Sinan Gudžević, genij s Golije

Sinan Gudžević, ”Penelopin razboj”, Most Art Jugoslavija, Zemun, 2024.

Suvremena književna produkcija pisaca koji žive na teritoriji negdanje Jugoslavije i stvaraju na jezicima na kojima se svi manje-više dobro razumijemo i komuniciramo ima svoje, logične visove, ali i snizilice. Jer trend objavljivanja kojekakvih jeftinoća, nedostatak kvalitetne čitateljske populacije možda je najtačnije definirao u sarkastičnom tonu banjalučki filozof Miodrag Živanović rečenicom: ”Ovde svi pišu, pa nema ko da čita”.

U takvoj atmosferi u kojoj ni klasike ne čitaju, a i nakladnički kriteriji za objavljivanje u pojedinim sredinama su iznimno niski, pa je objavljivanje nedignitetnih knjiga i sveopćega skribomanstva postalo gotovo manirom.

Rijetke su izdavačke kuće, poput ”Most Art Jugoslavije” iz Zemuna koje mogu zadovoljiti i ukuse najprobirljivijeg čitateljstva. Temeljem zapisa koje je objavljivao u zagrebačkim Novostima, ovaj je mali, gotovo alternativni izdavač nedavno objavio velevrijednu knjigu ”Penelopin razboj” Sinana Gudževića, u svojoj biblioteci ”Libretto”.

Sinan Gudžević afirmiran je pjesnik, kako u granicama naših jezika tako i u inozemstvu. Kao prevoditelj Ovidija imao je iznimnih internacionalnih uspjeha, a nedavno mu je, pak u nakladi zagrebačke Frakture izišla knjiga ”Maksimir i Mirogoj”.

Ponijevši iz rodnog Graba, sa planine Golije, zdrav jezički izraz, ali i način pripovijedanja karakterističan za pisce iz toga kraja, u širokom luku od Avde Međedovića do Ćamila Sijarića, nepatetičnu priču sa svim atribucijama živopisne pripovjednosti, Gudžević u ovim zapisima donosi suptilnu suvremenost i kad zbori o arhaičnim ljudima i zbivanjima.

Birajući teme i protagoniste istinitih i proživljenih događanja Gudžević etički rezon stavlja ispred svega ostalog! U ”radar” njegove poetične i mudre pripovjednosti ući će i mlinari, bokseri, nogometaši, pisci-bohemi, vrhunske poete poput Vaska Pope i Izeta Sarajlića, bizarni događaji od kojih Gudžević plete najfiniju pripovjednu pređu i stvara najnestvarniju različitost u odnosu na najčešće primijenjen prozni rural, koji je, nažalost i u poeziji i u prozi dugo bio ”in”.

”Smrt u Parizu” primjer je, bar za mene, vrhunske virtuoznosti ”miksanja” osoba, događanja, atmosfere, poznavanja literarnih tajni i minucioznosti u odgonetanju ljudskog duha…

Sjećajući se svojih mladalačkih, širom razrogačenih očiju i otvorenih usta dok su on i njegova generacija slušali na prvim radio aparatima, tada dostižnim Jugoslavenima, prenose čuvenih utakmica još čuvenijih Partizanovih nogometaša u prvim uspješnicama na europskom planu, Gudžević stvara prozne slike uistinu neuporedive sa svim, što je u posljednje doba pisano na našim prostorima.

Sudba jedne uništene splitske koštele ovome će spisateljskom velemajstoru poslužiti da ”uplevši” u opis jedne akcije čuvanja prirodnih dobara ”stavi u funkciju” poetsku izvrsnost Vaska Pope.

Suptilno, kako samo on to zna i može, Gudžević će pisati o beogradskom boemu-pripovjedaču, njegovom nadgrobnom spomeniku, ali i o modnom besprijekoru i čistoći čuvenog pjesnika i urednika ”Nolita” Bore Radovića.

”Džive i inflacija” čudesna je priča o prvim piščevim suočenjima s fenomenom inflacije, ali i sveukupnoj društvenoj slici i posljedicama inflacije, kroz tvoračku gestualiku ekonomskog ”mahera” Milutina Džive Mitrovića, analitičnu i iznimno praktičnu.

O knjizi, pak ”Suza za gledanje” Rumunjke Doine Ciuree piše nešto između pripovijesti i iznimno moćnog eseja.

Nije ovoga vrsnog pisca i pronicljivog analizatora svega što proživljavamo ”mašilo” ni premudro zaključivanje o bolestima i njihovim posljedicama u tekstu ”Korona i variola”. Nikad izravno, književno suptilno pisat će on i o vlasti i vlastodršcima gdje će njegova lucidija reći sve, ”baš sve” o počasnom građaninu u Novom Pazaru preko razlikovanja dvoje ”počasnih” Pazaraca…

Kao izvrsnost smatram u ovom djelu i korištenje žanra ”mono” kazivanja. Vještom redatelju takvi tekstovi kojima Gudžević oživljava storije svojih junaka ne bi bila potrebna dramatizacija za kazališno uprizorenje ovih sudbi.

Nisam naišao do sada niti kod jednoga književnog tvorca proznih cjelina ovakvu logičnu koegzistenciju teksta i fotografije kao dokumenta.

O bolovanju i umiranju hrvatske spisateljice nitko nije pisao tako potresno.To je i prijateljski oproštaj, opis posljednjih dana bliske mu velike Dubravke Ugrešić, ali u književnom smislu daleko više od bilo kakve nekrologijske suhoparnosti. Dapače, ljudski toplo, na svoj način obiteljski intonirano svjedočenje, bez patetike i bilo kakve suvišnosti.

Sam autor svoje tekstove naziva ”zapisima”. Njihovo književno i jezičko bogatstvo ovakvo Gudževićevo ”žanrovanje” poništava, jer u slučaju knjige ”Penelopin razboj” radi se o vrhunskoj književnoj imaginaciji i majstoriji, koja se žanrovski ne da ukrotiti!

Čudesnost izvornih sokova s Golijinih padina, vodenica i planinskih ljepota koje je ponio iz djetinjstva i mladosti, dometnuto sjajnim iskustvima boravka u svjetskim metropolama, sve se to Gudževićevim majstorlukom pretvara u amalgam čiste vrhunske literature, u kojoj autor nevjerojatno lako prelazi iz reportažnog skiciranja u serioznu pripovijest, da bi tren nakon toga bez uporabe i jednoga političkog termina progovarao o pogubnosti politike i njenih protagonista u današnjem dobu.

Sve se može kazati s nekoliko riječi: ovdje se radi o vrhunskoj meštriji genija s Golije!

Knjiga koja se ne ispušta lako iz ruku, vrhunski je potez čelnog čovjeka Most Arta Jugoslavija, Dragana Stojkovića, njenoga nakladnika!

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Demostarizacija Alekse Šantića
    •  Suvremenost pripovjedanja Svetlane Broz
    •  Pero Zubac nije pjesnik jedne pjesme
    •  Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske
    •  Mostarske intelektualne i umjetničke okomice
    •  Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama
    •  Stazama tuzlanske Thalije
    •  Periklovo doba mostarskog nakladništva
    •  Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost
    •  Likovne senzacije Enesa Sivca

> Svi tekstovi ovog autora