Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (1. dio)

Danas je općeprihvaćena teza u socijalnoj znanosti da je društvo komunikacijska zajednica. Ovakva zajednica je zasnovana na višem obliku djelatnosti u kojoj se socijalna zbilja, ali i socijalni akteri tek izgrađuju. To znači da se identiteti socijalnih aktera i društava postižu tek u interakciji, preko drugoga.

Za ovakvu interakciju potrebno je ne samo jezično razumijevanje nego i otvorenost za drugo i drugačije. Ako se ulazi u socijalnu komunikaciju s pretpostavljenim identitetima, odnsosno fiksiranim i zatvorenim kulturnim i religijskim vrijednostima, komunikacija je u najmanju ruku otežana, najčešće nemoguća.

Identitetna svijest o sebi je rezultat ukrštenih perspektiva, ona se oblikuje u komunikaciji zasnovanoj na međusobnom priznanju. Zato pitanje o tome što utemeljuje identitete pojedinaca i naroda nalazi odgovor u teoriji komunikacije iz koje se tek oblikuju socijalni subjekti, odnosno stječu identiteti.

Identitet nije pretpostavljen nego se izgrađuje u intersubjektivnosti. Ovaj proces izgradnje identiteta dat je u običajnom odnosu borbe za priznanje, za jednakošću. U dijalektičkom kretanju i odnosu potlačene i vladajuće svijesti dospijeva se do novog, višeg stanja svijesti i novog odnosa – do građanske svijesti i građanskog odnosa kojim se prevladava nasilje i iskrivljena komunikacija.

Građansko društvo je zajednica slobodnih ljudi koji u neprinudnoj komunikaciji sebe prepoznaju u drugome. Građanstvo je povijesno dostignuće koje je prošlo kroz represiju i uspostavilo neprinudnu intersubjektivnost. Komunikacija zasnovana na pretpostavljenom etničko-vjerskom ili nekom drugom ideološkom postulatu uvijek vodi u represiju jednih nad drugima.

Ovaj zaključak je jedan od najvažnijih rezultata moderne filozofije, koji nas dotiče i danas. On nam omogućuje drugačiji pristup pojmu identiteta i kulture koji se više ne razumijevaju kao rezultat interakcije usamljenih i samodostatnih subjekata (monada), nego kao rezultat obrazovanja, formiranja kao kultiviranja kroz komunikacijsko sporazumijevanje.

U toj novoj perspektivi nije presudna refleksija o sebi nego ”medij”, ”sredina” kojom se uspostavlja identitet. To je ona ”sredina” u kojoj pojedinci i narodi zadobivaju svoju egzistenciju. Drugim riječima, to je primarna zajednica u kojoj ljudi žive (obitelj, pleme, narod, društvo, država), integrirana jezikom i radom.

Preko simboličke komunikacije, rada (gdje spada i kulturno stvaralaštvo) i izvorne životne zajednice, pojedinačna i kolektivna svijest dospijeva do svoga identiteta. Dakle, ovako shvaćeni identiteti se izgrađuju stvaralačkim radom, jezikom (simbolima) i društvenom interakcijom, odnosno kulturom.

U ovom kontekstu treba postaviti pitanje što je kulturno-povijesni identitet bosansko-hercegovačkih naroda?

Prvo, taj identitet je neodvojiv od kulturno-povijesnog identiteta Bosne i Hercegovine, i to ne samo kao državne zajednice nego i kao toposa, mjesta življenja, zavičaja.

Drugo, taj identitet nije jednoznačan, nije jediničan, nego je za svaki narod rezultat najmanje triju različitih i potpuno diferentnih povijesno-kulturnih krugova: srednjoevropsko-panonskoga, mediteransko-romanskoga i balkansko-orijentalnoga (kako j to vrlo precizno utvrdio i opisao Ivan Lovrenović u svojoj studiji ”Bosanski Hrvati”, Durieux, 2002.).

Za ovaj ”amalgam” nikada nije postojalo razumijevanje ni iz šireg ni iz užeg evropskog okruženja. Iz samoga susjedstva uvijek se radilo, do danas, o velikodržavlju i integrativnom nacionalizmu; oni nikada nisu imali razumijevanja za složenost bosansko-hercegovačkog identiteta i nikada ga nisu prihvaćali.

Njihov odnos prema BiH bio je odnos prema prostoru, prema teritoriju, a ne kao zavičaju i identitetnom toposu naroda koji u njoj žive. U prošlom ratu to je bila otvorena politika – zaposjedanje teritorije i podjela zemlje, samosvojnost naroda ih nije zanimala.

Evropa i svijet pogotovo nisu imali razumijevanja za ovu vrstu identiteta jer je on za njih potpuno nepoznat. Njihova društva se tek nalaze u fazi traganja za modelom socijalne kohabitacije i to pod pritiskom velikih migracija i novih geostrateških podjela.

Problem je u tome što su ova društva izgradila svoje identitete kroz pretpostavljene kulturne i religijske vrijednosti te im se proces kohabitacije s drugima pojavljuje samo kao proces asimilacije. Neuspjela asimilacija završavala je segregacijom.

Kultura je reducirana na jedan obrazac po principu jedan narod – jedna kultura – jedna nacija – jedna država. Jezik je također reduciran i standardiziran tako da su narodi izgubili bogatstvo svojih narječja – ona su lokalizirana i isključena iz javne komunikacije.

Izlaz iz ove poteškoće najčešće se traži u kompromisu koji je moguć samo ukoliko se napuste esencijalistička (fundamentalna) stajališta.

Međutim, gubitak ovog stajališta za njih je gubitak identiteta. Da bi se ovaj problem prevladao, prvi korak je upoznavanje i razumijevanje drugih kultura i religija, te priznavanje njihove različitosti, a ne izbjegavanje, zanemarivanje ili potiranje.

Pitanje je samo jesu li ova društva sposobna za to s obzirom na to da kroz svoju povijest nisu izgradila odgovarajuće socijalne i vrijednosne strukture.

Odlučujući utjecaj u formiranju simboličkih i kulturno-religijskih dobara i vrijednosti u BiH imala je jedna posebna društvena forma komunikacije i vrijednosti koje su iz nje proistekle. Možemo utvrditi da je be-ha društvo formirano u jednoj vrsti izvorne socijalne interakcije.

To znači da je ovo društvo predstavljalo jedan od izvornih tipova komunikacijske zajednice. Kulturni identiteti u BiH, kao osnova etničko-nacionalnih identiteta, formirali su se u obrascima komunikacijskog djelovanja, tj. kroz razumijevanje i uvažavanje.

Komunikacijska djelatnost ili proces intersubjektivnosti zasnovan je, zapravo, na razumijevanju (što pretpostavlja zajednički jezik), i na ispunjenim zahtjevima za važenje, što pretpostavlja međusobno priznavanje socijalnih aktera, njihovo međusobno uvažavanje.

Unutar ovih struktura jezika i priznavanja odvijala se komunikacijska djelatnost, odnosno socijalni proces. Identiteti socijalnih aktera, pojedinaca i naroda, potvrđivali su se i održavali u ovakvoj komunikaciji.

Za be-ha društvo to je značilo da se ono formiralo u izvornoj međuetničkoj komunikaciji, s posebnim oblikom identiteta. Ova posebnost se sastoji u tome što se identitet svake etničke zajednice formirao u mediju zajedničkog jezika koji je omogućio razumijevanje, i u mediju zajedničke sredine (toposa) koja je omogućila stapanje različitih kulturno-civilizacijskih obrazaca.

Svaka etnička zajednica u svome identitetu je sadržavala drugu etničku zajednicu. Pojednostavljeno rečeno, narodi u BiH nisu živjeli jedni pored drugih u nekoj mehaničkoj vezi, nego zajedno, jedni s drugima.

Drugi je bio dio identiteta, i to drugi za koga se zna da je drugačiji i različit. Ali upravo ova drugost i različitost je mogla potvrđivati i čuvati vlastiti identitet – njegovanje vlastitog identiteta je uključivalo čuvanje identiteta drugoga.

To nije bio slučaj niti jedne druge etničke zajednice u Evropi. Evropska društva su bila zasnovana na jednoj etničkoj zajednici i druge su primali samo u mehaničkim vezama interesa. Zato te veze nisu nikada bile čvrste, nisu bile životne i njihova historija je uglavnom historija međusobnih borbi za prestiž, za prevlast, pri čemu se koristila i najstrašnija sredstva – progoni i genocid.

Identitet, dakle, nije apstraktno samoodnošenje nekog subjekta koji se spoznaje, pojedinca ili kolektiva, nego tek rezultat priznanja drugog i odgovor na očekivanja tog drugog. To što jesmo kao pojedinci ili kao narodi postajemo postepeno živeći s drugima u interakciji.

(Nastavlja se)

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Treći entitet: nastavak Tuđmanove izdaje B-H Hrvata
    •  Plenković vrijeđa čovjekovu inteligenciju
    •  Daytonski sporazum, 30 godina poslije
    •  Hrvati nisu dostojni slobode
    •  Odgovor na tekst Ante Nobila: Zašto branim Milorada Dodika
    •  Nobilov upad u BiH
    •  Dok je padao Vukovar slavila se zločinačka ”Herceg-Bosna”!
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Sadašnjost i budućnost referendumske BiH
    •  Kako smo prije 30 godina izbjegli podjelu BiH

> Svi tekstovi ovog autora