Povratak komunista u Graz

Buran je politički život u Austriji. Po mišljenju Abrahama Lincolna cijeli narod možete prevariti neko vrijeme, dio naroda možete prevariti neko vrijeme, no nemoguće je prevariti cijeli narod cijelo vrijeme.

Još prije no što se 9. listopada u Beču odvijao ”kvazi” otkaz sada već bivšeg saveznog kancelara Sebastiana Kurza (nitko ne vjeruje da on misli ozbiljno, nego da ”će se samo malo povući”), njegov stranački ”prijatelj” Siegfried Nagl u Grazu učinio je to isto.

Uzroci su i u jednom i u drugom slučaju konačno odlučno NE korupciji, lažima, hladnokrvnoj arogantnosti.

U slučaju ”Bastija” presudnu ulogu igra pravosuđe, dok je u Grazu glasačko tijelo gradonačelniku Siegfriedu Naglu prilijepilo zvučnu pljusku s porukom da narod neće šutke prijeći preko takve politike. Pobjedu nad osramoćenim gradonačelnikom odnijela je – na veliko iznenađenje – Komunistička stranka, skočivši s jedva 2 na 29 posto.

Nema mnogo ljudi koji gradonačelniku nisu željeli priuštiti uvjerljiv poraz. Naime, njegova Austrijska narodna stanka (ÖVP) je stranka hiperambicioznih yuppija, koji se bave politikom za svoje interese i za interesa svojih generacijskih, profesionalnih i stranačkih prijatelja, nemaju sluha za druge, većinu ili manjinu, svejedno, koji nemaju ni stranačkog ni drugog oslonca, nego samo sebe i svoj obraz.

No da alternativu baš moraju ponuditi komunisti, to je ostavilo ipak dojam zapanjenosti. Riječ komunist je u Austriji bila, sve do sada, teža psovka i politička diskvalifikacija.

Moja uža domovina zna za komunističke postupke s – pravim ili samo osumnjičenim – bivšim nacistima, što su ih jugoslavenski partizani oteli iz Koruške od 15. do 20. svibnja 1945. godine. Zadnji tragovi vode do zatvora u Begunju i obližnji šumarak

Austrijanci nisu zaboravili godine okupacije, od 13. travnja 1945. do 15. svibnja 1955. godine, kad su Sovjeti, Crvena armija, NKWD i sovjetska vojna uprava ”vladali” Bečom i dobrim dijelom Austrije. Sovjetska okupacija Austrije (i Njemačke) odmah po uspostavi svoje okupacijske vlasti, postala je sinonim za nestajanje osoba. Samo je u Austriji više od 2.000 ljudi ”progutao mrak”.

Tek nakon perestrojke, Sovjeti su dopustili pristup dokumentima i priznali smrtne presude iz samovolje te molili za oprost.

Moja uža domovina zna za komunističke postupke s – pravim ili samo osumnjičenim – bivšim nacistima, što su ih jugoslavenski partizani oteli iz Koruške od 15. do 20. svibnja 1945. godine. Zadnji tragovi vode do zatvora u Begunju i obližnji šumarak.

Trauma zbog otetih (Die Verschleppten) djelovala je i djeluje još danas (kao što su u Trstu i Goriziji/Novoj Gorici živa sjećanja na jednomjesečnu vladavinu terora jugoslavenskih partizana u cijeloj provinciji Julijska krajina.

Starijim generacijama nitko nije trebao spomenuti Staljinovo ime. Oni su imali iskustava sa Staljinovim vrlim učenicima, dovoljno da nisu vjerovali, a ne vjeruju ni danas perestrojki ni reformiranim komunistima.

”Vuk mijenja dlaku, ćud nikada”, misle, iako Austrijanci danas taj pojam spominju gotovo nježnom, bezazlenom umanjenicom: Die Kummerln. Riječ ima dvojno značenje: kummerl je komunistić ili patuljak nakon gubitka vlasti; s druge strane, kummer znači brigu, u smislu zabrinutosti, ali i u smislu brinuti o nekomu.

”Mi smo stranka onih koji brinu o ljudima”, poručuju komunistički aktivisti danas i u Njemačkoj i u Austriji. U okviru te brige pozorno i suosjećajno saslušaju građane, koji se dolaze potužiti zbog administrativnih zavrzlama. Između ostalih dolaze samohrani roditelji pred deložacijom i umirovljenici s minimalnim penzijama koji si ne mogu priuštiti stanove što ih je dosadašnji gradonačelnik Graza dao naštancati, kao da želi zabetonirati baš svaku neizgrađenu površinu.

”Graz treba postati moderni grad”, rastrubio je Siegfried Nagl u predizbornoj kampanji. Za njega to znači graditi i zidati moderni stambeni komfor. Za prosječnog zaposlenog austrijskog građanina srednje klase – da o umirovljenicima ni ne govorimo – to znači: šik, moderni stanovi, u centru grada, grade se za yuppije, za elitu oko gradskih vlasti i poduzetnika koji ih mogu plaćati.

Većini onih koji traže stanove na tržištu Graza, luksuzni su stanovi nedostupni. Stranci, poglavito oni iz trećih zemalja (nečlanica Europske unije) moraju tek ostvariti višegodišnji neprekidni, legalni boravak, kako bi se mogli natjecati za gradske stanove. To su bili klijenti predsjednice gradačke partijske organizacije KPÖ Elke Kahr.

Predsjednica Elke Kahr, iako nije bila nadležna za stanogradnju, nego za promet, saslušala bi ih, pomagala im sa svojim suradnicima, dijelila pravnu pomoć, pružala podršku u pronalaženju puta do socijalnih davanja u gustišu propisa što je za potrebite naročito važno.

Članovi KPÖ-a izdvajaju iz svojih mjesečnih dohodaka višak iznad prosječnih zastupničkih plaća. U Grazu se taj angažman isplatio. Njezini su klijenti nagradili gospođu Kahr gradonačelničkom pozicijom, iako zahvalnost inače nije kategorija politike.

Poučak iz ovog izbornog rezultata: U Grazu su KPÖ, prvenstveno njihova šefica kojoj je socijalni angažman i komunikativnost u ophođenju s građanima oduvijek bilo odličje, gradskim vlastima i javnosti pokazali kako se s građanima ophodi, kako se razgovara s njima i kako ih se uvažava kao građane i građanke, čak i kad su u nevolji.

Ne samo što je ”partija” odlučila ”glumiti Caritas”, nego prvenstveno zbog toga, što su i potrebiti tretirani kao poštovanja vrijedni sugovornici i građani.

Buran je politički život u Austriji. Po mišljenju Abrahama Lincolna cijeli narod možete prevariti neko vrijeme, dio naroda možete prevariti neko vrijeme, no nemoguće je prevariti cijeli narod cijelo vrijeme

Prema pisanju Jutarnjeg lista od 2. listopada 2021. (Đino Kolega, ”Dobro došli u Lenjingraz”, Magazin, str. 44-45), predsjednica KPÖ-a, pozirala je u razgovoru s novinarom pred plakatom ”Yugo Fešte”, kazala je da voli Bijelo dugme, Balkan Brass i pokazala je bogato eklekticističko znanje i sklonost jugonostalgiji.

Toliki skup poznavanja nebitnih detalja izaziva sumnju da je neopterećena refleksijama o ideologiji – ne samo stranačke šefice, nego i stranke u cijelosti. Njezini suradnici su se nekoliko puta grubo ogriješili o željeni profil KPÖ-a: optirali su protiv prava stanaca, hvaleći čak i Staljina, ”velikodušno” su prelazili preko krupne povrede ljudskih prava današnjih komunističkih autokrata.

To opravdava sumnju da članovi KPÖ nisu nikad do temelja proučili povijest i ne poznaju ili ne uvažavaju čak ni poslijeratna iskustva značajnog broja suvremenika sa sistemom, i da su odjenuli ruho komunizma možda zato što isto tako površne suvremenike identificiraju sa šlagvortom o ”radničkoj solidarnosti”.

Mađarsko-židovski, sveeuropski novinar i pisac Paul Lendvaj, kao danas još živući glasnik antitotalitarizma, zabrinut je zbog pobjede komunista u Grazu i upozorava na budnost i isto mjerilo ocjenjivanja komunističkih ”stranputica”, koje vrijede za desničarske radikale.

Iako gospođa Kahr vjeruje da socijalna komunalna politika njezine stranke nema veze s ideologijom, čini mi se da podcjenjuje još živa sjećanja i omalovažava natruhe ”iskonskog straha” od komunizma.

Ona ne demantira uvjerljivo da su sovjetska revolucija i diktatura proletarijata u novom ruhu ipak dalekosežni ciljevi i raison d’etre današnjeg komunizma. Lako je ograditi se od Staljina i Lenjina, od Gulaga i NKWD. Činjenica da današnji (i austrijski i njemački) komunisti čvrsto ”žmire” nad ”greškama” svojih velikih predstavnika diljem svijeta, a to opravdava zrno sumnje i budnost, beskompromisno pristajanje uz demokratska očekivanja naspram politici.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora