Obrušavanje – Urušavanje

Ako hodate ozbiljnim europskim gradovima, ovo ozbiljnim – ”kradem” od Valerijana Žuje koji za Sarajevo kaže da je jedan ozbiljan grad, onda ćete uz imena ulica naići i na table koje vas informiraju o tome po čemu je ili po kome neka ulica dobila ime. A onda ćete na zgradama naići i na table na kojima piše tko je u kojoj zgradi rođen, živio, stvarao, pa ćete šećući Bečom, Berlinom ili Parizom, ali zašto ne spomenuti i Rijeku (ona je aktualna Europska prijestolnica kulture!), biti informirani gdje je svratio Mozart, gdje je stvarao Döblin ili gdje je živio Barišnjikov…

I onda se vratite u taj tobože ozbiljni grad Sarajevo i svako malo vas, ništa manje nego kakvog stranca, iznenade žute table gdje oni, kao odgovorni turisti, zastanu čitati, pa se u nedoumici raspituju što to piše na njima.

I onda se rastuže, za razliku od Sarajlija kojima možeš sve u životu prodati, da na svakih pedesetak metara piše Obrušava se fasada, a ponegdje, čak i usred ljeta, Pazi ledenice padaju s krova. Obrušavaju se fasade, padaju ledenice… Ozbiljan grad, nema šta!

Bosanski Hong Kong u zemlji čija je provincija opustjela, naravno osim arapskih naselja koja postupno zaposjedaju dominantne prigradske kote. Mi po Sarajevu ne gradimo, mi po Sarajevu prznimo – reći će na sve to jedan ugledni sarajevski arhitekt

To s obrušavanjem, da ne bude zabune, naći ćete čak i na nedavno izgrađenim, novim zgradama. Pa, kad prije – pitate se ili ne vjerujete!?

Otiđite provjeriti u malu ulicu iza Parlamenta BiH koja nosi ime prvog gradonačelnika Sarajeva Mustajbega Fadilpašića.

Nastranu što danas nitko ne zna tko je taj čovjek bio, nastranu što se u Sarajevu i BiH malo toga uopće zna, no zna se da se fasade obrušavaju čak i na novim zgradama. Sarajevo je ionako čudo bosanskog otpora svemu kvalitetnom.

Novi se urbani mastodonti na sve strane grade i stješnjavaju ionako tijesno Sarajevo i njegove tijesne ulice, pretvarajući ovaj čudni grad bez trgova, osim ako trg nije svaki prostor između dviju zgrada, u urbanu nakaradu.

Bosanski Hong Kong u zemlji čija je provincija opustjela, naravno osim arapskih naselja koja postupno zaposjedaju dominantne prigradske kote. Mi po Sarajevu ne gradimo, mi po Sarajevu prznimo – reći će na sve to jedan ugledni sarajevski arhitekt.

I tako se, i ne samo obrušavanjem fasada, urušava jedan grad. Jedni su ga rušili granatama, a drugi evo gradeći tobože novo i puštajući da svednevice se gušeći propada. Zašto? Jer je nevažan Zemaljski muzej? Jer je nevažna ruglo ulica Kotromanića, jer je, jer je…

Da, grad se izvana obrušava, a iznutra zajedno sa zemljom čiji je glavni grad – urušava. Safari turisti još uvijek više snimaju ratne ruševine i ratne ožiljke nego ono što neki (domaći) misle da su njegove ljepote. Možda i zato njegujemo ruševine (npr., Kasarna Maršala Tita – namjerno ne govorim o Kampusu…) i gradimo nove rugobe (naselje Tibra, npr., SCC ili nekakav Sarajevo Tower).

I nikome ništa od spomenutog ne smeta kao ni rugobe od sarajevskih tramvaja, grizni cestovni izlazi iz grada, ni užasno loš aerodrom, ni željeznička veza glavnog grada sa svijetom, ni otužno loš autobusni kolodvor… A ni stotine legalnih migrantskih prosjaka po sarajevskim raskrižjima…

Ništa!

Jedino što izgleda smeta je kad jedan od političara, poput inatnog frustriranog djeteta, svaki drugi dan zaprijeti referendumom. A takvih populističkih manipulacija s ugroženošću ovoga ili onoga, s pozivom na nacionalnu homogenizaciju, ne nedostaje ni na jednoj strani i po nekoliko puta godišnje.

I tako se, i ne samo obrušavanjem fasada, urušava jedan grad. Jedni su ga rušili granatama, a drugi evo gradeći tobože novo i puštajući da svednevice se gušeći propada. Zašto? Jer je nevažan Zemaljski muzej? Jer je nevažna ruglo ulica Kotromanića, jer je, jer je

I svaki put je to dotada najveća prijetnja rušenju tobože milenijske višenacionalne, multietničke, tolerantne, suverene, nedjeljive (slobodno nastavite niz frazerskih ispraznosti…) daytonske BiH. A zemlja se ne ruši samo obrušavanjem, već – čak mnogo više – urušavanjem!

A, gle, svi pritom zatvaraju oči pred (prešutno dogovorenim?) urušavanjem zemlje na koje su svesrdno prionuli i na kojemu temeljito više od 25 godina rade tri nacionalno-vjerske, u svakom smislu i na svakom polju, nekompetentne politike čija se ogrezlost u bezakonje i korupciju može mjeriti jedino s vremenom Otomanske Imperije, pa i to netom pred dolazak Omer-paše Latasa u BiH.

I umjesto da se za sve što ne valja neprestano optužuje jedna/neka političko-nacionalna oligarhija bolje bi bilo da se ona/ta svakodnevno vlastitim primjerom pobjeđuje. Da se, primjerice, pobjeđuje prosperitetom!

Kako? Tako što će se od jednog dijela BiH (a to se i moglo i obećavalo) praviti SR Njemačka ili Južna Koreja, a onom drugom dijelu prepustiti sudbinu DDR-a i Sjeverne Koreje.

Umjesto, dakle, da im se vlastitom kvalitetom i prosperitetom nabijaju kompleksi manje vrijednosti i frustracije svake vrste (a živio sam u DDR-u i gledao takvo što uživo!), oni se svi skupa, udruženim krimogenim snagama (udruženi zločinački pothvat – UZP) takmiče kako upropastiti i ono što imaju te kako dokazati da se na europskom tlu može i gore od najgorih. Da se može gore čak i od Ceausescuove Rumunjske.

Može li ijedan, i najperverzniji um, zamisliti Amela Tuku koji ode na europsko atletsko prvenstvo i takmiči se u tome da što više zaostane za svojim sportskim suparnicima? Naravno ne. A da se bosanski film ili bosanska knjiga otima za što lošije mjesto među europskim filmovima ili knjigama? Ne.

E, sve ono što je nezamislimo na bilo kojem polju ljudske aktivnosti, zamislivo je i ostvaruje se u politici i onome što politika izravno kontrolira. U politici na našim prostorima čak egzemplarno!

Tu vam nije važno graditi bilo što: sustav, upravu, državne institucije, sudstvo, gradove, ceste, pruge, školstvo, zdravstvo, znanost, sportsku ili kulturnu infrastrukturu… Tu vam kvaliteta ništa ne znači. Tu je važno krasti (stranci upotrebljavaju grčki glagol: klepto) na izborima, iz proračuna, iz tendera, politički reketariti, upropaštavati sve što se može, a sve za cijenu osvajanja posljednjeg mjesta u Europi. I pritom se u lice cinično rugati cjelokupnoj javnosti.

A onda sve to pravdati čas ratom, čas opstrukcijom onih koji nisu tzv. probosanske snage, i za sve, kako to rade loši đaci, uvijek okrivljavati nekog drugog… Poznata je Miloševićeva izreka: Ceo svet je protiv nas!

Jedino što izgleda smeta je kad jedan od političara, poput inatnog frustriranog djeteta, svaki drugi dan zaprijeti referendumom. A takvih populističkih manipulacija s ugroženošću ovoga ili onoga, s pozivom na nacionalnu homogenizaciju, ne nedostaje ni na jednoj strani i po nekoliko puta godišnje

Da, taj drugi je kriv i za prljave gradove, rupe na cestama, najsporije željeznice u Europi, za milijune plastičnih vrećica obješenih o drveće cijelom duljinom rijeke Bosne, za nedostatak najobičnijih lijekova, gaze i zavoja u bolnicama, za hipeprodukciju sve jefitinijih svjedodžbi i diploma, za sve neobrazovanije i primitivnije dužnosnike…

Istina je, neosporna je istina, da je na djelu i velikosrpska strategija znana još iz vremena Nikole Pašića (tada u vezi s Albanijom): Mi priznajemo nezavisnu BiH (ili Crnu Goru), ali je želimo slabu i nesređenu (za kadli-tadli). I na tome revnonosno rade.

Ali, pitam se, što pritom rade oni koji je ”vole”, koji se kunu u njezinu milenijsku državnost, tradiciju i pritom sami sebi tepaju da su ”probosanske snage”, ma što to značilo?

Što rade oni koji je tobože žele jaku, kako je oni grade, kako je jačaju? Kriminalom, pljačkom, sveopćom korupcijom, uzgojem i promicanjem nekvalitete od najmanjih nogu…?

Da su Adenauer, Brandt ili Kohl gradili SR Njemačku kao ”probosanske snage” BiH, ne da bi samo DDR još uvijek bio živ nego bi Njemačka imala mnogo više od dvaju entiteta! Pogotovu kad se zna da je Churchill cinično govorio kako toliko voli Njemačku da su mu i dvije malo!?

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!
    •  Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
    •  Virus političke nervoze
    •  Živjeti u prošlosti
    •  Osmansko-feudalni software

> Svi tekstovi ovog autora