autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Marko Vučetić: ”Mi smo država bez društva”

AUTOR: Davor Krile / 23.02.2020.
Marko Vučetić

Marko Vučetić

Profesor filozofije Marko Vučetić unikatan je saborski zastupnik ne samo u aktualnome sazivu, nego i u povijesti našega višestranačja. U parlament je dospio iz nominalno desnoga sazviježđa, Mosta nezavisnih lista, da bi ubrzo postao pravom zvijezdom političke ljevice.

Rođen je u Zadru 1977. godine. U Splitu je diplomirao filozofiju i povijest, a u istom gradu završio je i studij teoloških znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. U Saboru volontira bez plaće, a za život zarađuje kao profesor na Filozofskom fakultetu u rodnom gradu. Njegov leksik, kao i slobodarski način razmišljanja, potpuno je neprispodobiv standardnom hrvatskom političkom svemiru.

Režimska tuđmanofilija jača je nego ikad, a vi ste se među rijetkima usudili progovoriti o retuširanju stvarnog lika Franje Tuđmana i hipokriziji takve prakse. Zbog čega većini građana, pa i oporbi, za istinu o Tuđmanu danas nedostaje hrabrosti, a živimo u demokratskom društvu?

Ja govorim ono što mislim, a budući da više cijenim vlastitu samoću nego socijalnu okupaciju, kao i ravnopravnost umjesto hijerarhije, nemam nikakvih inhibitornih procesa da bih o Tuđmanu rekao ono što je on doista bio. A bio je, naprosto, čovjek koji se nije najbolje snalazio u povijesnim okolnostima

Zato što ono što postoji u Hrvatskoj nije društvo, nego u najboljem slučaju društvo u pokušaju. Ili, pak, društvo koje je propustilo nastati kada je nastala i država. Mi smo, dakle, država bez društva; mi smo zapravo poludržava koja se nije dovršila u institucijama, jer da jest, one bi vršile funkciju zbog kojih i postoje: određivale bi, definirale i usmjeravale društvene odnose.

Ja govorim ono što mislim, a budući da više cijenim vlastitu samoću nego socijalnu okupaciju, kao i ravnopravnost umjesto hijerarhije, nemam nikakvih inhibitornih procesa da bih o Tuđmanu rekao ono što je on doista bio. A bio je, naprosto, čovjek koji se nije najbolje snalazio u povijesnim okolnostima.

Možda se u njegovom slučaju radi o profesionalnoj deformaciji, jer je poznato da povjesničari moraju biti na distanci. Ali on je bio na distanci i prema sebi samome, pa je umislio da je on država, umislio je da je on i povijest i još štošta drugo.

Uistinu je tužno da nam sve to uporno pokušavaju pretvoriti u tobožnje vrijednosti. Zar nisu tužni, primjerice, generali koji su se obogatili braneći zemlju koja je zbog siromaštva danas postala zemlja isposnika? Zar da i pred time šutim?

Tuđman bi glasao za Istanbulsku konvenciju, Tuđman bi bio najagilniji u borbi protiv emisije stakleničkih plinova… Govore li nebulozne projekcije mrtvog vođe u moderno vrijeme o manjku samopouzdanja i legitimiteta sadašnjih vladara?

Sve navedeno nam govori da su svi oni koji su i danas u dosluhu s Tuđmanovom metafizičkom veličinom – kao onom veličinom koja je mjerodavna i obvezujuća za sve nas, za naš javni, ali i osobni i obiteljski život – zapravo potpuno zaposjednuti duhom feudalne logike. Oni su ti nad kojima se zapravo trajno vlada. Nad njima se, na njihovu i našu žalost, vlada bolnom iluzijom kako je jedna prolazna figura poput Franje Tuđmana za povijest i tijek razvoja cjelokupnog kozmosa utemeljujuća i bitna.

A Tuđman je samo slučajna, lokalna, figura u povijesnom procesu dezintegracije istočnog bloka i nastanka nacionalnih država. Nastale su tad mnoge države diljem kontinenta u koje Tuđman nogom nije kročio. Tuđman je sa svojom antidemokratskom voljom koja je, na primjer, odbijala potvrditi legalno izabrane gradonačelnike kad nisu odgovarali njegovim političkim kanonima, zapravo bio eksponat u muzeju ironije koja vlada svijetom.

On je dokaz da su nam država i demokracija nastale zahvaljujući povijesnom procesu, a ne fantazmagoričnim činom nekog utemeljitelja u umišljaju. Da budem potpuno jasan: Republika Hrvatska je nastala Tuđmanu usprkos, a ne zbog Tuđmana i po Tuđmanu.

Oni koji se danas pozivaju na Tuđmana, oni koji danas žele državu kakvu je Tuđman htio, a to je država posve izručena njegovoj volji, mogu imati samo antidemokratski legitimitet. Taj legitimitet oni i imaju. Zato i jesmo država bez društva.

Da živimo u prošlosti i da Kolinda kasni za samom sobom. Rekla je još davne 2015. kako će se useliti u rezidenciju u Visokoj, pa se može zaključiti kako je Kolindi konačno svanula 2015. godina. Ne trebamo se, međutim, bojati nikakvog paralelizma. Kolindu je zahvatio tek paralelizam dvostruke nebitnosti: konačno se nalazi na nebitnom mjestu i obnaša posve nebitnu dužnost

Što se može zaključiti iz činjenice da se obje HDZ-ove frakcije, i tzv. progresivci i tzv. konzervativci, jednako glasno zaklinju u mrtvog vođu i njegov put? Je li riječ o podsvjesnom refleksu pjesme “Druže Tito, mi ti se kunemo…?”

Mislim da ste u krivu, jer posljednji u Hrvatskoj koji je brižno njegovao refleks zaklinjanja u Tita bio je upravo Tuđman. Sjetimo se samo onog njegovog parodijskog ukazanja u bijeloj uniformi. Ironija nam je i tada pokazala tko će biti eksponat u njezinom povijesnom muzeju.

Progresivci i konzervativci koji se pozivaju na Tuđmana, koji Tuđmanom i za Tuđmana žele pobjeđivati, u HDZ-u i izvan HDZ-a, zapravo boluju od kognitivne disonance.

Oni pokušavaju pomiriti dvije nepomirljive stvarnosti – progresivci vjeru da su napredni (i zato se pozivaju, ni više ni manje, nego na prošlost), a konzervativci vjeru da su čuvari tradicije (i zato žarko žele budućnost).

Na Pantovčaku danas imamo oporbenog predsjednika, no i on se svojedobno znao prepustiti ispadima protuđmanovske hagiografije. Što mislite, je li Zoran Milanović oportunist?

Kad sam u drugom krugu predsjedničkih izbora dao podršku simbolu i značenju pobjede nad Kolindom Grabar-Kitarović, jasno sam rekao da je Zoran Milanović, u smislu provođenja socijaldemokratskih politika, politički nevrijedan, jer je aktivno negirao socijaldemokratske politike. Isto sam tako kazao i da nam treba promjena na Pantovčaku i da ću zato glasati za njega. Ne zbog njega, nego zbog onoga prema čemu njegova pobjeda vodi – a to je pobjeda nad HDZ-om, ali i nad nesvjesnim HDZ-om koji se okuplja oko Miroslava Škore.

Ironija je htjela da su upravo ovi koji pripadaju nesvjesnom HDZ-u, baš zato što su nesvjesni, na koncu omogućili Milanovićevu pobjedu. Hvala ironiji na tome. Milanović nije oportunist, on je samo čovjek koji se u jednom trenutku našao u SDP-u a da mu nije bilo čudno što se on u političkom smislu nalazi svima s desne, a svi drugi njemu s lijeve strane.

Prozvali su vas ovih dana da ste HDZ-ovce u Saboru nazvali životinjama. Na koga ste mislili kad ste rekli da i životinja katkad umisli da provodi ljudske politike?

Rekao sam da bratoubilački rat u HDZ-u nije moguć iz jednostavnog razloga što se ne radi o sukobu među braćom, već o sukobu između različitih životinjskih vrsta. Istina, možda sam to mogao i ljepše reći, ali prostor mi je bio sužen jer ne volim prisvajati tuđe riječi. Zbog kršenja autorskih prava ostala mi je nedostupna antologijska slika o stoci sitnog i krupnog zuba, a ona nesumnjivo puno bolje od mene opisuje stanje unutarstranačkih izbora u HDZ-u.

Oni koji se danas pozivaju na Tuđmana, oni koji danas žele državu kakvu je Tuđman htio, a to je država posve izručena njegovoj volji, mogu imati samo antidemokratski legitimitet. Taj legitimitet oni i imaju. Zato i jesmo država bez društva

Životinja koja umisli da provodi ljudske politike je svaka ljudska životinja koja se hvali da je na liniji Nekoga, koja se hvali da je bila u prostoriji gdje je bio Netko ili da se nalazi upravo na mjestu na kojem ih je ostavio On. Taj Neki, Netko i On je zapravo njihov vlasnik koji ih je izveo u šetnju, a oni žive u trajnom umišljaju da šetaju svoga vlasnika.

Kad je riječ o simbiozi Bandića i Plenkovića o kojoj ovisi Vladina parlamentarna većina, uvjereni ste kako je riječ o istom političkom plemenu. Kako procjenjujete rasplet aktualnoga plemenskog nesporazuma?

Plemenski nesporazum se uvijek raspliće sukladno logici žrtvenog mehanizma. Netko će nesumnjivo stradati, ali ne sada i ne odmah. Žrtveni mehanizam će zahvatiti ili Plenkovića ili Bandića: jedan od njih će jednom stradati, a do tada će stradavati Zagreb.

Bivša predsjednica zahtijeva državni ured u kojem će njegovati paralelizam funkcije, a premijer joj ga namjerava dati, i to u rezidenciji u Visokoj gdje se davno bila obećala preseliti. Što iz ovoga možemo zaključiti?

Da živimo u prošlosti i da Kolinda kasni za samom sobom. Rekla je još davne 2015. kako će se useliti u rezidenciju u Visokoj, pa se može zaključiti kako je Kolindi konačno svanula 2015. godina. Ne trebamo se, međutim, bojati nikakvog paralelizma. Kolindu je zahvatio tek paralelizam dvostruke nebitnosti: konačno se nalazi na nebitnom mjestu i obnaša posve nebitnu dužnost.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Tko se još sjeća Tomislava Karamarka?
     Vladimir Putin, neskriveni uzor Zorana Milanovića i Tim Oreškovića
     Mandatar mekog srca
     Radost bezvlađa
     Izračunajmo koliko smo svjetlosnih godina do Kanade
     Hoće li i 8. studenog pobijediti cinizam?
     Neoboljševika poput Karamarka nema sve do Bjelorusije
     Znači imamo domoljubne i nedomoljubne branitelje
     Panika raste kao plima u plitkome mozgu
     Predsjednica ne zna što joj je posao

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1