Rusofobija, islamofobija…

Do zasjedanja Glavne skupštine UN-a cijeli je svijet znao da se vodi rat protiv Ukrajine i na ukrajinskom teritoriju. I tko ga vodi! A onda je u New Yorku doznao da se vodi rat protiv Rusije. I, gle – i Srbije. Rat Zapada protiv Rusije i hibridni rat protiv Srbije. Tako reče Lavrov, tako za njim Vučić. E, svašta!

I sve bi bilo dobro da notorni Vulin, odnosno taj oblik života, kako ga imenova Čanak, tom istom Lavrovu, koji dan prije toga, nije u Moskvi u brk skresao kako je za mir potrebno dvoje, a za rat je dovoljna samo jedna budala. On, poznat kao čovjek koji je Vučiću ono što je Vučić bio Šešelju, potrčko, još ni danas nije svjestan kako je počastio Kremlj, proizvođača i egzekutora rata.

Spomenusmo ono i Šešelja. Da, ima i taj oblik života! Nekoć je on za srpskih agresija na sve i svakog u Jugoslaviji, prijetio europskim prijestolnicama, podsjećamo one koji su to zaboravili, kako će ih uništiti tajnim oružjem koje je Srbima ostavio Nikola Tesla.

Zašto se ovdje prisjećamo tog zločinca? Jer slične i, dakako, još groznije prijetnje koje oni, što ih Vulin imenova budalom, već više od deset puta dolaze iz Kremlja. Te su prijetnje, za razliku od Šešeljeve, doista gesta luđaka koji valjda ne zna ili ga ne zanima kako atomsko oružje imaju i drugi, pa ako se već ide na sravnjivanje Londona ili sl., čime se prijeti, ne misli na to da bi najkasnije pola sata potom bili sravnjeni i Moskva, San Peterburg, Soči…

Ili je njihov sadizam već prešao crtu prema samoubilačkom mazohizmu?! Malo čudno, jer Hitler je samo sebe ubio?!

I onda Lavrov u nemoći da ponudi bilo koji argument o ratu koji, kako oni govore, nije rat, o masovnim ratnim zločinima koje Rusija čini u Ukrajini, o referendumu koji Rusija provodi s puškom pod grlom, o hapšenjima staljinskog tipa diljem Rusije, svijet optuži za rusofobiju.

Kad se nema što pametno reći, najbolje je biti Šešelj, Vulin, a evo sve češće vidimo i – Putin, Lavrov, Vučić… pa svima drugima zalijepiti kakvu etiketu koja bi trebala vlastitim građanima, onima kojima su, uz najgroznije prijetnje i hapšenja, uskraćene sve informacije, ponuditi tobože jedine prave.

Na isti onaj način na koji su branili i izgubili Sovjetski Savez i provodili neviđen teror nad istočnom Europom više od 45 godina. Kao što danas tenkovima otimaju tuđu zemlju, puškama mobiliziraju, puškama na okupiranoj zemlji provode referendum, tako su tenkovima učili Nijemce, Mađare, Čehe, Slovake, Poljake da ih vole… Da vole svoje Ruse!

Jednako kako su s puškama u rukama ispred sebe u Drugom svjetskom ratu tjerali ne-Ruse da brane Staljingrad i sl., tako danas mobiliziraju Dagestance, Tatare, sibirsku bijedu, gladne i bolesne, neopremljene za rat i zimu daleko od njihovih kuća.

Putinovi Rusi masovno bježe od njegove slobode. Hoće li i pred izbjeglicama iz svoga raja, kao ono u Berlinu, graditi zid da ih čuva od dobrog života na Zapadu?

I onda se, gle, zločinački režimi čude što ih netko ne voli? Da, ne voli ih pola svijeta. Zapadnog, jer su svi zapadno od Rusije iskusili rusku čizmu, živjeli u bijedi i sirotinji, bili pljačkani od velikog brata, živjeli cijeli život uz prazne police u prodavaonicama. Imali su posla s režimom koji je od 1918. do 2022. ubio više od 50 milijuna svojih građana uime svoje istine, uime zločinačke ideologije… I malo im…

Jesu li stoga rusofobni i Rusi koji prvi put imaju sve što ima prosječni europski građanin, pa ne žele rat, ne žele izgubiti čak ni Coca-Colu s polica, pa ni farmerice i najlon čarape za koje su se grebali od nas, a kamoli život na ukrajinskim blatnim poljima…

Već su Rusi gubili živote u ”pogrešnom ratu” (Afganistan, 1979.–1989.), koji je odnio živote petnaest tisuća sovjetskih vojnika i više od stotinu i pedeset tisuća mudžahedina, što je dokrajčilo Sovjetski Savez, kako nam to pokazuje Svetlana Aleksijevič u romanu ”Limeni dečaci” (Laguna, Beograd).

Slomili su se ondje. A za samo sedam mjeseci rata u Ukrajini uvelike su premašili vlastite žrtve u Afganistanu. Misle nastaviti umnožavati žrtve zarad fašističke ideje da ne postoje Ukrajinci, da ne postoji Ukrajina… Da smo svi mi Rusi…

Čuli smo tu priču i svi mi devedesetih kad su nas isti ili slični zločinci uvjeravali kako mi ne postojimo…

A koliko je i ovo pogrešan rat pokazuje i novo direktno uključenje u njega čovjeka koji bi trebao biti kršćanin, ruskog patrijarha, koji borcima za smrt u Ukrajini nudi oprost grijeha? Hahahahaaaa…

Znamo da to radi i islam sa svojim šehidima, radila je to nekoć i Katolička Crkva vodeći ljude u križarske ratove. Eto prilike svim grešnicima… Pa i Putinu, koji napokon prizna jednu pogrešku, da okaju svoje grijehe i odu u vječna lovišta, svojim hurijama ili kamo god i kome god već…

No ne reče moskovski patrijarh oprašta li im i ratne zločine, ubojstva, pljačke, silovanja? Ili će ostati neoprošteni zločini u Katinskoj šumi, na europskim prostranstvima kad su nas oslobađali od nacista i svega što smo imali. Kad su uzimali satove, silovali žene… Jesu li amnestirani i za masovne grobnice koje su ostavili svuda iza sebe? Od Berlina do istočne Ukrajine?!

Zašto im to patrijarh obećava ako se bore za svetu stvar, ako ”rado Srbin ide u vojnike”? (Pardon, ”rado Rus ide u vojnike”?!) Zar se Rusa i danas mora dresirati da umire za otadžbinu? Pa, hoće li ga se ikad učiti da živi za nju? Kao bilo koji prosječan Europljanin?!

Nešto obećanjima, mnogo više prijetnjama, što svojima, što Zapadu, Putin i Lavrov očito skupljaju svjetske rusofile i ne mogu se načuditi rusofobiji.

I ne kažem da rusofobije nema, ali nisam vidio nikoga da je prestao čitati Dostojevskog, Tolstoja, Čehova, Pasternaka, Solženjicina, Mandeljštama, Cvetajevu, Aleksijevičku, Ulicku… Da je prestao gledati Tarkovskog, slušati Čajkovskog, voljeti Kasparova…

Rusofobiju su izmislili oni koji Rusiju izjednačuju sa svojim zločinačkim režimima već cijelo stoljeće terora…

Jednako je i s Iranom i njihovom tzv. islamofobijom. A tko u Iranu vodi rat protiv islama? Tko u ime islama već više od četrdeset godina ubija vlastiti narod? Da, i Irance i Kurde, a sve u ime vlastite, političko-policijske interpretacije islama… Neprikladno nošenje marame je razlog za ubiti ženu? Da, čak stotine njih? E, baš mi je to neka religija?!

Morala bi se o tome zamisliti zemlja koja hoće biti ozbiljna s preko osamdeset milijuna stanovnika. Ili toliko nema povjerenja u ono što propovijeda, pa bi malo, kao i Rusija, ubijala one koji istinu vide malo drukčijom?!

Pokušaj da se natjera američku novinarku da u Iranu kad intervjuira predsjednika stavi maramu (prikladno?) na glavu možda još i jest kućni red u tvojoj policijskoj državi, ali tražiti to i usred New Yorka?! Izvoz terora! I onda, tobože nevino, pitanje otkud islamofobija?

Nimalo drukčije nije ni kod Vučića, koji svaki drugi dan cvili kako mu je teško, kako mu slijede najteži dani, a onda optuži svijet za srbofobiju. Jer, gle, osim protiv Rusije, koju je napao Zapad (?!), jedino se rat još na kugli zemaljskoj vodi protiv – Srbije! Doduše, hibridni. Slava Ukrajini, pardon – Živjela Srbija, rekao je, nakon plačnog glasa, trijumfalno Vučić, i najposlije nasmijao pola svijeta.

Srbofobija? Otkud sad to? Nisam primijetio da svijet mrzi Rumunjsku, Portugal, Albaniju… Otkud najednom Rusija, Iran, Srbija? Čak ni njih, njihove autokratske režime! I u sva tri slučaja imamo na djelu, manje-više, zločinački sinkretizam religije i politike.

A, evo, ja s užitkom i dalje čitam Ulicku, Dovlatabadija, Basaru, kao i Aleksijevičku, Rushdieja, Pamuka, Saramaga… I jako dobro znam tko je za moga života kušao i kuša otimati tuđe, ubijati u ime vjere, nacije, boga…

Vidio sam Istočni Berlin, vidio zid, vidio Vukovar, Sarajevo, vidio odstrel Rushdieja…

Spomenuh ono Saramaga?! Da, José Saramago, jedan drugi, uz niz već spomenutih, književni nobelovac, jednom je prigodom talijanskog premijera Silvija Berlusconija okvalificirao ”spodobom koja opasno sliči na ljudsko biće”, a danas je broj takvih, čak mnogo opasnijih, Berlusconi je za njih obična limunada, daleko i pogubno veći.

Već bih i ja, doduše s gnušanjem, u minuti mogao nabrojati barem desetak takvih. Osobito među suvremenim diktatorima, autokratima, zločincima koji se opasno primiču liku i djelu svojih uzora – Hitlera, Staljina, Mussolinija…

I nimalo začudno kako se oni dobro prepoznaju i druže u zločinu i obrani vlastitih zločina: pljački vlastitih naroda, njihovu progonu, agresiji prema drugima i upornom nijekanju drugog.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!
    •  Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
    •  Virus političke nervoze
    •  Živjeti u prošlosti
    •  Osmansko-feudalni software

> Svi tekstovi ovog autora