Nitko nema pravo činiti zlo i to opravdavati narodom

Usvajanjem nacrta rezolucije o Srebrenici 23. svibnja 2024. godine, Generalna skupština Ujedinjenih naroda nedvosmisleno je zbivanja u Srebrenici iz ljeta 1995. okarakterizirala kao genocid i 11. srpnja označila kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Time je na međunarodnom planu istaknuta ideološka osnova rata u Bosni i Hercegovini (1992. – 1995.), koji je, planski, doveo do tolikih patnji, žrtava i stradanja nebrojenih. Kao i svaka ideologija, i ona koja je pokrenula Mladićev i Karadžićev ratni stroj na Bosnu i Hercegovinu, na kraju dođe na naplatu narodu u čije je ime, tobože, i pokrenuta.

Riječ je o osudi i porazu politika s velikosrpskim predznakom, koje su dovele do takvog zla u Bosni i Hercegovini. Nositelji takvih zločina i oni koji ih podržavaju i opravdavaju sada cinično žele prikazati ovu rezoluciju kao osudu srpskog naroda, nastojeći tako postići disperziju odgovornosti i relativizirati svoju krivnju, skrivajući se iza čitavog jednog naroda.

Propagandni stroj iz Beograda danima i tjednima se trudi senzibilizirati tamošnju javnost jalovim prenemaganjima čiji je cilj, očito, rehabilitirati politike koje su dovele do srebreničkog genocida.

Ne, rezolucija niti ne spominje srpski narod niti joj je to cilj. Politika koja je dovela do genocida u Srebrenici i srpski narod nisu isto. Oni koji predstavljaju ovu stvar suprotno, nositelji nacionalističkih politika, iz vlastitih interesa svom narodu (srpskom) ne žele dobro, držeći ga za taoca.

Nitko nema pravo činiti zlo i to opravdavati narodom: ”Ne u moje ime!” Nitko nema pravo ubijati, zlostavljati, protjerivati i uništavati opravdavajući takvo nedjelo vlastitim narodom i patnjama koje je doživio u prošlosti. Krvavo dvadeseto stoljeće, stoljeće ideologija i ratova, to nas je bolno naučilo.

Zato je zdravo društvo ono koje je zrelo i budno, koje kritički propituje i sebe i druge. Ono se ne da uvući u vrtlog samozavaravanja, opsjena i kolektivne šutnje ili negiranja, znajući da tako čuva vlastitu srž od zastranjenja, koje je kadro i najveće zlo poput masovnog ubijanja zanijekati, relativizirati i opravdavati, a zločince veličati kao junake.

Ne postoje generalne niti transgeneracijske krivice. Zločin uvijek ima izvršitelja i nalogodavca. Ni jedno društvo/narod/religija sebi ne smije dozvoliti da njegovo ime bude pokriće za zločin, koji zatim bjesomučno i zamorno opravdava, negira ili prešućuje, lažući samo sebe. Što to društvo/narod/religija prizna sebi prije posvijesti, to će biti slobodnije i utirati siguran put u budućnost vlastite djece, oslobođenje tereta vječne krivice za tuđu bol.

Prošlo je vrijeme velikih ratnika koje bi trebalo slaviti. Zapravo, i oni koje slavimo iz prošlosti donekle su mitologizirani. Rat je zlo i onda kad je obrambeni. Rat nipošto nije progon i ubijanje nenaoružanih civila, opsada i iscrpljivanje gradova, spaljivanje kuća i zgrada. To je genocid.

Valjda će doći vrijeme kad će ovdašnja društva kao junake slaviti umjetnike, sportaše i humanitarne djelatnike. Oni, a ne generali, oblikuju dušu i identitet naroda.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Što meni Crkva jest, i što ona nije
    •  Josip Manolić, ogledalo naše uljudbe
    •  Bog uskrsnuća i kršćani Kajfe
    •  Zašto bi netko rađao djecu da ona sutra budu nečiji vojnici
    •  Veliki Bog među svojima
    •  Čovještvo kao Božja norma
    •  Božić je postao blagdan u kojemu nema mjesta za Boga
    •  Evanđelje upakirano u građanske zakone postalo bi karikatura
    •  Crkva sutrašnjice
    •  Božji šator među ljudima

> Svi tekstovi ovog autora