovara knojevac u buđonijevskome šinjelu od telećeg boksa iz svibnja 1945.

Kako bi podebljao dojam sirovoga staljinističkog čizmaša, arhetipskog šefa negdašnjega narodnooslobodilačkog odbora, hrvatski opozicijski prvak za aktualnu Vladu učestalo koristi i termin ”nenarodne vlasti“, prizivajući topla sjećanja na svojedobni Brozov obračun s vladom u izbjeglištvu.

Nije pretjerano reći da življeg modela društvene reboljševizacije i komesarske kulturne politike na europskome horizontu trenutno nema odavde pa do bjeloruskoga diktatora Aleksandra Lukašenka. Refleksno, već na prvo slušanje, čovjek i iz sadržaja i iz tona gornjih rečenica asocira kako ih izgovara knojevac u buđonijevskome šinjelu od telećeg boksa iz svibnja 1945.

Neki sunarodnjaci alarmantno poručuju kako ljudima koji su u stanju ovako transparentno izgovarati prijetnje neistomišljenicima i neposlušnicima te baratati čitavom lepezom raznih antidemokratskih grožnji nije mjesto ni u jednome slobodnome i civiliziranome političkom poretku.

Drugi tvrde da podržati ovako otvoreno nasilničku stranku i njezina vođu mogu samo oni što imaju neprijeporan obrazovni ili moralni deficit. Ti drugovi očito ništa ne razumiju. Ne shvaćaju da će dan uoči izborne šutnje Tomislav Karamarko jamačno prekinuti svoj edukativni performans i ponosno pročitati proglas naciji: Drage Hrvatice i Hrvati, ja sam se samo šalio.

Isključivo kao historičar htio sam da se iz prve ruke uvjerite u svu raskoš represivnih mogućnosti u totalitarnoj državi i da na svojim nježnim demokratskim obrazima osjetite svu njihovu jezu. Da vam u kostima zavibrira zapreteni strah mučeničkih predaka, da komesarski dah Papićevih ”Lisica“ ubuduće ne poznajete isključivo s filma.

Velik je čovjek i političar širokog zamaha naš budući premijer. Zna on dobro da slobodu nikad u životu ne treba uzimati zdravo za gotovo.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

    •  Marko Vučetić: ''Mi smo država bez društva''
    •  Tko se još sjeća Tomislava Karamarka?
    •  Vladimir Putin, neskriveni uzor Zorana Milanovića i Tim Oreškovića
    •  Mandatar mekog srca
    •  Radost bezvlađa
    •  Izračunajmo koliko smo svjetlosnih godina do Kanade
    •  Hoće li i 8. studenog pobijediti cinizam?
    •  Znači imamo domoljubne i nedomoljubne branitelje
    •  Panika raste kao plima u plitkome mozgu
    •  Predsjednica ne zna što joj je posao

> Svi tekstovi ovog autora