Papa je razpizdio ekipu

Poruke u mojim filmovima? Nema ih. Kad želim poslati poruku, šaljem je poštom! Tako je, vele, govorio veliki redatelj John Ford, a ja sam nekako siguran da mišljenje američkog filmaša dijeli i Gospa.

Konačno, zašto bi Majka Božja, koja sigurno ima i pametnijeg i prečeg posla, gotovo svakodnevno u svoj pretrpani itinerar stavljala zabilješku: javiti se ekipi iz Međugorja?

Dio teologa, a posebice lokalnih klerika, rado će se pozvati na tezu da je svetište svuda gdje se ljudi mole, ispovijedaju i doživljavaju obraćanje. To je zacijelo platforma protiv koje ništa ne bi imao ni službeni Vatikan. No, takva bi odluka ipak dokinula itekako lukrativan biznis “vidjelaca” koji su, kako je poentirao papa Frane, od posredovanja Gospinih poruka napravili ozbiljnu profesiju

Ako se onaj prvi put, dok su vidioci bili u nježnoj dječjoj dobi, to i moglo shvatiti, zašto bi svoje poruke i dalje slala putem “medija” koji se od silne uporabe, baš poput starog mobitela prve generacije, već dobrano otrcao.

A javila se, vele, više od 40 tisuća puta. Nije li to, narod bi rekao, “malo puno”… Kao da su, božemiprosti, njezine poruke dnevna izvješća iz Hrvatskog autokluba, vremenska prognoza, ili štotigajaznam neke marginalne informacije, ili misli koje dobijete na bocama mineralne vode, s besplatnog telefona ili na webu.

Pa tako veliki broj poruka bilo bi previše i za Bornu Rajić, a kamoli ne za Blaženu Djevicu Mariju.

Toga je mišljenja očito i papa Frane. Sve domaće medije – a bogme i one talijanske – jučer su napunili tekstovi koji su se bavili njegovim riječima iz jutarnje homilije na misi u vatikanskom Domu sv. Marte. Naime, govoreći o vjernicima kojima trebaju “novotarije u kršćanskom identitetu”, papa Frane je opalio i po “vidiocima”.

Nije izrijekom spomenuo Međugorje, no u riječima o “vidiocima koji govore o pismu koje će Gospa poslati u četiri popodne” te “od toga žive”, bila je jasno izražena adresa na koju se njegova ironična opaska odnosila. Jasna i nedvosmislena. Baš kao da je ispričao onaj stari vic o Bogorodici koja se sprema na skorašnji godišnji odmor i bira Međugorje jer, kaže, tamo nikad nije bila!

Papine riječi su, naravno, kako bi kazao Stjepan Balog, izazvale “šok i nevjericu” te zacijelo dodatno raspizdile onaj dio klera kojem potezi ovoga Kristova namjesnika na Zemlji već dobrano nagrizaju živce. To prije što se njegov ironičan komentar o “vidiocima” prepoznao kao izgledni pravorijek o naravi međugorskog čuda, o čemu se Katolička crkva, odnosno Vatikan još nije službeno izjasnio.

A i što bi jer, s jedne strane – one “svjetovne” naravno – svi ti silni hodočasnici koji u Hercegovinu dolaze sa svih strana svijeta, negdašnjoj pustopoljini u kojoj se vazda teško živjelo donijeli su prosperitet i čak megabiznis.

Zašto bi Majka Božja, koja sigurno ima i pametnijeg i prečeg posla, gotovo svakodnevno u svoj pretrpani itinerar stavljala zabilješku: javiti se ekipi iz Međugorja? Ako se onaj prvi put, dok su vidioci bili u nježnoj dječjoj dobi, to i moglo shvatiti, zašto bi svoje poruke i dalje slala putem “medija” koji se od silne uporabe, baš poput starog mobitela prve generacije, već dobrano otrcao. A javila se, vele, više od 40 tisuća puta

Kad je riječ o vjerskome dijelu “fenomena”, bilo Međugorje lažnjak ili prava stvar, skoro da je nebitno. Činjenice, naime, vele da je ono odavno postalo mjesto molitve, duhovnosti i dobrih vibracija koje, čak i ako ste cinični sumnjičavci, uvjereni nevjernik ili skeptični agnnostik, morate osjetiti.

Zašto je onda papa Frane ošinuo po “vidiocima”? Zato jer su ga doista pretjerali. Mediji su ovih dana, recimo, podsjetili na brojke i slova koje stoje iza međugorskih ukazanja i poruka. Među onih četrdesetak tisuća javljanja rekorder je – kako je to precizno izračunao mostarski biskup Perić koji je, uzgred, s fratrima iz Međugorja odavno u klinču – vidjelac Jakov Čolo.

Njemu se, naime, Gospe ukazala rekordnih 6249 puta, što je, bogme, za “Guinnessa”. Što mu je to Blažena Djevica Marija svih tih godina poručivala? Baš kao i u slučaju komunikacije s ostalim posrednicima, uvijek isto: poziv na mir u svijetu, razumijevanje, obraćenje i molitvu.

Kao da je kandidatkinja na izboru za Miss Universe ili relikt iz godina Woodstocka i “ljeta ljubavi”. Nije tu bilo ničeg konkretnog ni lokalnog. Čak ni u danima dok se uokolo žestoko pucalo po “inovjercima”, dok su se palila sela, klalo po kućama i punilo priručne konc-logore.

Jer, jebeš poruku za domaću raju kad je biznis globalni. Kao parafraza stare krilatice ekoaktivista uz poduku: posluj globalno, a ukazanja lokalno. Tridesetak milijuna hodočasnika turista, silni milijuni noćenja, bezbroj pizza, sendviča, skuhanih i prodanih obroka, vagoni prigodne bižuterije, svetih sličica, krunica i “kipeka”… zorno potvrđuju da je formula upalila.

Te da, što je najvažnije, još pali.

Naravno da fenomen Međugorja valja povremeno osvježiti. Baš kao i svaki uspješni brend, malo kozmetike dok još stvari dobro idu, nije na odmet. Recimo, s “ekstenzijama” za osvježenje poruka i ukazanja.

Papine riječi su, naravno, kako bi kazao Stjepan Balog, izazvale “šok i nevjericu” te zacijelo dodatno raspizdile onaj dio klera kojem potezi ovoga Kristova namjesnika na Zemlji već dobrano nagrizaju živce. To prije što se njegov ironičan komentar o “vidiocima” prepoznao kao izgledni pravorijek o naravi međugorskog čuda

Poput slučaja kamenog Gospina kipa u domu jedne “vidjelice” koji je prije koju godinu – na veselje medija – iznenada počeo svijetliti onozemaljskim sjajem. Baš kao čuvena “Peckhamska izvorska voda” u jednoj epizodi “Mućki” koju su kanili na tržište plasirati Delboy i Rodney Trotter.

Istina, koliko znam, ni u poduzetnom Međugorju replike svjetleće Gospe nisu se uhvatile niti su postali nezaobilazni “accessoire” za dnevne sobe poput negdašnjih venecijanskih suvenir-gondola na čijem se pramcu graciozno okretala balerina.

No, ništa zato jer u ponudi još ima dovoljno “merchandisinga” za hodočasnike.

Naravno da će se posjeti Međugorju nastaviti. Kako su to odmah primijetili stručnjaci, insajderi, pa i medijski komentatori opće prakse, Međugorje je odveć jak brend a da bi ga temeljito poljuljale Papine ironične opaske o “vidiocima”, pa čak i decidirana odluka Vatikana da se tamo nije dogodilo čudo.

Dio teologa, a posebice lokalnih klerika, rado će se pozvati na tezu da je svetište svuda gdje se ljudi mole, ispovijedaju i doživljavaju obraćanje.

To je zacijelo platforma protiv koje ništa ne bi imao ni službeni Vatikan.

No, takva bi odluka ipak dokinula itekako lukrativan biznis “vidjelaca” koji su, kako je poentirao papa Frane, od posredovanja Gospinih poruka napravili ozbiljnu profesiju. Koja uključuje i inozemne turneje, život na više adresa, horde sljedbenika. Samo Međugorje sasvim sigurno bi ostvarilo isti broj noćenja kao i prije, a ni prodaja vjerskih memorabilija ne bi patila. U čemu je onda “klica” frke koju je izazvao papa Frane?

Jebeš poruku za domaću raju kad je biznis globalni. Kao parafraza stare krilatice ekoaktivista uz poduku: posluj globalno, a ukazanja lokalno. Tridesetak milijuna hodočasnika turista, silni milijuni noćenja, bezbroj pizza, sendviča, skuhanih i prodanih obroka, vagoni prigodne bižuterije, svetih sličica, krunica i “kipeka”… zorno potvrđuju da je formula upalila

U još jednoj nedvosmislenoj lekciji i kleru i vjernicima koje od prvog dana osobnom skromnošću i “lifestyleom”, ali i izravnim porukama, podsjeća na pravo značenje “kršćanskog identiteta”. Koje se ne očituje u raskoši i luksuzu privilegirane kaste, u slizanosti s politikom i političarima, u “lizanju oltara” zbog osobne koristi…

Nervoza kojom se svaka od njegovih poruka dočekala u dijelu domaćeg klera – onog “nereformiranog” koji je ostao zarobljen u starim matricama koje su tijekom devedesetih bile i dominantne i dominirajuće – pokazuje koliko je u pravu.

Dokaz zapravo, da ipak – ima Boga. Ili barem nade.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

    •  Zašto je Hrvatska postala ''second hand'' država
    •  Sipino crnilo, zvijezda i... još jedan dim
    •  Nakon Gospe od Kauflanda, Split će dobiti i Gospu od parkirališta
    •  Ni Tuđman ni Kuharić ne bi dozvolili ovakvu Hrvatsku
    •  Jesmo li neovisni ili samo - slobodni
    •  Verbalni delinkvent opasnih namjera
    •  Da li se sve svodi na križanje prije jedenja pizze?
    •  Kako otkriti tko je loš, a tko dobar Hrvat
    •  Duševnost i bezbožnost hrvatskog identiteta
    •  Hod za pravo na život Thompsona

> Svi tekstovi ovog autora