autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Samodopadan i ciničan balkanski primitivizam

AUTOR: Josip Kregar / 03.05.2018.

autograf-josip-kregar-bb2Rat je započeo u zahodima rasklimanih vagona Hrvatskih željeznica. Muškarčina je, obavivši nuždu i stojeći pred poučnim instrukcijama o povlačenju vode i zabrani povlačenja ručice za opasnost, razljućen izvadio džepni nož i u ljutnji filigranski precrtao natpis ”vlak” i urezao natpis ”voz”.

Vjerojatno još isti dan drugi je mangup crnim flomasterom prekrižio ”voz” i napisao ispravno ”vlak”. I tako su se samodopadni lektori nadmetali, a putnici su, jer bilo je to takvo vrijeme, vjerovali da žive u zemlji socijalističkog samoupravljanja, nesvrstanosti, bratstva i jedinstva.

Uostalom, tako je pisalo u Ustavu.

Meni je sve to bilo nevažno, pomalo gadljivo, jer takvi su zahodi i bili, i mislio sam da se radi o nevažnoj mladenačkoj ludosti koja će proći, jer Boško i Josip su dva prijatelja koja zapravo govore isti jezik, a samo djeca oficira govore ”voz”.

Stojim, u prirodnom muškom položaju, i ispred slika krasnih nasmijanih djevojaka kojima se cakle zubi, a plava im je kosa vezana u rep, na odmaralištu Dobra, čitam na zidu natpise: ”Siky je bija ovdi” i nadopunu ”Dude je bi tute”.

Sva sreća što se radi o kratkoj aktivnosti i nemam vremena ulaziti u književni izraz i psihologiju ljudi koji to pišu po zidu.

Radujemo se kad voda prodire u njihov dio, a na istom smo brodu. Umjesto da se natječemo, da nas povezuje napredak, povezuju nas svađe o povijesti, lako preuzimamo kič i vulgarnosti lošeg životnog stila

Slova su čista i pravilna, pisalo u desnoj pretpostavljam, a pišalo u lijevoj.

Stvar se ponavlja.

Kockica po kockica prodiranja prostakluka i primitivizma se slaže u isti mozaik. Na društvenim mrežama se svađaju o dva svijeta u kojima živimo. Nismo razdvojeni svjetovi, već loši i svadljivi susjedi.

Gluposti pretvaramo u svađu, a tonemo istom brzinom.

Radujemo se kad voda prodire u njihov dio, a na istom smo brodu. Umjesto da se natječemo, da nas povezuje napredak, povezuju nas svađe o povijesti, lako preuzimamo kič i vulgarnosti lošeg životnog stila.

Isti dan čitam o pogubnoj ideji da se na radiju puštaju narodnjaci. Iskreno, ja sam i mislio da se to radi, jer su meni neke pjesme sa zavijajućim samoglasnicima, koje pjevaju oskudno odjevene i tek skromno obdarene Venere s imenom bez prezimena, baš to – narodnjaci. Naši narodnjaci.

Monotono ponavljanje ljubavnih tragedija s odlascima i razlazima u poludijalektu (dite, svit, štekat, friži) ja sam, i bez strukturalne analize Vladimira Proppa, smatrao narodnjacima.

Priznajem, i sam sam pjevao o tome da nije u novcima sve, da više vrijedi zrno soli, kap uja, da je kamena kuća moje matere.

Nekako sam mislio da vrijedi sloboda izraza i da to nisu narodnjaci, bar ne njihovi, već naši.

Vjerojatno još isti dan drugi je mangup crnim flomasterom prekrižio ”voz” i napisao ispravno ”vlak”. I tako su se samodopadni lektori nadmetali, a putnici su, jer bilo je to takvo vrijeme, vjerovali da žive u zemlji socijalističkog samoupravljanja, nesvrstanosti, bratstva i jedinstva

Čudio sam se i zgražao kako pjevači narodnjaka usred Zagreba pozivaju u nemalu arenu i hram hrvatske glazbe ”Lisinski”. Što se ja čudim kad Toma, Ceca ili Miki imaju tisuće koje znaju riječi njihovih narodnjaka?

Pa mase pjevaju o čudnim ljudim, čudnog imena, pa mi kunu što je svetinja, počele su sve više sličiti arhetipskim guslačkim recitacijama.

No mislio sam da postoji granica i da će patriotski osjećaji spriječiti ljude da hrle na koncerte silikonskih kraljica, da će tekstovi o razbijanju čaša ostati samo pjesma.

No prevario sam se.

Granice su se izgubile i lelujanje dugonogih mladih dama u pozadini glazbeno-humorističkih emisija, afektirani bosanski naglasak postao je standard u inače nacionalno svjesnim krajevima Zagorja i Zagore.

Granicu su prvi prešli plagijati, čak plagijati plagijata iskrivljenih indijsko-grčko-turskih pjesama. Glavni udarac mi je bilo istraživanje da djevojke, da praktični vjernici i glasači HDZ-a slušaju narodnjake više od drugih.

Znam da je to apsurd i teški brodolom hrvatske kulture, no valjda se te skupine bolje zabavljaju, imaju više optimizma od prosjeka.

Njima je veselo, a ja sam namćor.

Malo je sve to tužno jer mi se isto gadi i forsiranje tobože klasičnih hrvatskih rock hitova. To mogu objasniti samo nekim ključevima odnosa domaće i strane glazbe.

Prevario sam se. Granice su se izgubile i lelujanje dugonogih mladih dama u pozadini glazbeno-humorističkih emisija, afektirani bosanski naglasak postao je standard u inače nacionalno svjesnim krajevima Zagorja i Zagore

Zapravo, nakon sat vremena slušanja hrvatskog rocka po glavi mi se motaju samo idiotski tekstovi, loša glazbena manira i ponavljanje istih akorda.

Stupanj samoimitacije je toliki da mi se počinje činiti da svatko pjeva samo pjesmu, dvije. Mijenjajući riječi.

Stupanj samoplagiranja raste godinama, što je razumljivo, penzije su niske i glazbeni penzioneri se dosađuju. Uostalom, glazbu ne stvaraju pjevači i kompozitori, već producenti. Tako to počne, a pretvori se u zahtjev da izađemo iz EU i NATO-a.

Sve mi se slaže u priču o usponu našeg izvornog primitivizma.

U Vodicama se nadobudnim lokalnim autoritetima u parkovnoj arhitekturi ukazala zvijezda načinjena od begonija. Da se radilo o 88 karanfila ili ruža, to bi se moglo smatrati ideološkim pitanjem, ali ovako mora da se radilo o nenadanom napadu maligana ili cigaretnih para od biljke u kućnom uzgoju.

To još nije ništa prema primjeru iz mog grada, gdje je zabunom srušena bista Ivane Brlić Mažuranić. Poprsje je izazvalo zabunu jer su počinitelji mislili da se radi o partizanskoj ratnici. Bista je danima ležala u travi u centru grada, ali tada se o tome nije baš pisalo. To je kad nema Kalinića.

Podsjećaju me prijatelji na slučaj iz Obrovca, gdje su se u obnovljenoj školi, na lakiranom hrastovom parketu svojevremeno čuvale krave jer nije bilo učenika. Tamo u blizini izgrađeno je i cijelo naselje za potrebe demografske obnove i doseljavanja Hrvata.

Sada je prazno, ali o jadnoj zamisli još svjedoče parole na kamenu.

Usamljena i zbunjena krava u školskoj dvorani dostojna je tema za Salvadora Dalija.

Stupanj samoplagiranja raste godinama, što je razumljivo, penzije su niske i glazbeni penzioneri se dosađuju. Uostalom, glazbu ne stvaraju pjevači i kompozitori, već producenti. Tako to počne, a pretvori se u zahtjev da izađemo iz EU i NATO-a

Sve to dio je Bukarinog poučka (ime u slavu genijalnog Ive Brešana): U se, na se i poda se. Ulovi, tuci, zgrabi ukradi, ubij, umlati, uskoči, doskoči, laži i maži.

Samodopadan i ciničan balkanski primitivizam i obično neznanje.

Nema tu ideologije, solunaše nasljeđuju borci, borce dragovoljci i njihove udovice, partijaši postaju patrioti, a mržnja i glupost opstaju.

Stari umru, a ne dočekaju, mladi iznevjere, a taj jednostavni svijet primitivizma i jedva prikrivenog interesa nadvlada sve industrijske i tehnološke revolucije. Prekrije se plaštem vjere ili ideologija, postane za trenutak nevidljiv, da bi se razmahao čim ima roštilja i igara, besplatnog graha i televizije.

Takve gomile samo čekaju vođe i zazivaju čuda, trebaju neprijatelje i pobjede, a zvat će na okupljanje kad se prestraše.

No tada će već ugodno vladati.

Još tekstova ovog autora:

     Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
     Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
     Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
     Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
     Hrvatska je talac crnih bilježnica
     Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
     SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
     SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
     Politička alkemija sastavljanja vlade
     Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija