Rat u Ukrajini, ima li EU asa u rukavu?

Situacija je sljedeća. Smjestimo se udobno u duboku fotelju ili rastegnimo svoje napeto tijelo na kauču trosjedu, te sklopljenih očiju zamislimo da su Joe Biden, odnosno demokrati i njihova kandidatkinja za predsjednicu SAD-a Kamala Harris izvojevali pobjedu na nedavnim predsjedničkim izborima u Americi. Vanjska politika SAD-a, u ovoj našoj novokonstruiranoj, izmišljenoj priči, na naše sveopće oduševljenje, naravno, nije se promijenila, posebice odnos prema ratu u Ukrajini.

Kamala Harris, odnosno Joe Biden, i dalje podržavaju i predvode istu onu unisonu agendu od strane NATO-a, Europske unije i SAD –a od prije četiri mjeseca, da se vojno, politički, medijski, svim sredstvima, zdušno potpomogne Ukrajina i njezin defanzivni, obrambeni rat ”do posljednjeg ukrajinskog vojnika”.

Klaonica se nastavlja. Rusija ne popušta, i nastavlja, kilometar po kilometar, sporo ali kontinuirano osvajati teritorij te već dobrano uništene i ispaćene, suverene države.

Ukrajinska strana u nemogućnosti da povrati izgubljeni teritorij, suočena sa sve većim gubicima svojih boraca, odnosno manjkom izvježbanih, novih, svježih vojnika, pribjegava sve riskantnijim potezima očajnika, ”ujedajući” agresora, sve sofisticiranijim raketama doniranim od strane Zapada, navodeći ih sve dublje u teritorij Rusije.

Igra se nastavlja – igra mačke i miša. Prelaze se nove i nove ”crvene linije” koje Zapadu postavlja ruski diktator, prijeteći nuklearnom odmazdom prema zapadnoj alijansi koja Ukrajini šalje nova, sve ubojitija oružja, od čega su svakako ”najbolnije” rakete dugog dometa koje pogađaju ciljeve daleko u dubini ruskog teritorija.

Svima nam je dobro poznata igra iz djetinjstva – udaranje lopte o zid škole, sve bliže i bliže prozoru učionice, sve dok jedna fatalna lopta ne pogodi prozor i razbije ga. Sudionici igre s unaprijed predvidivim ishodom odjednom se u čudu hvataju za glave i bježe što dalje od mjesta kompromitirajućeg događaja, kud koji mili moji!

Ali avaj! Ovdje se ne radi o razbijenom prozoru školske učionice, o eventualnom školskom ukoru i odlasku pedagoginji na informativni razgovor, već se tu radi, ni manje ni više, o opasnosti za cijelo čovječanstvo, potenciranom riziku izazivanja Trećeg svjetskog rata, koji tek što bi počeo, namah bi i završio, zajedno sa svima nama izbrisanima s lica zemlje.

Da li pobornici nastavka ovoga riskantnoga rata između suverene, demokratske Ukrajine i agresorske sile, susjedne Rusije – a to bi u našem zamišljenom povijesnom hologramu u kojemu je Bidenova demokratska alijansa iznova pobijedila na predsjedničkim izborima svakako bili NATO, Europa i SAD, da li ti isti zagovornici nastavka rata svim sredstvima, znaju nešto više, što mi, prosječno informirani ili dezinformirani građani, koji se samo jednostavno brinemo za vlastitu budućnost, za budućnost svoje djece, za svoj običan, banalan i jednostavan, nezanimljiv život – da li mi zapravo ne znamo ono najvažnije, što znaju NATO-vi vojni stratezi i savjetnici, tako da isti bez trunka neodlučnosti tvrdokorno i bezrezervno zagovaraju nastavak rata u Ukrajini?

Možebitno da su sve nuklearne glave u Rusiji nekim računalnim virusom trajno onesposobljene, ili je specijalnim teleskopom s Muskova satelita otkriveno da su ruske nuklearne rakete zapravo kartonske makete tek slične raketama s nuklearnim glavama, za zastrašivanje neprijatelja, još iz doba Hladnoga rata, razmišljamo, tražeći nekakvo logično pojašnjenje?

Tako nešto vrlo je moguće, zaključujemo.

Jer – mudrujemo dalje, frustrirani u ulozi pasivnih promatrača – nemoguće je da se tako proizvoljno i olako odlučuje o nastavku rata s velikom nuklearnom silom (koja posjeduje najveći arsenal nuklearnih bombi u svijetu!), bez naznaka okončanja tog istog rata, ne razmišljajući dovoljno trezveno da bi se rat konvencionalnim oružjem vrlo brzo mogao isprovocirati i preokrenuti u nuklearni rat s krajnje nepovoljnim ishodom za čitav Svijet.

Zasigurno među europskom političkom elitom sjede nedvojbeno trezveni ljudi, koji imaju odgovore na tu potencijalnu opasnost – neki tajni plan kojim bi se, jednostavno, pritiskom na crveno dugme, neutralizirala sveukupna prijetnja od strane agresora – Rusije, ili nekakav ”hack trick” kojim bi se iznad cjelokupne demokratske Europe otvorio ”kišobran” kojim bi se zaštitili europski građani od te strašne sile s Istoka.

Jer, oslanjati se u tom izmišljenom Joe Bidenovom  – Kamala Harris ratu, bez naznaka ikakvog mirovnog plana, na golu procjenu, da je ta ista nedemokratska, agresorska Rusija ipak dovoljno trezvena, kultivirana i strpljiva, i nikako neće učiniti taj samoubilački potez i baciti atomsku bombu, nakon koje bi krenula odmazda NATO-a i zaključno početak Trećeg svjetskog rata, igrati se s takvim scenarijem je, blago rečeno, veoma licemjerno i neodgovorno, i zasigurno, uvjereni smo da bi naše političke elite, u povijesnom hologramu u kojemu su na predsjedničkim izborima u SAD-u pobijedili demokrati, Joe Biden, odnosno Kamala Harris, imali nekakvog skrivenog asa u rukavu, nekakav čarobni štapić, nekakvo rješenje kojemu ne bi mogao odoljeti niti ruski predsjednik…

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Tužna zakuska
    •  Tito na školskom autobusu
    •  Obezvrjeđivanje velike pobjede
    •  Diletantizam i brzi zaborav
    •  Kako se množi korupcija tako i raste članstvo HDZ-u
    •  Šuma
    •  Sudbina najveće oporbene stranke u rukama ''fikusa''
    •  Mornaričko groblje - Oaza usred ničega
    •  Galerist
    •  Manifest raspjevanog roba

> Svi tekstovi ovog autora