novinarstvo s potpisom
Utorak, 10. siječnja 2017., oko 12 sati i 25 minuta, ulaz u ruiniranu zgradu Općinskog građanskog suda u Vukovarskoj ulici u Zagrebu.
Stranku na ulazu pravosudni policajac zaustavlja: ”A vi ste novinar, pričekajte moram pitati šeficu”.
Pojam ”pravosudna policija” nije novinarevo mišljenje. Tako se u propisima službeno naziva sudska policija. Činjenica je da su i hrvatsko sudište i sudska policija jako udaljeni od istinskog sadržaja pojma pravosuđe.
Dok čekam da se ”pita šeficu”, gledam kako stranke (koje vjerojatno nisu novinari) normalno ulaze u zgradu, neke moraju reći kamo idu, neke moraju pokazati i osobne iskaznice, a neki samo klimnu glavom i prođu (to su često odvjetnici koje straža prepoznaje).
Pojavljuje se napokon iza paravana sudske portirnice ”šefica”, zapravo isto pravosudna policajka, i uz osmijeh, još gutajući zalogaj gableca, objašnjava: ”Uredovno vrijeme je bilo do 12 sati i više ne možete ući u zgradu suda”.
Premda je već očito da pravosudna policija ima zadatak da spriječi informacije o radu u sudstvu, oteža ili onemogući novinare u obavljanju posla, upozoravam da idem na ročište koje je prema zakonu javno, kao i da se radi o ročištu zakazanom u 12 sati i 30 minuta, pa se ne može govoriti o ”već isteklom uredovnom vremenu”.
Upozoravam, naravno, uzalud.
Tražim od pravosudne policajke i njezinog kolege da mi kažu svoja imena. Opet uz osmijeh (onaj ”kaj nam možete”) pravosudni policajac podrugljivo odgovara: ”Ne možemo vam reći naša imena, nemojte na nas svaljivati krivicu, mi samo izvršavamo što su nam naredili”.
Imena to dvoje pravosudnih policajaca zapravo nisu ni bitna; kada bi to netko htio, mogao bi provjeriti i utvrditi tko je od pravosudnih policajaca u to vrijeme bio na ulazu u Općinski sud u Zagrebu.
Sjetim se da na poleđini moje novinarske legitimacije piše da sam profesionalni novinar i kao takav član Europske federacije novinara te da se sve moli da mi pomognu u obavljanju novinarske djelatnosti.
Jebe se ovom paru pravosudnih policajaca za Europsku federaciju novinara i Hrvatsko novinarsko društvo čiji sam član (već više desetljeća).
Jednostavno, hrvatska pravosudna policija ima zadatak otežati ili onemogućiti rad novinarima, osobito onima koji su izvan okvira plaćeničkog i posredstvom Ministarstva kulture subvencioniranog novinarstva.
I osmjehnem se i ja pravosudnoj policajki i njezinom kolegi pravosudnom policajcu.
S obzirom na to da su mi rekli da ”krivnju ne svaljujem na njih koji samo rade što im je naređeno”, uviđam da su čak i njih dvoje svjesni da se nesporno radi o ”krivnji” i da su suučesnici u kršenju propisa o javnosti suđenja.
Zadatak hrvatskoj pravosudnoj policiji da novinarima oteža i onemogući obavljanje dužnosti (posla) može odrediti sudska uprava.
Konkretno, u Općinskom sudu u Zagrebu odgovorna je Jadranka Liović Merkaš, netom imenovana na vrijeme od četiri godine za predsjednicu Općinskog građanskog suda u Zagrebu (na 61. sjednici Državnog sudbenog vijeća, održanoj 28. listopada 2016. godine).
Da budem iskren, da sam na mjestu Jadranke Liović Merkaš iz sudske uprave Općinskog građanskog suda u Zagrebu i ja bih naputio pravosudnu policiju da spriječi informacije o radu tog suda. Bilo bi me sram.
Jadranku Liović Merkaš doživljavam gotovo kao poznanicu. Dva puta sam na Državnom sudbenom vijeću slušao razgovor s kandidatima za predsjednicu Općinskog suda u Zagrebu, oba puta među ostalima i s Jadrankom Liović Merkaš.
Zanimljivo je da me kao okorjelog novinara pravosudna policija pustila u zgradu Ministarstva pravosuđa da pratim sjednicu Državnog sudbenog vijeća.
Slušao sam dva puta, a imam i tonski zapis sa zadnjeg razgovora. I evo djelića tih razgovora, bez novinarskih komentara.
Prva pitanja postavljena Jadranki Liović Merkaš, kao kandidatkinji uvjerenoj da će ju nakon samo formalnog razgovora izabrati za predsjednicu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, postavljena su radi opuštanja kandidatkinje.
U molbi je Jadranka Liović Merkaš napisala i o svojim hobijima: da voli film, pa je Željko Šarić, predsjednik Državnog sudbenog vijeća, pitao koje filmove rado gleda?
I odgovor je glasio: ”Sve”.
No, ispitivač je potom pitao: ”Je li znate koji je film proglašen filmom svih vremena”?
Odgovor, opet vrlo kratak, glasio je: ”Ne”.
Ispitivač navodi da je filmom svih vremena proglašen ”Građanin Kane”. I u nastavku pita o filmovima Tarkovskog.
Jadranka Lijović Merkaš ni o filmovima Tarkovskog isto ne zna ništa.
Kolegica koja je sjedila do mene je promrmljala da misli da su to pitanja za stariju generaciju, kojoj je negdje sedamdesetih remek-djelo bio ”Andrej Rubljov” od Tarkovskog.
Nastavak tog razgovora objavljen je 3. studenoga 2016. u rubrici ”Književni ogledi” na Portalu Autograf pod naslovom ”Imenovanje potpisnice tajnih deložacija: dramolet DSV-a u dva čina” (voljan sam zainteresiranima mejlati tonski zapis tog razgovora).
No, da marljivi pravosudni policijski par nije novinara spriječio, na ovome mjestu bio bi objavljen novinarski izvještaj o ročištu u postupku na Općinskom sudu u Zagrebu (poslovni broj 110: P-1559/14).
Umjesto novinarskog izvještaja objavljujem ”cvebe” iz zapisnika.
Tužitelj je, izvjesni Ivan Jurašinović, navodno odvjetnik (iz zapisnika nije vidljivo je li sudski utvrđeno da je tužitelj odvjetnik), a kao adresa tužitelja navodi se: ”1 Rue Francois Coppee 75015 Pariz” (doslovni citat s pravopisnim pogreškama).
Tuženi(k) je Renato Majnarić, OIB 7784306708 i adresa u Zagrebu.
Postupak se vodi radi: ”obvezna isplata do 100.000,00 kn”.
Da bi čitatelji razumjeli, Ivan Jurašinović kao tužitelj traži naknadu za, navodno, zastupanje Renata Majnarića u sudskom postupku koji je ”završen” tako da je Majnariću uskraćeno pravo pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Ili još razumljivije: Jurašinović traži naknadu od Majnarića za neuspješno zastupanje.
Naravno, u ovom postupku tužitelju, navodno odvjetniku, nije uskraćeno pravo pristupa Općinskom sudu u Zagrebu kao što je uskraćeno Majnariću Sudu u Strasbourgu.
Čitateljima ove rubrike sada je jasno i zašto me je tuženi zvao da dođem na ovo ročište s obzirom na moje dosadašnje kritičke napise o sramnoj praksi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu da tužbe građane Hrvatske, protivno članku 45. Konvencije, eliminira iz postupka bez pisane i obrazložene sudske odluke.
Umjesto suca ovaj postupak ”radi isplate” na Općinskom sudu u Zagrebu je, prema zapisniku, ”vodila viša sudska savjetnica Lana Štok”.
Odmah na početku ročišta ”viša sudska savjetnica Lana Štok” objavljuje ”predmet rasprave” i konstatira da je ”rasprava javna” (podsjećam, pravosudna policija novinaru nije dopustila da prati tu tobože javnu raspravu).
Da apsurd bude veći, u zapisniku se precizira: ”Utvrđuje se da kao javnost prisustvuju Božica Dugan, Drago Raspudić i Josip Šernhost”.
Nitko od navedenih osoba nije novinar, pa slobodno mogu predstavljati javnost na Općinskom sudu u Zagrebu.
I tuženi Majnarić je braneći se priložio kao dokaze dopise iz Europskog suda iz kojih se ne vidi nikakvo ”zastupstvo Ivana Jurašinovića”.
Predlaže kao svjedoke Josipa Kregara, kao osobu iz Sabora koja je bila upoznata s ovim slučajem, te Ninu Vajić i Zvonimira Matagu iz Europskog suda za ljudska prava. Tuženi Majnarić još upozorava i da je tužbi priložen nepotpisani (!?) ugovor o navodnom zastupanju.
Tužitelj Jurašinović ostaje pri navodima u tužbi, protivi se saslušanju predloženih svjedoka ”jer nije navedeno na koju okolnost treba saslušati svjedoke”. Tužiteljev zastupnik, ”zp. Elias Ernst, odvj. vježb. u OD Gajski, Prka i partneri”, tvrdi da predloženi svjedoci ”nemaju saznanja o konkretnom predmetu spora te su predloženi dokazni predmeti usmjereni na odugovlačenje postupka”.
Na sve to ”viša sudska savjetnica Lana Štok” donosi rješenje: ”Današnje ročište se odgađa, a iduće se zakazuje za 5. svibnja 2017. u 9 sati i 15 minuta u sobi 113 na prvom katu”. I prema zapisniku ročište je trajalo 39 minuta (dovršeno je u 13 sati i 9 minuta).
Da, i ”viša sudska savjetnica Lana Štok” je vjerojatno zadovoljna da je pravosudna policija na porti suda uspješno razotkrila novinara i zaustavila ga da ne izvještava o tom 39-minutnom važnom sudskom poslu.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.