novinarstvo s potpisom
Opaska uredništva: ”Optužnicu” je Siniša Glavašević pročitao tjedan dana prije pada Vukovara, ali nije objavljena na Hrvatskom radiju, gdje ga se cenzuriralo, već preko zagrebačkog Radija 101. Autor/i ”Optužnice” do danas nisu poznati.
“Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad hrvatskim narodom, za sudjelovanje u zločinu nad 15.000 Hrvata iz Vukovara.
Osuđujem vas gospodo, što ste dopustili da gladuju dok ste vi bili siti, zato što je vama bilo toplo, a njima hladno. Dok ste vi gasili žeđ pićem i po vlastitom izboru u željenim količinama, njih ste osudili na jušnu žlicu vode dnevno.
Gospodo sabornici, vaše dane ste provodili u svojim luksuznim domovima i isto takvim uredima, a Vukovarcima ste dodijelili vlažne i tamne podrume.
Za vaše noći odabrali ste tople i meke pokrivače, njima ste prepustili mokre i smrdljive deke. Zar zaista mislite da su za to svi ovi ljudi dali svoj glas?
Zašto ste naše bebe i našu djecu osudili na krastavost? Da li su ove infekcije svijeta rezervirane za djecu Vukovara?
Osuđujem vas, gospodo zastupnici, za sve njihove boli, za sav strah kojim su ispunjene dječje oči, za svaki prigušeni krik, za sve suze, isplakane i neisplakane.
Osuđujem vas, gospodo sabornici, za svaku na živo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku na živo odrađenu ranu i izvedenu operaciju.
Osuđujem vas za sve boli gladnih i žednih ranjenika, za sav očaj i umor naših liječnika i ostalog medicinskog osoblja.
Osuđujem vas za sve smrti koje su nastupile zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova.
Osuđujem vas za sav očaj borca kada je shvatio da više nema čime napuniti svoje oružje.
Osuđujem vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su u Vukovar stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obranu Vukovara, ali ista ne želi biti upotrijebljena, odnosno dostavljena zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja, a koju je zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadataka koji je postavljen pred njim.
Osuđujem vas, gospodo, za svu bol trenutka kojim je Vukovar shvatio da između vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike.
Osuđujem vas, gospodo, za svu sramotu koju ste nanijeli hrvatskom narodu pokopajući ga. Hrvatski narod nije vas za ovo ovlastio i zato vas optužujem za izdaju.
Optužujem vas, gospodo, zato što ste stajali ispod svetinje hrvatskog naroda, ispod hrvatske trobojnice, a izdajnici si to nikada ne smiju dopustiti.
Okaljali ste nam zastavu i zato vas optužujem. Zato što ste svojim zločinačkim ustima pjevali našu lijepu himnu koju su pjevali heroji Trpinjske ceste, heroji Lužca, heroji Mitnice, Sajmišta, Borova naselja, heroji Bogdanovaca. Heroji Vukovara pjevali su je dok su branili Vukovar u tijeku borbe, kad su sahranjivali raskomadane ostatke svojih prijatelja, pjevali su je dok su umirali.
Osuđujem vas, gospodo, jer si uzimate to pravo. Nedopustivo je da vi, pod čijim blagoslovom Vukovar umire, pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mučeničku smrt.
Optužujem vas za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniteljima Vukovara.
Osuđujem vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da ćete vi doći prije do njih. Ne možete – garantiramo.
Također garantiramo da ćete u budućnost ući i ostati u povijesti kao izdajnici i zločinci i da ćete do kraja svog života lijegati i ustajati sa sjećanjem na Vukovar.
U potpisu – Vukovar.”